poetry

Branko Čegec: Advertisement For Death

Branko Čegec was born in Kraljev vrh in 1957. He is a poet, a critic, an essayist and a fiction writer who graduated from the Zagreb Faculty of Philosophy in Croatian Studies and Comparative Literature. He has been editor-in-chief of many newspapers and cultural magazines. His poetry has been included in various reviews and anthologies in Croatia and abroad and translated into English, German, French, Italian, Slovenian, Ukranian, Macedonian, Polish, Ruthenian, Hungarian and Lithuanian. His books include: Eros-Europe-Arafat (1980), West-East Sex (1983), The Makeover of the Avantgarde (1983), A Melancholy Chronicle (1988), The Screens of Emptiness (1992 and 2001), The Freedom Phantom (1994).



 

SEESAW

 

again no-good is so good!

plum-brandy is in the blood,

snow in the nose,

flora in the lungs.

soft-boiled for breakfast,

hard-boiled for supper.

sex and food come

at the end, the beginning, and in-between.

sex kills business hours,

food other sports..

I don't want to go to heaven

for I know nobody there,

if heavens is what they talk about.

requiem for healthy food,

the repose of virtue,

the long litany for safe sex.

you have never

really quit smoking.

you're thirsty without wine,

hungry without pornography.

where does good end and no-good start?

you look at the covered: what do you see?

you look at the uncovered: what do you see?

the covered reveals,

the uncovered conceals,

no-good is good,

good is no-good:

it's slippery on a seesaw.

 

                                      

 

LANGUAGE

 

should one wake up young men

and head for the tunnel?

they are so laid-back,

eager to dodge any resistance.

guitars are much better,

dancers too above the plains.

adrenaline no longer lives at great heights:

it descended into scrotums,

hormonal refuge,

from there directions

and semantics to be cut out.

words that stay in the game,

young words from times immemorial,

those that bore meaning

and then not.

now their sprays sketch names

and pathos on walls

around galata and everywhere else.

the most beautiful language

is the one you do not understand.

there lies the truth and the future.

between the message and the meaning

nobody succeeds in raising a bridge.

the bridges over bosporus

resist symbols.

surgery is on the other side.

you excise something, add something.

bypass is of itself.

you stop,

buy a boat, and

go fishing.

             

 

POPULISM

 

bureaucracy is the mother.

do you know who the father is?

caterpillars count statistics:

there's shortage of numbers

you used to mask war mysteries

and the drudgery of mental institutions:

the healthy are sick, the sick, healthy:

turn her around, twist her

for lindjo dance and for mogadishu:

the black princess comes down

and opens her dress.

guests and visitors are on their way out.

the immense crowd starts to chant:

how much of this? how much beyond sight?

you hennaed your little belly hair

and laughed at vulgarities,

laughed hysterically

at the pack of dogs.

they howled, kept jumping over corpses:

one is a sheep-dog, the other a werewolf.

the pack is hungry,

the pack is thirsty,

attacks the blood flow,

spreads out the front-line

along the railroad track, then toward the marble.

do you know who could bring that to a halt?

do you know who the father is, the narrator, the falsifier?

the mother is the father.

mother.

father.

 

 

ADVERTISEMENT FOR DEATH

 

a huge wind swooped down from bulgaria,

bringing nearness that made

the whole suburb go down.

everyone's mind was reeling,

the picture and the sound came off and on,

and tonight a man

simply collapsed

and died in the middle of istiklal.

people gathered,

gave a piece of advice,

one tried to resuscitate him,

another to open his clenched fist:

to no avail!

to no avail!

two police cars arrived,

the ambulance and a passing khojah.

some took photos;

you can't photograph death!

I muttered to myself

in croatian,

convinced no one would understand

that cheap provocation.

the wind lifted cardboard boxes

hurling them toward taksim.

a group of street players played frantically,

without stopping, as if running from something,

fifty meters away they were from the dead body

that was being wrapped in a black bag,

the way the police usually do that.

no, no, not a single initial movement ceased!

no, no, no one stopped advertising durum and roast chestnuts!

the sirens merged with the sounds of other sirens!

ten minutes later at the very same spot

barefoot boys playing traditional instruments

were rearranging

complicated tunes.

there were those others there,

on the other side of the street,

but the news did not reach them.

 

 

TADIJA

 

they were alone in the street, graffiti jarred the walls, white powder the nostrils: I stretched both arms and plowed morning acquamarine, craziness spilled out of it, the story about unbridled birds from the neighboring university: she wanted to fuck again, I say again, and I didn't even take it out, still hot and limped it simmered in its own juice: some bread crumbs and pepper, salt, parsley, seventeen capers! she moves more and more strongly, the fluid doesn't evaporate, a fateful splash comes from somewhere.

I don't cook for the audience: to prove to myself I know that. I do not use aid. I have only my body and disobedience, brooks stream down the slope and empty into the white linen woven by someone's mother: all this is so blasphemous, I turn

the accessory instrument and resign myself to the alternative: full of skepticism

and synthetics: rainy mornings and starry nights, street musicians in the prime news: what news: what's a piece of news? who needs it? who can give it to me? who is that one to me? what? mice are white again: rivers deep: the seas lap at the shores: lorca loved green: another fucked all the time, then he died. we talked about him for a long time.

 

 

HOLLYWOOD

 

do you dream, do I? not at all: dreams are already on their way to a neighboring galaxy, they say nothing, neither prophets nor bombs, they are not symbolics or a carnation in croatian poetry. vagrants and interceptors control the array which gets one nowhere, trails lined by a dick on the sand of the environment and biology. I alone. she alone. it alone. oblivion is the best memory.

I was a director all week long, having spent 23 million dollars on the movie, whores, statistics. south wind kept opening up lines of trees and stone pussies on monuments, we strayed into a quarry, then sodomy, brave fingers of the resistance freedom movement protruding out, without a name, a message: only a mystical laughter on the platform above stumps and head buzzing one does not die of again: you can't die twice for the same cause, not twice in the same hole, for the splash conquered the space and now pumps patriotic and battle songs ad infinitum, while you are evergreen and the king of rebellion at the city square, not far from a symbolic bang that leaves nothing behind, neither desolation, nor movement: panting, between semblance and oversight, you sketch a travelogue to the end of the world, some world, any world, if it, possibly, yet andsoon. and so on.

 

                                                               

                                                                                       Translated by Mario Suško 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg