intervju

Iva Sopka: Pisanjem se mirim sa stvarima s kojima se inače ne mogu pomiriti

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



S 'Pričom prema istinitom događaju' i 'Neljubavnom pričom', u finalu Sedmice&Kritične mase našlo se i drugo mlado lice, Iva Sopka. Kako se snašla u odgovaranju na naša pitanja pročitajte u intervjuu.

 

-  Gdje i kako živiš?

Spletom okolnosti, nešto više od pola godine živim u Belišću, gradu koji broji 6.518 stanovnika, dok za nešto manje od pola godine odlazim u Kitišance, prigradsko naselje koje broji 150 stanovnika. Postat ću 151. stanovnik Kitišanaca zbog ljubavi, kao što sam većinu stvari u životu i učinila zbog ljubavi. Umjesto lagodnog života u stanu, odabirem život u kući i rad u vrtu u mjestu u kojem nema knjižnica ni knjižara, čak ni kioska – jedina prodavaonica je ona pokretna, a ja nemam ni bicikl. Ako to nije ljubav, pričekajmo tragove zemlje ispod noktiju i prve ujede obada. Radim kao knjižničarka u jednoj srednjoj školi, a dane, tjedne, mjesece i godine provodim u nadi da će se poboljšati moja satnica i učeničke čitalačke navike.

 

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Već neko vrijeme ne izlazim, a odavno pronalazim zabavu i u tome. Ponekad mi znaju prigovoriti što rijetko izlazim, no sve više cijenim praktičnost izlazaka i sve više poštujem svoju potrebu za samoćom – što ne znači da nisam barska mušica. Možete pitati bilo kojeg konobara koji me je imao prilike poslužiti. Što je zabavno u tome? Kada sam dobro raspoložena – sve.

 

-  Što je za tebe književnost?

 Književnost je izlaz iz emocionalnog zatvora u kojem svi ponekad završimo. Nekad slučajno, a nekad svjesno. Neki od nas u takvom zatvoru završe više puta, nekad i zbog iste stvari. Neki od nas su rođeni u takvom zatvoru. Neki od nas će u takvom zatvoru umrijeti. Međutim, književnost je također jedan od takvih zatvora. Pomaže nam shvatiti da je ljubav najvažnija stvar na svijetu, ali i to da ljubav ponekad nije dovoljna.

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?

U književnosti mogu slobodno tražiti ugodu u zamjenu za ugađanje i ne osjećati se sebično ni površno zbog toga. Čitanjem i pisanjem, iznova dobivam mogućnost pomiriti se sa stvarima s kojima se ne mogu pomiriti. Mogu iznova čitati o lošim stvarima koje sam i ja napravila, napisati da ih nisam loše napravila ili dobro opisati kako sam ih loše napravila. Književnost mi dozvoljava da kažem stvari koje mislim, ali i one koje ne mislim. Da, ponekad želim reći i stvari koje ne mislim. Čudno, ali književnost mi pomaže da budem u romantičnoj vezi i s osobom koja ne voli čitati.

 

-  A ono najgore?

Čitateljska taština. Barem ona neprikrivena. U vremenu u kojem je knjiga tek ukras na polici kao i naočale za čitanje na licu (postale su nužni modni detalj na skoro svakom selfieju, a posjedovanje knjige zamjena za njezino čitanje), umara me kada se ljudi natječu u broju pročitanih djela, kao i kada kritiziraju tuđi izbor autora i naslova.

Strah od pomisli da ću neke stvari doživjeti samo čitajući o njima, kao i činjenica da o mnogima neću imati prilike znati samo zato što će me od njih odbiti vlastita čitateljska taština. Otkrivanje razloga zbog kojih pisana riječ boli više od izgovorene i zlouporaba tog potencijala.

Činjenica da ću ponekad satima i danima čitati ili pisati, umjesto da to vrijeme iskoristim za druženje s ljudima koje volim i koji mene vole. Spoznaja da se mogu ponašati kao lik iz knjige, a ipak ne postići ono što bih postigla da sam lik iz knjige. Kada književnost i čitanje/pisanje postane zamjena za život.

 

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Pišem o svojoj ljubavi prema drugima i o svojoj mržnji prema sebi koju sam do sada imala prilike doživjeti. Pišem i o onome što bih željela doživjeti.

 

-  Što je motiv za pisanje (za tebe)?

Pisanje je dobra psihoterapija. Zar se ne vidi?

 

-  Što te drži?

Drži me tuđi i vlastiti smisao za humor. Čini se da je to, uz knjige, uvijek pomagalo u kriznim situacijama. Humor i knjige su ponekad znale i dovesti do kriznih situacija…

 

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Ako i postoji, nisam upoznata s njom. Lokalni autori koje sam imala prilike upoznati, uglavnom su ostali na jednoj nelektoriranoj knjizi tiskanoj o vlastitom trošku. Moguće je da postoje i oni koji su bolje prošli, a da zbog nezainteresiranosti ili zavisti ipak ne znam za njih.

 

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

John Fante, ali ću uvijek reći Charles Bukowski.

 

-  Što je ono što bi željela napisati?

Željela bih napisati toliko tužan roman, da svaki njegov čitatelj zadobije psihičke, ali i fizičke tegobe čitajući ga.

 

Što ti znači (ako išta) da si ušla/o u uži izbor 7Km?

Kada sam odabirala zanimanje, razmišljala sam srcem i postala sam knjižničarka. Između ostalog, na to sam gledala kao na priliku da cijelo vrijeme čitam i pišem knjige, no naravno, u stvarnosti to nije tako. Od kratke priče objavljene u Večernjem listu 2011. godine za književni natječaj Ranko Marinković, nisam aktivno čitala ni pisala. A onda sam prošle godine osvojila drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču, dok mi je objavljena kratka priča u Zarezu ušla u uži izbor Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak. Kada sam saznala da sam ušla i u ovaj uži izbor, opet sam počela sanjariti.

Oduvijek sam željela biti pisac. Ne znam kako se to postaje ni ostaje, ali znam da je danas mnogo onih koji to žele i pokušavaju. I ja sam među njima. Voljela bih kada bih mogla čitati i pisati stalno. Knjige su oduvijek bile moja utjeha i nažalost, mislim da čitam i pišem samo kada sam neutješna.

 

***

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljenje u izboru za književnu nagradu Ranko Marinković za najbolju kratku priču Večernjeg lista 2011. godine i Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak za neobjavljene prozne rukopise 2015. godine.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg