proza

Ivan Jozić: Muška svinja

Ivan Jozić (1981., Zenica) za svoje je pripovijetke nagrađen na više domaćih i regionalnih natječaja te uvršten u nekoliko antologija i publikacija. Autor je zbirke priča "Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih" i član uredničkog kolegija "Festival europske kratke priče" (FEKP). Živi i radi u Zagrebu.



 
 
 
JEBI SE 
 
 
Jednom davno, a zapravo sada, sjedim i gledam u telefon. Nekada davno, a ponekad samo to, mislim da ćeš i ti nazvati. Najednom me gurne s kreveta, ošamari: misao o nama, sjaji. Rijetko, samo tada, vrhovima prstiju prelazim preko slušalice, opipavam razloge kao početak selotejp trake. Noktima tražim novi početak, skriven od očiju, nadohvat prstiju. A tada ti iz mraka moje duše netko dobaci: Ma jebi se.
 
 
 
MUŠKA SVINJA
 
 
Što nam zaokupi um za lijepa dana? Niz aleju su tekli med i mlijeko. Šetao je pod krošnjama kestena i razmišljao o odglumljenom orgazmu te kako ta bitna tema nije dovoljno zastupljena u domaćoj književnosti. Odjednom, za leđima mu zaškripe gume, osjeti trzaj i oštru bol. Ulica poskoči i napravi puni krug. Krošnje se izokrenu, stopala zaplivaju zrakom, glava odvali o pod. Zaječi i na trenutak sve utihne. Otvorio je oči. Osjeti sitne kamenčiće u ustima, miris betona 
 
i friško obojene zebre. Detalji su oštri, u fokusu. “Možda sam okej”, pomisli. Pokuša podići glavu; ulica se snažno zaljulja, kao vjedro, tijelo je nepomično u čudnom položaju, prazno jedro. Netko vrišti. Žena prekoputa ceste gleda ga užasnuto; ispustila je vrećice iz ruku, pomalo teatralno stavila ruku na čelo (onako damski, s dlanom prema van) i presavinula se, povratila po pločniku, pošteno se zbljuvala. Ženu zatim zakloni žuti automobil, pa tramvaj. Svijet curi kroz sitni filter; zvukovi postaju jednoličan šum, svjetlo prošarano crnim flekama.
 
U što gledamo dok drugi vrište? Nebo se plavilo, sunce opalilo fasade. Hvata se za koljeno, neke kosti vire – nismo stvoreni za diranje vlastitih kostiju – čuje otvaranje vrata automobila, zatim zvuk potpetica. Pred lice mu dotrče crvene lakirane štikle, dramatično uskaču u kadar. “Dobre noge”, rekao je ili pomislio.
 
Zašto kažu da žena ne zaboravlja? Dobre noge pružile su ruku, na trenutak je to izgledalo kao dobrodošla pomoć, i on je pružio ruku, kao utopljenik iz mora krvi, no ruka spasa mimoišla je njegov dlan, produljila prema glavi, zgrabila mu uho, zgužvala ga kao Cigo ovrhu i stala mu lupati glavom o pod. Glava poskakuje, a ona čuči da pospješi radnju, i može joj vidjeti gaćice, hej, prepoznao je gaćice dok se ona dere, vrišti mu nad glavom, zabija je u beton, a onda je netko odvlači pa ne čuje kako joj on govori (ili ipak pomišlja): “Lutko, mogu objasniti!” Žena preko ceste povratila je još jednom, ovaj put možda iz drugih razloga.
 
Što jesmo kada nismo najbolji? Ako govorimo o ljubavi, bolje je zavijati na mjesec, nego zavijati rane. Ili ovako: mjesto nesreće uokviruje bijela policijska traka. Dva policajca u automobil guraju dobre noge u štiklama. Kola hitne pomoći odlaze polako, bez rotirke, više nema razloga za žurbu. 
 
 A on, da vjeruje u besmrtnu dušu i život vječni, lebdeći bi se izdigao nad kestene te odozgo vidio prolaznike kako se razilaze, promet koji počinje normalno teći i djevojčicu koja navlači majku za haljinu, upirući prstom u kredom nacrtan položaj tijela na asfaltu. Djevojčica se smije, a on mora priznati: Crtež opruženog tijela nevjerojatno nalikuje svinji.
 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg