poezija

Ana Marija Grbić: Venerini i ostali bregovi

Ana Marija Grbić rođena je 1987. godine u Beogradu gdje je diplomirala komparativnu književnost, a trenutno je na doktorskom studiju iz književnosti. Jedna je od idejnih tvoraca organizacije ARGH! koja već šest godina svakog mjeseca u Beogradu okuplja pjesnike iz Srbije na večerima poezije. 2012. objavljena joj je prva zbirka 'Da, ali nemoj se plašiti, a 2014. godine 'Venerini i ostali bregovi', koja ulazi u najuži izbor za nagradu Biljana Jovanović. Poezija joj je prevođena na poljski, engleski, slovenski i ruski i objavljivana je u mnogim časopisima i zbornicima u Srbiji i regiji.



 

Početak poeme Venerini i ostali bregovi

 

***

budimo načisto


volio bih da se sa mojih ramena slivaju rijeke

tako, krenemo brijegom, ti se okreneš da bi

pogledala svijet


i onda ne preživiš nego se udaviš

 

to da ti je usud i sreća.

 

strašna su imena po kojima te pamtim

Bertold, satelit, revolucija.

 

u zraku si jeftinih kineskih restorana

u šaci rastresitog snijega.

 

svi smo se okupili oko planinskog jezera


i nitko se tu nije smio zamočiti osim tebe

toliko je studeno bilo.

 

sada je već svuda toplo i svatko smije isto što i ti.

ipak, u svitanju nad Karpatima ja sam bio jedini čovjek


što ti je raskrilio prostore za hrabrost


no ti si ispala pizda.

 

***

šapnula si u zrak negdje mimo mene

nikada se nećemo dobro jebati


ja sam tako vitalna a ti tako Hegel.

 

suho materijalne magle pokupile se po brdima

i ni pticu nad glavom ne čuješ

 

samo pjesme iz bliske prošlosti.


ja nisam znao na koga misliš dok biraš cipele

za brda, ples ili dugo čekanje pod nadstrešnicama


niti osjeti li tvoja ruka da će biti kiše

 

na svim ulicama na svijetu izgledala si isto

i je li onda zaista bilo nužno putovati?

 

***

bijeda od proljeća.

kad smo se vratili s planina majka mi je rekla

da sam borac


i po tome sam vidio da je ostarila jer joj treba

netko snažan

netko tko će joj pomoći da piša i žvače

a onda bez problema otići jebati i piti.

 

ništa na svijetu ne stari strašnije od majke

kesaste sise i brijegovi na prstima


samo zaboravljene uspomene pod trepavicama

Italija sa razglednice a ne sa dlana.

 

da je bar umrla kad i otac no ispala je pizda

što želi život pod izgovorom da hoće gledati

unuke, filmove, more u lipnju


a zapravo treba samo izlaske i zalaske sunca

ma čim bili poredani u besmisao.

 

svaki put kada razvlačiš kožu oko očiju

ispijaš se u ogledalu

želim ti sve ovo reći jer


tko će bolje razumjeti


nježni bijes bez uporišta,

preuranjeno žuto cvijeće opalo


po sopstvenim stopalima


nekad podivljalo.

misliš ostvarena si u svemu i svemu si sama dovoljna.

a i ja sam bio smiješan.


pravio se da uživam koračati sam


išao po trgovima i ignorirao ljude


samo ponekad zastao za psom ili istrgnutim

listom iz novina


više njegovan no odista hrabar


više hrabar no odista svoj.

 

***

a kaže

budimo načisto, ovo je bijeda od proljeća.

a u brdima u kojima sam odrastao


i u koja idem još samo čitati ozbiljne knjige

i dalje raste goruća biljka što liči na tebe – afazija


i da nije korovčina što guši, znaj


nikada te ne bih poredio sa cvijećem

afazija nema mjere


rascvjeta se i pored debelih, glasnih krava


u njihovim stomacima ona i dalje živi i kulja ka svijetu

 

cijele su širine jednog dječjeg oka bile samo

afazija u cvatu


jedino snažno što ne umire i što biva sito

samoga sebe

bijedni zeleni prizoru


i žena raduje više no ti.

 

tvoja usta puna jeftine čokolade koja se

nemarno odnose prema ljubavnicima

tvoja smrdljiva kosa i gruba koža na laktovima

Bogorodice koliko li si lijepa kada i pored

toga sječeš nerazdjeljivo


melješ sudbine


oneobičavaš i brda u kojima sam odrastao

 

ja u to pogledati ne smijem


afazija nema mjere


i još su samo stubišta sakralna mjesta

no nema se gdje kleknuti.

 

***

reći ću ti nešto i o tim brijegovima

u neka lošija vremena tamo nije bilo lijekova ni sapuna


no sijalo je sunce – sada je obratno

prozori svih kuća razdijelili se na zamagljene i prozirne


i svako je prljav ili blažen

osim ove podjele više se ništa ne dijeli.

kuća u kojoj je odrasla Mili


prvo mjerilo onoga što ću kasnije obući u ove hlače


sada je samo spomenik jeseni i ljetnjikovac svjetskih ljudi.

 

ja ne znam čini li mi se da smo bili drugačija djeca


dok smo rastavljali parčiće zemlje


jer u svakom je bio ili crv ili grumen zlata

i sve smo jednako čuvali

 

no, kao da je djetinjstvo sada bitno kad

ovaj nježni, boležljivi i upišani čovjek

ugrožen šumama


još samo knjige umije čitati

ozbiljne knjige o poricanju i dokazivanju stvari

 

da me netko vidi kako komično izgledam

dok crven od sunca pokušavam misliti

dekomponiranje, predmetnost, poredak

uhvatio bih se za kukove i pokidao od smijeha

no nikoga nema da me vidi i zato sam slobodan

 

jedino se ti ne bi smijala, u to sam uvjeren

ti bi samo ispuhnula dim cigarete i sve bi ti

bilo mlako i nevješto izvedeno.

 

sve više vjerujem da ništa na ovom svijetu ne

zgromi dušu osim


par tvojih umornih prstiju koje listajući Prousta

dobivaju na tišini

 

u ovakvim noćima savijem lice ka svojim

mekanim šakama


zamislim pod sobom tvoje prljavo i znojno tijelo

i umokrim posteljinu ne prestajući sa mišlju

mišlju u kojoj, majku ti, svi umiremo


pa i tvoja divna pička


u kojoj je još davno posijano sjeme starenja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg