prose

Katarina Luketić: Excerpt from The Balkan: From Geography to Fantasy

Katarina Luketić takes on the far-fetched but enduring stereotype still hanging over the Balkans that it is a land of ancient tribal hatreds and inevitable conflict, in her book, The Balkan: From Geography to Fantasy (2013). Her sharp critique of the stigmatized view of the Balkans that still persists in the West is eye-opening.

Luketić, born in Sarajevo in 1969, is an essayist and a journalist. She is the former editor of the well-known, independent cultural publication, Zarez. She co-founded the publishing house, Pelago, where she currently works as an editor. She is the recipient of the ‘Following the Traces of Totalitarian Heritage’ grant and is currently working on a new book entitled, Dealing with the Literary Past (Nationalism in Croatian Literature and Culture of the 1980s and 1990s). Read an excerpt from her first book, The Balkan: From Geography to Fantasy (2013), below. Translation by Una Krizmanić Ožegović.



 

  1. 1. Imaginaria and Identities
  2. 2. Geography and metaphor

(…)

Essence of violence

Over the last two centuries, the Balkan as a geographic term has become a strong metaphor; it is so semantically loaded that it cannot be used neutrally. Since the Ottoman Empire and especially after its fall, followed by the Balkan Wars, assassination in Sarajevo, World War I and the war in the 1990s, geopolitical meanings attributed to this area have been the breeding ground of negative stereotypes. Today, it is impossible to cut a path through the excrescence and come to a more or less healthy core, to the innocence of the word. When mentioning the Balkan, it immediately triggers wild imagination and geopolitical notions, whether it relates to current affairs or other, seemingly harmless discourse, be it literary, scientific or media. Even when the political reality is not spoken about directly, the Balkan and its baggage of metaphors, notions and imaginations is imprinted with political narratives, events and dominant power relations forged over the last two centuries.

(…)

The Balkan is related to several groups of metaphors and notions. On the one hand, it is a space of restless borders and cultural clashes, the crossroads of worlds; historically, it is the intersection of major empires, religious schisms and imaginary cultural circles, written in indelible ink across the collective consciousness. On the flipside, that basic metaphor envisions the Balkan as a bridge, a link or a bypass between the East and the West, Europe and Asia, Christianity and Islam or Catholicism, Orthodox Christianity and Islam. The bridge is a positive metaphor only at first glance: it is a connection and a meeting point, but also a transitory place not worth getting to know better, because it only exists to be crossed. Also, the bridge has no real content, i.e., its content is exhausted by connecting/bringing closer together different and distant shores.

In other cases, the Balkan is related to the notion of a “ticking bomb”, the ancient battlefield fueled by ineradicable hatred and conflict, while people living in the Balkans are seen as cruel, violent and barbaric. These fantasies often go so far as to consider violence as a genetic marker, a permanent deviation of the local people, sometimes of supernatural, monstrous or vampiric proportions. These ideas also stem from the notion that a certain area deserves certain people, certain type of behavior, even a certain destiny. An example of such a narrative is presented by an American author Robert Kaplan in his book Balkan Ghosts, where he states that Nazism originated in the Balkans. According to Kaplan, the history of the 20th century “can claim Balkan origins”, where “men have been isolated by poverty and ethnic rivalry, dooming them to hate” which is why “the origins of Nazism can be found in the Balkans”, where in “the flophouses of Vienna, a breeding ground of ethnic resentments close to the southern Slavic world, Hitler learned how to hate so infectiously.” Kaplan fatalist and essentialist view has no borders, he even asks the question: “What does the earth look like in the places where people commit atrocities? Is there a bad smell, a genius loci, something about the landscape that might incriminate?”

No matter how ludicrous they seems, Kaplan’s statements had a big impact in an important context. The author was a reporter in the early 1990s for some of the most popular American newspapers, and his travelogue Balkan Ghosts is one of the first and most influential books published in the West to offer an interpretation of local events and wars. Kaplan mentioned the statements from the book many times in his newspaper articles, for example, back in 1989 he stated an age-old claim (which appeared in the West precisely during the Balkan Wars) for the Wall Street Journal, whereby the Balkan is “history”s cauldron.” According to Kaplan: “The Balkan is the cauldron of the Third World where ethnic groups live in psychological isolation from one another, resisting attempts at political and economic reform.” He went on to warn western readers of the danger of global conflict (“The Balkan, after all, is an ideal place to start a global conflict”), and as proof, he reminded them of “Gavrilo Princip’s perfect aim and steady hand.”

(…)

As some kind of key piece of historical evidence of the essential savagery and violence of the Balkan, an attractive argument is often stated about how the 20th century began and ended with wars in the Balkan. The starting point of that interpretation of history is the year 1914, Sarajevo and the assassination of Franz Ferdinand, while the final act is the 1990s and the siege of that same city. The full circle of history of the 20th century is not only present in more “informal” media and literary discourse, but also in serious studies whose authors do not usually adhere to cyclical theories in the interpretation of European or world history, being more than willing to prove that history is always open-ended and unpredictable, with each historical moment being different and unrepeatable.

The narrative of the Balkan as the bloody threshold of the 20th century forgets and ignores that European history is full of war and conflict, that all major European nations and civil revolutions were born out of bloodshed and that oppression, “territorial cleansing”, forced migration etc., went hand-in-hand with the creation of modern-day democratic societies. This is an attempt at interpreting European history in the spirit of the Enlightenment, as a constant progression towards democratic values and ideal civil societies. During that progression, wars and violence were sometimes necessary, and as such, they cannot smear the positive image of recent European history. The history of the Balkan, on the other hand, is given mythical treatment, as something doomed, as a vicious circle of horrors which men and women of the Balkans, due to their nature, i.e., “Balcanic blood and passion” can never escape. The Balkan, according to this interpretation, is consigned to a pre-Modern era in which categories of progress and development do not apply, it remains a space “outside history”, timeless and trapped in a barbaric and hostile vacuum.

However, just as the schism and the bridge, these notions of the wild Balkan have their counterpoint. Sometimes, the wild Balkan meets a positive interpretation, local people are presented as “kind savages” who live in harmony with nature and imaginary primal, cosmic laws. This positive myth of the wild and exotic Balkan is actually a variation of the universal myth of returning to the natural state of the nation, to a prehistoric time untouched by civilization and modern inventions, not as morally corrupt as today’s modernized, technologically advanced and urban world allegedly is. Supporters of these anti-modernist interpretations, which are, in fact, exclusive and carry ethnic and nationalistic undertones, consider the Balkan as the last pristine, idyllic place in Europe, where the core values of Western civilization have remained intact. That Balkan is seen as an antipode to a certain kind of Europe, this time, a morally and politically corrupt Europe, a Europe which has forgotten its culture and betrayed humanistic principles. In this case, the Balkan is merely a distinction to establish a certain image about a subject, a mirror to reflect other identities.

In short, whatever we want to see can be projected onto the Balkan, without registering what is actually there at a specific point in time. The discourse about the Balkan is characterized by essentialisms and imaginative notions which have been passed on, repeated and upgraded over time, regardless of real historical context. The discourses about the Balkan are, therefore, fixed and permanent, timeless and widely applicable, where often something which exists at a certain historical period is singled out and interpreted as something “natural” and “normal”, something that is present in every time period. Furthermore, the Balkan is constantly presented as a unique and homogeneous space, as a single body, single culture, single mentality, or as the same violence, same backwardness, same primitivism. Not only is the Balkan deprived of the right to grow, but it is also deprived of internal diversity, multiplicity, plurality, as well as overlapping with other geographical and cultural domains. When, however, the fact that the Balkan is not unified or unambiguous is pointed out, this often leads to the other extreme, stressing how overwhelmingly “complex” it is, even monstrously so.

(…)

By Katarina Luketić

Translated by Una Krizmanić Ožegović

vijesti

Raspisan je natječaj za zbornik ''Rukopisi 44''

Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg