proza

Lucija Švaljek: Ne znam što da radim sa sobom

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Lucija Švaljek (1995., Krapina) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Horoskopski znak riba, podznak vodenjak.



 

 

Ne znam što da radim sa sobom

 

Što da pričam sa sobom, što da jedem sa sobom, sve svoje nosim sa sobom ili tako nekako… Što da pobogu RADIM? Da'l da idem u kino i gledam film? Da legnem u krevet i plačem do jutra? Da se udam za prvog dečka i rodim troje djece? Kupim deset deka podriguše i petnaest deka sira za pizzu u seoskom dućanu? Mislim da ću ipak podgrijati sarmu od jučer. Što da radim sa sobom? Da završim faks i slikam se za instagram? „Čestitam!“ Neka hvala. Dobila sam latinsku titulu koja zvuči sofisticirano. Ja samo želim svog MEDU kojeg sam dobila za peti rođendan. Pas mu je pojeo oko. Ne želim studirati. Ne želim znati više NIŠTA. Što da radim sa sobom?

Znate, ja nisam imala pernicu u srednjoj školi. Složila sam pastele u torbicu za šminkanje i crtala. Meni je deda umro od RAKA. Ja ne volim jesti jetricu ni palačinke. Nikad mi nije išla matematika, mama mi je plaćala instrukcije. Nosila sam na satove igračku KOZE i sa mnom je ta ista KOZA slušala o potencijama. Dobila sam jedan! Pa kako ću ja proći MATURU?! Što se to, pobogu događa? Pa dobro, što ja to radim sa sobom?!

 Ja sam imala IZMIŠLJENOG PRIJATELJA koji je sjedio sa mnom u busu. Kad sam imala pet godina POSRALA sam se iza kuće. Neki dan sam završila faks, sad serem na wc-u jer sam VELIKA CURA i kupujem skuplji wc papir. Znam i sama otići u dućan i platiti karticom. Da, ja imam svoju KARTICU. Jesam li ja to napredovala u životu? Isto tako, sad znam podgrijati juhu i napraviti kavu. U kavu stavim tri žlice šećera i pijem ju ujutro. Mislim da se mogu UDATI.

Mislim da bi u selu trebalo priklati svinju jer sam diplomirala. Što da pobogu radim sa sobom? Što da radim sa svinjom? Trebala bi pozdraviti ljude koji mi se gade sa „BOK, KAK STE?“ i smijati se. Mislim da se i ja njima gadim. Ali to tako treba! Treba biti PRISTOJAN.

„Baš je dražesna! Uvijek tak lijepo pozdravi! Prava cura!“

Hmmmm…. Imam krasnu ideju, zaista krasnu! (…) Da radim sve protiv sebe pa se liječim od depresije?! Malo antidepresiva ujutro, malo predvečer, pa šta fali?! Kasnije tuširranje, peglanje kose, šminka, smiješak i idemo dalje. Što da radim sa sobom?

Sve na meneee, jaaaaadna jaaaaaaa, sve na meeeeene!“

Ajajajaja sve na tebe!“, rekle bi babe.

 

Možda da lažem kako volim svoju babu koja mi je psu slomila kičmu, da se pravim kako ne volim životinje, da perem ruke nakon što pomazim mačku na cesti? Što ja radim sa životom?

Potonuti duboko u wc školjku, u wc papir iz Konzuma koji ima sličice. Zamotati se u njega da ne mirišem vlastito govno.

Počela sam sama sebi smrdjeti. Prolazila sam pored mačaka i pasa na cesti. Nisam ih mazila! (…) Da ne bi rekli „ Šta ih diraš? Sad ćeš jesti s takvim rukama?“

Gurnut ću ih tebi u ŠUPAK.

Kupila sam jučer set noževa za pedeset kuna jer sam ODRASLA osoba. Ja sada znam rezati kruh, znam napraviti ručak. Znam složiti krevet i oprati suđe. Znam prostrti plahtu na sušilo. Napisala sam životopis i poslala sam ga na puno e-mail adresa. Tražim posao. Znam koristiti riječi „Naime“, „Štoviše“, „U vezi s time“, „Nadalje“ u seminaru. Što ja to radim sa životom?

 

Dodatak životopisu:

U osnovnoj školi napravila sam savršeni kolut naprijed.

Moj imaginarni prijatelj volio je poriluk.

U životu sam išla na dvije operacije.

Imala sam sliku s bojlerom na internetu.

Pisala sam blog s trinaest godina i životni uzori bili su mi: Rihanna, Luka Nižetić i Isus Krist.

Htjela sam se ubiti jedno vrijeme. I TAKO DALJE.

 

„Niste normalni, pobogu pa ne smijete patiti OD DEPRESIJE.“

 „Ali ne ne ne patim više, ja sam normalna osoba. Ja sam punoljetna i imam vozačku.“

„Doviđenja, doviđenja...“

 

 

Neke rane nikad ne zacijele. Regeneriraju se. „Ružna si.“ „Pogle ju kakva je.“ „Čudakinja“. Ja jedem čips s dukatelom. Ne volim gužvu i jako svjetlo jer mi se vrti  u glavi. PLAVA mi je najdraža boja. Željela bi biti PAS. Imala sam ružne zube i mislila sam da me nitko ne želi poljubiti. Jedna prijateljica imala je e-mail za školu neukrotiva@gmail.com i morala ga je promijeniti. Svaki put kad se toga sjetim smijem se. Rekla sam cimerici da sam nosila igračku KOZE na satove matematike.  Rekla je da sam legenda. Ja se ne znam ponašati i govorim čudne rečenice. Volim čitati morbidne romane i nositi sintetiku. Volim tople deke i pidžamu. Moji mama i tata bi htjeli da se znam ponašati.

Da sam cura po špagi, da imam točan broj na vagi.

Ja se ne mogu udebljati, ja imam poveći nos. Nisam nikad čupala obrve. NISAM NIKAD ČUPALA OBRVE. Što ja radim sa svojim životom?

Jesi li znao da ako si stalno tužan, da nešto nije u redu s tobom. Nešto krivo radiš sa ŽIVOTOM. Zato, nauči se praviti palačinke i briši guzicu sa sensitive vlažnim maramicama. Da slučajno ne ostane govna.  Pozdravljaj SVE ljude i ne spuštaj glavu. Vrati se u rodno selo, zakolji koju svinju i poželi da umreš. Dok se doma prave kobase ti maštaj o tome da pišeš dok pored tebe stoji papir „anksiozno-depresivni poremećaj“. To tako nekad dođe curama. One su NEUROTIČNOG karaktera.

POREMEĆAJ. POREMEĆAJ. POREMEĆAJ.

Vani je štala i osjeti se miris gnoja. Tebi se povraća. Što ja radim sa životom? Mozak pamti i tebe boli. Riječi bole, ko' im jebe mater... Prijatelji koji ti nisu prijatelji, mama i tata koji te vole pa te tu i tamo izlemaju. „Kako joj ide?“ „Eno super, završila faks.“ „U roku?“ „U ROKU EEEE!!! PAMETNA MALA.“ „EEEEEE“.

Pametna mala i nije tako pametna. Pametna mala da je pametna mala znala bi da život nije šala. Tralalalala!!! Mala, slušaj sebe. SEBE SLUŠAJ. Pozadinski zvukovi i sranja, gužve na cestama i proljev prije ispita, frustracije i gutanje tuđih govana „da bi tebi bilo dobro“… Jer život je težak, mučan, odvratan, ma jedan veliki kravlji anus.

JAKO BITNO. Slušaj me sada. De pazi s kim se družiš. PA ŠTA SE TI SAMO S PEDERIMA DRUŽIŠ? Da ne skupiš nešto od takovih…De pogledaj ovu, ta sigurno nije normalna. DE PAZI ŠTO RADIŠ. Plati režije na vrijeme, zatvori frižider, ostala su ti vrata odškrinuta…NI TO NE ZNAŠ KAKO TREBA. Pa šta si mutava??? Zašto si ti tako tiha? Što ne pričaš s nikim? Jesi ti uopće imala dečka? Šta ti voliš ŽENE?“

Svi smo se mi POSRALI iza kuće. Posrali smo se i sami po sebi i nema wc papira koji to može obrisati. Probala sam i sa sensitive maramicama. Za deset kuna. Ali nejde. Nemojte srati sami po sebi. Čak i ako imaš POREMEĆAJ - zajebi ga. Poremećaj. Tek obična riječ. P-O-R-E-M-E-Ć-A-J. Ali! (…) Ako si žena, cura, rodilja, mater, djevojče…. i imaš poremećaj… onda ti NEMA SPASA! Jer žene imaju puno poremećaja!

 „EEEEE, pametna mala, ali neki poremećaj. Nije nikad bila sva svoja…“

Mala se raspala, ali se i sastavila. Kad se moje dijete bude posralo iza kuće mi ćemo se smijati, a neće dobiti šibom po nogama. Kad moje dijete neće zatvoriti frižider do kraja reći ću mu „Zatvori frižider do kraja“, a ne „Glup si. NI TO NE ZNAŠ.“ I onda se pitam: zašto u dnevnoj sobi nastaje čudna tišina, zašto se ne znaš više smijati, zašto riječi nemaju smisao? Neke obitelji su poput teatra apsurda. Pričamo sa zidovima.

Dosta preseravanja, pa ja se samo žalim.

Sad ću si skuhati toplu ČOKOLADU. Neću se javljati na mobitel ni odgovarati na e-mail. Želim sjediti u kući i gledati televizor. Pustite me na miru. Naklonit ću se samoj sebi, potonuti u plavu boju wc papira. Skoknuti do trafike, popušiti tu cigaretu. Jebeš ti sve. Uzeti medu iz stare kuće. MEDO MI NIJE NIŠTA KRIV. Nitko mi nije ništa kriv, pa ni Bog u kojeg ne vjerujem. Ali svako jutro zahvalim se nekom nevidljivom stvoru, jer sam, eto, živa. Naučila sam sastavne rečenice: a, ali, nego, već, no. Napisala sam puno seminara, često upotrebljavam riječ ŠTOVIŠE.

Što ti, mala, radiš sa svojim životom? TRPI. TRPI. TRPI. Na mladima svijet ostaje. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg