Piše: Dragana Tomašević
Iz Književne Republike
Ugledni austrijski pisac i izdavač časopisa »Literatur und Kritik« Karl Markus Gauss istražuje povijest danas već zaboravljenih europskih manjina. Rezultat njegovih istraživanja i putovanja je knjiga »Europljani u izumiranju«.
Gaussove dobro ispričane priče otkrivaju nam, mnogima danas potpuno nepoznate narode na pragu izumiranja. Mnogi od njih su već odustali i pomirili se s činjenicom da njihove zajednice danas nisu ništa drugo nego »starački dom«. Knjiga sadrži pet poglavlja, pet zanimljivih priča o narodima: Biti posljednji – Sarajevski Sefardi; Šuma povijesti – U Kočevskom; Vrijeme u Civiti – Kod Arbereša u Kalabriji; Slaveni iz susjedstva – Srpsko putovanje kroz Njemačku i Nestala nacija – među makedonskim Arumunjima.
Karl–Markus Gauss: Europljani u izumiranju
(Na putu k sarajevskim Sefardima, Kočevskim Nijemcima, Arberešima, Lužičkim Srbima i Arumunjima)
Fraktura, Zagreb
Iz Književne Republike 1-3, 2011.
U vremenima kriza brišu se granice između žanrova i u književnosti prevladavaju hibridne forme. Ne zaboravimo da je esej kao forma koja danas uživa izuzetnu popularnost nastao u jednom kriznom periodu, na pragu moderne kad se srednjovjekovna slika svijeta raspada, a racionalistička još nije trijumfirala. Esej je forma koja izbjegava žanrovske granice, to je, kako mu samo ime kaže — ogled, razmišljanje, refleksija o nečem, tekst koji ima elemente pripovijedanja a nije pripovijest, podrazumijeva određeno znanje o onome o čemu govori, ali nije rasprava ili izvještaj. Nimalo slučajno, esej je veoma popularna forma i našeg vremena za koje je posve jasno da je to vrijeme krize u kojem se završava jedan kulturni model i nastaje nešto posve novo pa u tom »prijelaznom periodu« treba sačuvati dragocjenosti iz naše, uskoro već stare (nestale) kulture.
Jedna od nesumnjivih vrijednosti toga »starog« vremena sigurno je multietnička i multikulturalna složenost stare Evrope. I dok vodeć i evropski političari proglašavaju smrt multikulturalizma, ugledni austrijski pisac (i izdavač važnog časopisa »Literatur und Kritik«) Karl Markus Gauss istražuje bogatu povijest danas već zaboravljenih europskih manjina. Rezultat njegovih istraživanja i putovanja je knjiga »Europljani u izumiranju« (originalno izdanje: Paul Zsolnay Verlag, Wien, 2001.) u prijevodu Borisa Perić i s fotografijama autorova »prijatelja i vozača« Kurta Kaindla.
U ovoj knjizi Gauss je »pažljivi kolekcionar priča i privatni znanstvenik, koji iz vlastite sinteze književnosti, povijesti i društva stvara ništa manje nego model jedne nepolemičke etnologije Europe«, kako kaže Hans–Peter Kunisch, kritičar Seddeutsche Zeitunga. Inače, knjiga je dobila Nagradu »Albert Goldstein« Austrijskog kulturnog foruma za promicanje suvremene austrijske književnosti u Hrvatskoj za 2011. godinu.
Za putovanja o kojima se pripovijeda u knjizi Karl Markus Gauss se temeljito pripremao o čemu svjedoče bibliografske napomene na kraju knjige. Mnogo je pro- čitao i razgovarao s ljudima. Ni jednog trenutka nije bio radoznali neobaviješteni turist nego sugovornik koji i te kako ima pojma o historiji i kulturi naroda o kojima priča, odnosno piše. Gaussove dobro ispričane priče otkrivaju nam, mnogima danas potpuno nepoznate narode zarobljene svojom slavnijom prošlošću i na pragu izumiranja. Mnogi od njih su već odustali i pomirili se s činjenicom da njihove zajednice danas nisu ništa drugo nego »starački dom«. Knjiga sadrži pet poglavlja, pet zanimljivih priča o narodima koji nestaju: Biti posljednji – Sarajevski Sefardi; šuma povijesti – U Kočevskom; Vrijeme u Civiti – Kod Arbereša u Kalabriji; Slaveni iz susjedstva – Srpsko putovanje kroz Njemačku i Nestala nacija – među makedonskim Arumunjima.
Knjiga počinje u Sarajevu s pričom o Sefardima, onim Židovima koje su 1492. godine pobožni kralj Ferdinand i njegova kreposna supruga Izabela protjerali iz španjolske. Rasuli su se po cijelom svijetu, a veliki dio je stigao u »Mali Jeruzalem« kako su nazivali Sarajevo. Iz španjolske su ponijeli svoj jezik koji je ubrzo postao zajednički jezik trgovaca duž obale Sredozemlja. Najpoznatije ime toga jezika je ladino i valja napomenuti da to nije bio samo jezik religijskih obreda nego se koristio i u svakodnevnom životu. Danas ladino važi kao »živi muzej španjolskog« i svega nekoliko ljudi ga zna. Stoljećima su Sefardi živjeli u Sarajevu ljubomorno čuvajudi svoje običaje i obrede i pamteći da im je sultan Bajazit II. pružio vjersku slobodu, pravnu sigurnost i ekonomsku perspektivu. U tom »mračnom vremenu« nije se kao danas pričalo o multikulturalnosti i poštovanju ljudskih prava, ali se često tako ponašalo, kao npr. u ovom slučaju. Nažalost, nakon posljednjeg rata na ovim prostorima petstogodišnja povijest sarajevskih Židova ide kraju. Ostalo je još nešto staraca koji se okupljaju i žive od uspomena. Ostale su još priče i kuće, i lijepo staro groblje koje nove generacije znaju kao mjesto odakle se gađao grad, a nakon napuštanja položaja je minirano. Nakon rata je deminirano, popravljeno i nekako postalo »obično« groblje, a ne više mjesto gdje su neke prijeratne generacije rado dolazile da slušaju tišinu i rekonstruiraju sudbine davnih pridošlica. I to je postalo samo dio uspomena brojnih Sarajlija koji rasuti po svijetu čuvaju sjećanja na svoj Grad u kojem se nije pričalo o multikulturalnosti i ljudskim pravima nego se živjelo zajedno poštujući drugoga i uvažavajudi razlike.
Priča o Kočevskom (nalazi se na teritoriju današnje Slovenije) često sliči na bajku ili fantastičnu pripovijest o njemačkom narodu koji je nekad davno (u 14. stoljeć u) došao u veliku gustu šumu, velikim trudom i odricanjem iskrčio šumu i kultivirao je u oranice za uzgoj žitarica, velike pašnjake i voćnjake. Više od 600 godina borili su se sa šumom i živjeli u svojim selima, a onda je bilo dovoljno svega 50–ak godina da šuma ponovo prekrije sve i skoro potpuno izbriše tragove života. Nestale su oranice, uništene su kuće i crkve, nestala su čak i groblja. Ostale su samo (strašne) priče i glasine o teritoriju koji je 1945. godine postao zatvorena vojna zona. A ljudi koji su stoljeć ima živjeli na »svojoj zemljici« bili su naprosto žrtve politike i stratega velikih prostora, odlučnih da provedu evropsku politiku preseljavanja i premještanja naroda. Kočevje je ostalo u sjećanjima mnogih iseljenika, napravili su mali muzej i na internetu stvorili neku vrstu domovine.
Sljedeće priče posvećene su Arbereš ima u Kalabriji, Lužičkim Srbima u Njemačkoj i makedonskim Arumunjima. Ovi zanimljivi povijesni izleti objedinjuju dobre političke analize, kulturno–filozofske refleksije, reportaže, intervjue i putopise. Ali, prije svega su dobro ispričane priče, smiješne i sjetne, čudnovate i obične, priče koje podsjećaju na male narode kojih uskoro vjerojatno više neće biti. Osim u sjećanjima. I knjigama poput ove.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.