Damir Šodan (1964, Split) is a poet, playwright, editor and translator who graduated from Zagreb University with a BA in English Literature and History. He has published four volumes of poetry: Sound Changes (1996), The Middle World (2001), Letters to a Wild Scythian, (2009) and Café Apollinaire (2013), two collections of plays: Safe Area (2002), The Night of the Long Beams (2009) and an anthology of contemporary Croatian "neorealist" poetry: Walk on the Other Side (2010). He was awarded the Držić prize for the burlesque Chick Lit (2012) and the 1st prize at the playwriting competition for ex-Yugoslav writers in Vienna (2000) for the dark comedy Safe Area. Internationally, his work has been among other featured in The American Poetry Review (2007), New European Poets, (Graywolf Press, USA, 2008), Les Poètes de la Méditerranée (Gallimard, 2010), The World Record and A Hundred Years' War (Bloodaxe, 2012 and 2014). He translated Raymond Carver, Leonard Cohen, Charles Bukowski, Charles Simic, Richard Brautigan and Frank O'Hara into Croatian. He is an associate editor of Poezija and Quorum magazines in Zagreb.
Madiba in "Top Gear"
"have you ever had a lap-dance?"
roared from the doorway
the former traveling salesman
of plush Paddington bears,
Mr Jeremy Clarkson, nowadays a slightly arrogant
and supposedly humorous
British TV-star;
the host of an automobile show
viewed devotedly all across Europe.
upon hearing that, Nelson Rolihlahla Mandela
(whose life and work need no discussion here)
simply raised his eyebrows gently
and directed his gaze towards the ceiling fan
as if the answer to such an unexpected
and ludicrous question could drop down
from somewhere above.
"Madiba, you don't have to answer that!"
the ever-considerate and attentive Zelda
quickly jumped in, but in his thoughts
he was already racing back to
Robben Island during that fatal 1964
trying to remember if back then
anyone around him had been shaking
their ass except maybe when stung
by Apartheid's eel-like baton
slippery and hard
that always unmistakably found its way
to a piece of black flesh
classified as "class D"
and locked in an eight-by-seven foot cell
or maybe later in 1982
in that "comfy" maximum security facility Pollsmoor
where those upgraded into a lighter category
were allowed to receive and send
as many as fifty-two letters a year!
no, he could not remember if anyone had
merrily wriggled his behind
unless plagued by a case of bloody dysentery
or tortured by a sneaky pubic crab or two...
but maybe later in 1988 somebody
had done it at that quite permissible establishment Victor Verster
but Nelson had hardly been aware of anything then
as he was recovering from a mean case of TBC...
"you don't have to answer, Madiba"!
repeated Ms La Grange
and Nelson just smiled
as if watching a kid walking towards him
with a rare specimen of turtle in his hand...
"no!" he finally replied succinctly
so that the conversation might continue
with the expected civility and finesse.
yet, at the end of the meeting
he looked Clarkson in the eye and asked:
"have you ever been on the Moon, Jeremy"?
for it is only from there perhaps
that the dry British humor could hit the even drier
heart of black Africa - in the right place.
The Fifties
after Adam Zagajewski
father and his father
stomp down the gravel road
all the way to the town to see a football game.
high noon buzzes through the young summer air;
the roar of cicadas in the pine trees,
glassy hoppers glint in the grass:
the Mediterranean
as we once knew it
– is still there.
a bit further to the north
the airy crowns of convicts
melt under the belting Sun
dripping like the sweat underneath
their sleeveless white T-shirts
as their sad and bitter sigh
carries itself all the way to the gray Maltese docks
then echoing out into the icy mountains
of the Altai region in the far east.
somewhere behind Žrnovnica
grandfather, like an ancient lizard,
suddenly scowls his fissured face.
wincing from his tight shoes
that are killing him,
that damn pair of footwear
he's sharing with his first cousin,
a locksmith who compulsively steals rusty pliers
and steel nails from the dusty workshop
of the local power-plant,
absolutely unable to explain to himself for what
purpose in the devil's name he needs them for.
simultaneously, in a Dedinje salon in Belgrade,
Tito cracks jokes as comrades
from the Central Committee laugh raucously
while he tries out his new metallic
- polished as a dog's balls -
light duty lathe machine.
all across the country
generations with pointed chins, much like Modigliani's,
are busy building Socialism
with a human face: the system
that would gradually like mean drops of vitriol
burn a deep hole in their souls.
but in father's head
the world still bubbles unexplored,
floating like a translucent jellyfish across the unsailed sea
as he daydreams of a new DKW motorcycle
as black and shiny as Silvana Mangano's high heels
and as powerful as Mons Jerko's untied robe;
so in my thoughts
- for I can't help it -
I worry endlessly about that boy,
because I know his ride
will be an uncertain and long one.
I wish I could tell him not to worry,
to relax and take it easy for everything will
more or less someday fall into place.
but words fail to leave me:
perhaps I have no mouth to speak them yet,
perhaps I'm not around as much as I should be,
perhaps I'm myself still only - slowly but surely - just getting there.
Ramones On the Bedroom Wall
the first thing I see
every morning
is Dee Dee's reproving gaze
the man is no moralist,
but his knowing, junkie eyes
have that effect
they give me the urge to start my day off
by apologising to everything: from the flowers in the Ikea vase
to the Pentecostal Church across the street
but in the end
like a born-again opportunist
I sneakily manage to avoid it
leaning further to the right is Joey
the perpetually understated
obsessive-compulsive
with the hips of a Russian gymnast
and the hair of a crazy headmistress
like a shaggy Heraclites from Queens
he tells you that everything can change
that at any moment you can be grabbed by a dark avatar
or end up blacklisted by some secret sect, trade, ministry or committee
on the far left - oh the irony! - is the Nazi-schatzi marmot
Johnny, whose face says that he’s in it
(the band, not the picture)
only for the money, the papers, the royalties
and Joey’s ex-girlfriend, leading the former to pen him the ditty
The KKK Took my Baby Away!
beside him stands the always amiable Tamás Erdélyi
aka Tommy Ramone1, a Holocaust survivor, born in Budapest,
now a mandolin player with his own bluegrass band,
the steady compass and last remaining member
of the legendary foursome’s first line-up, dubbed by Spin magazine
- alongside The Beatles - as the greatest r'n'r band of all time.
so these are my four morning perspectives:
the four blackbirds of Wallace Stevens,
my wife’s four zen-jokes,
who carefully guard
the gentle rebelliousness of her Anglo-American
maiden roots,
all those innocent and rosy dreams
of a perfect world, where Courtney, like Amfortas,
still embraces her dead Kurt
while poet Ann Lauterbach
wallows endlessly in her affectations,
like the ethereal essence of mannerism,
and Germaine Greer lives in a home
on three acres, with two dogs, sixteen geese
and a fluctuating number of pigeon wings,
a world so far removed
from my toothless Balkan accordionists
and their bloody war cries,
a world where it’s perfectly natural
for high school girls to dream of translucent, expensive,
engagement rings,
gaudy
and shiny, kitschy and smooth,
huge like the lobby of Fitzgerald’s Ritz,
even though these are nothing more
than transitional objects,
as psychologists call them,
which we use to clip the wings
of that sweet bird of youth
before she turns her back on us for good.
The Afternoon of a Clown
for Leopoldo María Panero2
a serpent of light
draws unbearably close.
the epaulette
of Franco's raincoat
expands in the orange pupil
of its eye.
under a massive desk
the stony faces of cardinals
silently service
the horny black bulge.
someone's taking out the trash
with a tattooed siren on his arm
and a leather dog collar
around his neck.
but there's no one else
on the street
except for the unbuttoned
widow on the balcony
caressing a shiny spike
behind the cast iron fence.
on the muggy blanket of summer
amidst a siesta
overturned garbage cans
rattle like dying
industrial plants
in the ploughed
silicone valleys
of some relative future tense.
finally, out of a cat's fur
you clearly hear
the pompous and vile
Devil's cough
as loud as
an empty silo.
at 03:00 PM on a Friday
in the yard of the mental clinic in Las Palmas
there you are
- el poeta es un pequeño dios!3
On the Train to Cascais
on the train to Cascais
you saw the most beautiful girl.
with olive skin
and round breasts
(just like Ornella Muti's)
wearing a T-shirt
by Dolce & Gabbana,
poised like St. Theresa of Avila
contemplating that spear
about to pierce her chest
etc.
she must have been put off
by the Wittgenstein's biography
in your hands, for she suddenly
sprung up and exited
in Estoril,
as you continued to Cascais
with the sad realisation
that you'd just missed
the woman of your life
(or somebody else's):
an Atlantean as beautiful
as the body of her slippery language,
juicy and rustling
like the samba
you heard that summer
on the lake of Bohinj
when you were eighteen.
so what choice did you have,
but to continue reading that damn book
bitter in the knowledge
that the limits of your language
are indeed the limits of your world
that is the case;
much like this one
whereof you wouldn't want to be silent;
not even in death.
Translated by Damir Šodan and Majda Bakočević
_______________________________
[1] Tommy Ramone died in 2014.
[2] Leopoldo María Panero (1948-2014), arguably one of the finest contemporary Spanish poets, a victim of Franco's regime, who lived and died in a psychiatric asylum in Las Palmas, Canary Islands.
[3] Vincente Huidobro (1893-1948) Chilean poet known for promoting avant-garde literary movements in Chile, creator and the greatest exponent of the literary movement called Creacionismo.
Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.
Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019
Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.