Petra Rosandić (Split, 1985, poet/editor) graduated with a Master's degree in Croatian and English language and literature from The faculty of humanities and social sciences at University of Split, Croatia. Her works are published in all relevant Croatian, Bosnian and Serbian literary magazines/collections. Book of poetry, 'Ako dugo držiš usta otvorena' was published in Serbia in 2014, while her manuscript in English, 'Why I died' was selected as one of 25 semi-finalists for the international award Tomaž Šalamun 2015 by the American magazine Verse. Several of her poems have been translated to Italian and Albanian. She is currently based in Dublin, Ireland, studying interior design.
AUTUMN
Everything peels off though the fruit doesn’t change. I’ve got nothing to wipe my hands with. The mould full of lead leaks when I leave: I restore white broken lines and double yellow lines. In the toilet queue at the gas station people are staring at the floor squeezing their packs of tissues. Their shame is a weak minded giant with sun-colored urine, as warm as oranges.
SPRING
That was a good night. Mosquitoes have just started to bite and I’ve officially become the child of a cleaning lady and a boat carpenter. I couldn’t go back home for I decided to bring a brick into my room for each of my lies. When I got my last paycheck and her mother left her with some money and wine, she explained the situation in Syria to me. I was already winning at Risk the following day.
WINTER
Time entangled like a clowder of cats asleep. Ivies entwined around already half-dead tree trunks. If we hurry we’ll welcome everyone from the after party in a freshly wiped stairwell on Sunday afternoon. We’re sitting behind the window as in Munch’s Tête-à-tête and we can’t recall if the painting’s really in yellow. The Sun glides to others and if so, I could very briefly be that chunky girl who smiles.
SUMMER
To scream like the heart is a piece of styrofoam you rub against a house wall. To climb apishly up the lote tree to hear the muteness of a bird. To lay down and ruffle pieces of food under the bed with your fingers. To feast on deers and ask if we killed it. Then hear the cracking of the footsteps on floorboards. To enliven it each few months by sticking a real flower among the fake ones into the vase on the marble.
THE RETURN
The hinterland hills inspire pity in a similar fashion as oversized noses.
If bivalves were meant to be cast as a rock and to swim through everything aloft
the wiredrawn wind would masturbate. Pelt the fields with the gardening tools.
All through the skin, organs would sieve from innate reflexes,
grace, nights that pull you back with infantile paralysis.
It rapes me with my hands against the city. I'm silvering, it sings.
The sand beneath my heels becomes the ocean floor.
It’s impossible to ever be alone. Each bloodstream looks like lightning.
Only those who wait long enough we shall
hit across the eyelids with porcelain and a mace.
It is evident where the remains are and who came back lustful with the tide.
The safest way to spread the news in the plains is trough glances now.
Endlessly I wet the sea. I swear I prospered by
the wind's unobstructed breakage
of the windows kilometers far to the south.
ALESSANDRO MARCELLO: OBOE CONCERTO IN D MINOR
Honey has fallen on top of trees
I can move south anytime
yellow roads always make you squint
it’s sometimes relaxing to do things by heart
I get distracted so much that I should
never sit behind the wheel
but if we spin one more time
I won’t mind
some of my friends have survived
I would like to be driven
by someone with whom I can’t have a conversation
They promise to show me
the man like Van Gogh
when we see the sign Santa Maria di Leuca
which we keep missing
A lot of things comfort me
everything will be silent in the coming days
I will look at empty plates
smiling to myself because of the feast
and become calmer
I will sometimes hear only trains
playing the tracks
warmly and masterfully like
panting oboists near retirement
Nature always
takes care of the best things
of dying in one's sleep
I can move south anytime
ARTEMISIA
I dreamt about joining the Masons
took a ship to an island cab to a fort
ran into a local festivity
and was late for the ceremony
for the whole twelve hours
I just had to watch the sky
it is about to shatter and it’s good
to have it looking like bismuth today
rainbow drops shall fall
cards dice and children's games
hieroglyphs shall fall all shall learn to write
everything shall be nullified
Goebbels' children shall come back
I shall never get cancer
I knocked and apologized
asked if they could offer robes
because I only brought a pair of panties
they told me not to fear
all Masons are prominent intellectuals
I fell on marble by slipping on the robe
split my skull open
it depends on where it comes from but blood in general
smells like iron
the doctor told me not to be afraid
that I'd be okay
told me not to be afraid
that I'd be okay
that I'd be okay
The dome is about to shatter Look!
It’s painted in bismuth colors
But I still haven't managed to grow up
you grow up when your mother dies
JUGO
I.
Wet! Just that it’s wet!
The first thing we’ve learned
was how to draw an escape
and why birds get truculent
after a cloudburst
Even today, this southern city
cuts children’s throats
Later they constantly dream of flying
and their milk teeth
rustle in guitars
II.
So it’s better for you to die beside me
there’s the city behind the window
and that city is an assumption
it’s not what you see but
what you can feel on your skin
after you smile to a man on the street
and he doesn’t recognize you
III.
Our bodies don’t smell anymore
why should we cast off
Magellan brought cloves
cinnamon nutmeg
all
for us
naked in the chamber
quite unnecessary things
IV.
As we’re in Pirate Bay’s aluminum padded room
Like staccato, we haven’t got an aftertaste
Don’t be scared, Lilli Marlene
America loves us.
HOW I WASH MYSELF
I pull the dubious eyelash out before it penetrates the eye
and I feel disheartened. It's time to proceed to the bathtub without scenting
the next warm opportunity for washing.
My father's not a literary critic. Although I have no wish to be loved
I don't mind waiting long.
Assuming another position in the bathtub and glancing towards water
is looking at an open coffin.
With fingers like this, I should write plays.
My parents urinate behind the open doors of this same bathroom.
The fourth dimension is best reflected in Chinese torture
and fixing the faucet seems implausible.
I stir up a quarrel between my two feet, I synchronize them and howl
Decency is Indecency’s Conspiracy of Silence.
I'm gliding naked towards the door and eavesdrop through the keyhole.
I want someone to grab me by my arm and warn me,
to put old and valuable things in front of my entrance door
like a Bible in Kentucky before excommunication.
There's no filth in the bath water after all, but my nails have gained a new elasticity.
If you keep your mouth open, you'll begin to drool
and that's what drags you back to the beginning.
Translated by Ivana Čović, Stefan Kostadinović and Petra Rosandić
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.