poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.



 

O

 
Po srednjem tečaju djetetine
na dan začeća
ukupna masa njenih neurona
orbitira elipsom
iznad dva bezdana.
Konverzijom u biće
ona je O.
Ona kojom dišem.
 
 
 
 
 
 
 
KOLOVOŠKI HERBARIJ
 
Kad dolazim k tebi,
nosim cvijeće odabrano s tezge.
Sama.
Ne palim vatru
jer sve će brzo postati herbarij
kolovoškog sunca.
Svu tugu potrošim na brigu
oko koraka,
oko sklanjanja suhog cvijeća,
oko točenja vode.
Kad dolazim k tebi,
kod borova
u kolovoški herbarij.
Među davno oplošnjene.
 
 
 
 
 
 
 
 
KARTOGRAFIJA
 
Područja iskrčenih prašuma,
školjke s centralnim depresijama.
Udolina s otiskom rodina kljuna
kojom gmižu proljetni mravi.
Procjep tople struje
uz ovratnik.
Zjenice mojih prstiju
odnosiš sa sobom.
 
 
 
 
 
 
 
 
U KNJIŽNICI
 
Korice na kornjačinim leđima
niz papira, riječi
uvezanih u oklope.
Pogled tihe gospođe
i među policama mapiran
put za Galapagos.
Uvlačim glavu
i prstima grlim
slova.
 
 
 
 
 
 
 
 
BITI TRAG, BITI KORJEN,
BITI ZAPIS
 
Tamo gdje je zakopano
lijevo stopalo
majke moje majke,
s ljubičastom mrežom
i kvadratnim noktom.
Tamo gdje je zakopano
desno stopalo
oca moga oca,
koje se vratilo kući
zarobljeno u čizmu.
Tamo sam zabola
grafitnu olovku
u akupunkturnu
točku planete.
I na blagdane
i obljetnice ukazanja
tamo rasprostirem
bijeli stolnjak
s kojeg moje kćeri
jedu kao vučice.
Sjedim pred trpezom
i gledam
kako grafit lista.
 
 
 
 
 
 
 
 
IZOBATE
 
U pličini miriše na ljude
na jezike koje ne znaš
i imena mokre djece.
U dubini se ježim od mira
i usporenosti kojom zvuk
putuje prema gore.
Negdje na pola puta
lancem su zavezali bovu
i tu se penjemo na kamen,
slušamo vanbrodske motore
sve dok traženje ne otupi u odrazu.
Dok se koža kojom dodirujemo more
ne smežura.
 
 
 
 
 
 
 
 
TRI TIŠINE
 
Prvu razbija kesten
kad prsne
iz ambalaže ježa.
Druga je odsustvo
kada naglo
stiša kiša.
Treća prodire kroz nosnice
gluhe
od težine kisika.
Magla te kao slijepca vodi
u nutrinu, do zrcala bića.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
BITI CIKLUS, BITI MIJENA,
BITI POMAK
 
otvoriti kišobran
i doletjeti
na istočnom vjetru
ponavljati mantre
ući u slike
i nosatima reći
da zlo nije u žlici
nego u doziranju
šećera
 
 
 
 
 
 
 
 
KUĆA
 
Temelj su sagradili
oni koji su došli prije.
Ruke su im bile spremne
za kopanje,
a noge kratkoprugaške
pa su mjesto odabrali
bez oklijevanja.
Zdrobili su kičme
fosiliziranih gmazova,
keramiku mrtvih majstora
i sjajne kornjaše
u fundamente.
Zidove su složile vile
od kamena s pustog otoka.
Uzidale ritmičkim pjevom
kosu, nokte, oči
zatvorenika i otpadnika.
Velike misli onih
što su požurili ići
ispred kornjače vremena.
Pokrov od borovih iglica
i kanadske šindre
nanio je vjetar.
Nismo ga niti primijetili.
Naše su majke pljuvačkom
učvrstile stakla u okna,
noktima urezale kućne brojeve.
Seoske babe su nam isplele vrata
od pruća konoplje.
A kada smo narasli dovoljno
da se pridignuti na prste
rastegnemo sve do prekidača
uskliknuli smo i slavodobitno
upalili svjetlo.
 
 
 
 
 
 
 
DLAN SAMO JEDNE RUKE
 
u potrazi za zvukom
kojeg stvara samo
polovica pokreta
u izvoru vrišti
tišina tinitusa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg