Matko Meštrović

Matko Meštrović je znanstveni savjetnik (Emeritus) na Ekonomskom institutu, Zagreb. Šezdesetih godina bio je vodeća figura međunarodnog likovnog pokreta Nove tendencije. Njegovi radovi obuhvaćaju inter-disciplinsku kritičku teoriju, teoriju dizajna i kritiku umjetnosti, te medijsku tehnologiju.

Bio je direktor Zavoda za kulturu Hrvatske (1987-1992). Njegov interes za informacijske znanosti seže unatrag do osnivanja Hrvatskog sociološkog društva i djelovanja Međunarodnog udruženja istraživača masovnih komunikacija (IAMCR) sedamdesetih godina. Kao savjetnik generalnog direktora Radio-televizije Zagreb nastojao je tada unaprijediti profesionalna i teorijska znanja koja se tiču javnog informiranja. Šezdesetih bilo je razdoblje njegova života potpuno posvećeno tada osnovanom Centru za industrijsko oblikovanje u Zagrebu, kad je bio i u bliskom dodira s ICSID-om, Međunarodnim vijećem društava za industrijski dizajn. Već je tada stekao reputaciju među avangardnim umjetnicima i znanstvenicima svojim sudjelovanjem u osnivanju spomenutoga međunarodnog likovnog pokreta (Donald D. Egbert, Social Radicalism and the Arts - West Europe, Alfred A. Knopf, New York, 1970). Bio je član zagrebačke umjetničke grupe Gorgona.

Kao što je iscrpno dokumentirano u zamašnoj knjizi New Tendencies and Bit International, 1961-1973, koju je priredila Margit Rosen, ZKM, Karlsruhe i objavio The MIT Press 2011., radi se o kratkotrajnom ali intezivnom umjetničkom eksperimentu koji se dogodio u Jugoslaviji prije pedesetak godina, ali čiji se utjecaj osjetio daleko izvan toga vremena i mjesta. Zahvaljujući inicijalnom djelovanju pokreta Nove tendencije, i institucije koja ga je podržavala, ondašnje Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, "misleći stroj" (kompjuter) bio je upotrebljen kao umjetničko sredstvo i medij. 

Kao što je objasnio Darko Fritz, tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih grupe umjetnika suprostivile su se uvriježenom poimanju tada dominatnog individualnog umjetničkog izraza kao informela i apstraktnog ekspresionizma. Zastupali su racionalni pristup koji je usvajao znanstvene radne postupke i primjenu novih materijala i tehnologija u umjetničkoj praksi. Promijenio se i diskurs o umjetnosti: umjetnik je postao istraživač ili radnik; intuitivni umjenički proces postao je racionalno strukturirani eksperimeny koji slijedi determinirani program; slike i skulpture postali su objekti, multipli, inastalacije koje često koriste svjetlo kao materijal. Individaualo umjetničko stvaranje postalo je predmet grupnog rada, a ummjetničke grupe postajale su interdisciplinarni timovi. 

Prepoznavanjem takvih aktivnosti širom svijeta u Zagrebu je uspostavljena krovna mreža koja je predstavljala pluralističku scenu takve umjetničke prakse. Galerija suvremene umjetnosti organizirala je pet izložbi Novih tendencija [NT] u Zagrebu od 1961. do 1973. Osim toga, velike međunarodne izložbe održane  su u Parizu, Veneciji i Leverkusenu. Pokret je bio doista internacionalan, nadilazio je podjenako blokove hladnog rata i uključivao južnoameričke a pred kraj i azijske umjetnike. Takva situacija, jedinstvena u tadašnjem povijesnom kontekstu, bila je moguća zahvaljujući poziciji Zagreba u socijalističkoj ali nesvrstanoj Jugoslaviji.

Svojim izložbama i simpozijima na temu računali i vizualno istraživanje i lansiranjem višejezičnog, prekretnog časopisa Bit international 1968. godine, Nove tendencije pretvorile su Zagreb, već totad jedan od najvitalnijih umjetničkih središta u Jugoslaviji, u međunarodno mjesto susretanja gdje su se umjetnici, inženjeri i znanstvenici s obje strane željezne zavjese okupljali oko tada novih tehnologija.

Bibliografija:

Pored prve knjige Od pojedinačnog općem (1967), objavio još i slijedeće knjige: Obrisi bez obrasca (1978), Teorija dizajna i problemi okoline (1980), Svijet, svijest i zavisnost (1983), Roba i sloboda - Ogledi iz nepropitane suvremenosti (1995), Vrijeme zbilje - Ususret evolucijskom ubrzanju (2002), Raspršenje smisla - Doktrinarni svijet na izmaku? (2007), Prema novom usmjerenju (2011) i knjigu poezije Razaznanja (2011).

Bio je galvni urednik stručnog časopisa Dizajn (1968/69), član redakcije i urednik zagrebačkog časopisa Bit-International (1968/72), te član konzultativnog kolegija međunarodnog časopisa Journal of Communication, Philadelphia (1974/80). Uredio je više tematskih zbornika i publikacija.

Istraživački projekti koje je vodio u Ekonomskom institutu rezultirali su zbornicima Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj (1998) te Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj (2001).

Nova knjiga Matka Meštrovića na engleskom

Nakon što je 2008. objavio knjigu Matka Meštrovića Dispersion of Meaning - The Fading Out of the Doctrinaire World?, isti engleski izdavač CSP-Cambridge Scholars Publishing upravo je objavio zbirku devet njegovih međusobno povezanih eseja pod naslovom Towards a New Orientation. Inter-disciplinski, ili, točnije, post-disciplinskim načinom razmišljanja, teorijskim, empirijskim i normativnim uvidom, Meštrović prati postojeću neravnotežu između globalizacije tržišta i globaliziranih modusa društvenosti kao posljedicu temeljnjih proturječnosti u današnjem kapitalističkom načinu proizvodnje, ne samo između kapitala i rada, nego i između kapitala i društva i, štoviše, kapitala i kulture.
Hrvatsko izdanje knjige, Prema novom usmjerenju, objavio je prošle godine zagrebački nakladnik Anibarbarus.

Računalo i vizualno istraživanje - načini mišljenja i doseg djelovanja

MATKO MEŠTROVIĆ, 60-tih vodeća figura međunarodnog likovnog pokreta Nove tendencije:

U svom pismu upućenom zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u lipnju prošle godine, Frieder Nake postavlja zanimljivo pitanje: kako je Zagreb u nekoliko godina postao vrlo važno mjesto za ovu vrstu umjetnosti i vizualnog istraživanja... (Frieder Nake, 16. lipnja 2003.).
Kad sam nedavno dobio kopiju njegovog pisma bilo mi je prilično neugodno: kako čovjek koji je taj grad posjetio nekoliko puta i redovito sudjelovao u aktivnosti tog muzeja od 1968. do 1973. može postaviti takvo pitanje?