poezija

Darko Šeparović: Iz rukopisa 'Proces gorenja'

Donosimo ciklus pjesama prošlogodišnjeg dobitnika nagrade 'Na vrh jezika' ('Autopilot', Algoritam, 2015.), Darka Šeparovića.



 

KORIJENJE

 

bile su žile na rukama

ljubičaste i zelene nerazvrstane

ceste. po njima su prsti vozili

jednosmjerno prema vratu i

dlake su bile bodlje

onog kaktusa na prozoru.

 

bila je noć, motor s unutrašnjim

izgaranjem, ono najtoplije ostajalo

je nevidljivo.

 

magla je siguran znak gorenja

noći, plašt koji se savija oko naših tijela

poput dobro smotanog bureka u

predgrađu.

 

morao je biti grad, basevi

su udarali tupi ritam kucanja

po vratima. ništa iza njih

nismo čuli.

 

korijenje je širilo zemlju

grlilo kamenje, moje ruke tebe

i trnci su se širili tijelom

kao da netko u gumenim čizmama

stišće papučicu gasa.

 

tako smo jurili prema jutru.

korijenje je bešumno raslo prema

dolje, iako je rast zapravo

uspinjanje prema gore.

 

mi se nikada nismo tako probijali.

ostali smo zalijepljeni za ovo tlo.

 

 

POŽARI

 

počinjemo od sredine.

radimo veliki rez u zemljinoj kori.

voda je igla s kojom će te sigurno

zašiti rane koje ostaju poslije nas.

suze ne pomažu.

savijamo metal, aluminijsku foliju i

zrak između prstiju. temeljiti smo u

procesu gorenja. kemikalije nas uništavaju

ali ponovno se dižemo, kao Francuska.

u špilji Lascaux su nacrtani bikovi koji bježe od nas.

cepelini su prestali voziti jer smo bili uporni.

mi smo požari, zvuk grana koje uništava

prevelika količina topline, ono suho lomljenje zraka

u zglobovima grada. nakon nas kamenje ostaje

netaknuto. gramatika je presušeno korito rijeke

njega preskačemo i dolazimo na čišću obalu.

tamo su brda preko kojih ljeta sporije stižu.

jednom ste nas zbunjeni zalili alkoholom, postali

smo veći; zapravo nezaustavljivo smo

rušili drveće.

slušajte Saru i držite razmak. ne zovite kišu.

kada dođemo stvari koje vas okružuju izgubit

će se u vlastitoj zgrčenosti. po nama će

večeras kanaderi sipati majčino mlijeko.

mi ćemo prestati i nitko nam neće vjerovati.

 

 

MAHOVINA

 

krenuli smo prema sjeveru, utorak je ulazio u

meko brašno veljače. napušta nas miris slikovnice,

nema debelog kartona koji se lijepio za jabučice prstiju.

kraj je večeri i čačkalice su na stolu. to su posječena

stabla na kojima nema mahovine.

 

mi smo ipak krenuli prema sjeveru.

ispod svakog kamena je bila zmija, ispod

kuće su temelji, betonska zubala koja grizu

stijene. zato su vrata škripala kada smo izlazili.

naša putovanja imaju

asfaltnu kralježnicu, masu tuđe glazbe koja

pokreće čekiće u ušima. oni razbijaju

svakodnevno brbljanje u žutu sluz koju

vadiš štapićem.

 

vozimo dalje i rušimo znakove opasnosti.

životinje sigurno prelaze cestu kao da sigurni

prelasci postoje.

 

nekako moramo doći do sjevera.

mahovine nema, a netko nam treba

obasjati put. u žaruljama ne nalazimo žarne

niti, neki plinovi se unutra miješaju u bespomoćnoj

vrtoglavici, baš poput nas, čekaju dodir prsta koji će ih

zapaliti.

 

mi moramo doći do sjevera, sjesti na oštar rub

s ljudima prije nas, maknuti pokidane zastave,

izbrisati tuđa imena, jednoznačno osvojiti

nešto kao da zgrčeni i prestrašeni po

prvi put ulazimo u nju.

 

 

GRAVITACIJSKI VALOVI

 

jučer su otkrili gravitacijske valove

odozgo nas pritišće nečije drugo crno more.

sada postoje neoborivi dokazi.

postoji i gutanje, mišići grkljana koji

neovisno o položaju tijela guraju tekućine kroz

nas. Albert je izgleda oduvijek bio u pravu i

jeo je puno riže, stajao na glavi, svakim gutljajem

otkrivao tkivo svemira.

počelo je vrijeme komaraca.

Albertovi brkovi su šuma prema kojoj uspravni

večeras idemo. naše tijelo je svemir, ali samo

mislimo o komarcima. netko stalno viče:

moraš imati mirne ruke za nacrtati oštar kut

jedino tako možeš ubiti medvjeda.

lakšeg načina nema.

tlakovi su negativni, geometrija ne poznaje nulu

i srce je nemoguće nacrtati šestarom. napredujemo

sporo kroz šumu, kroz Albertove tamne brkove,

brkamo putokaze, pogled je upućen vodiču, ne tebi.

Albert se smije jer jebeno je bio u pravu.

bilo je dana kad uopće nisam ubijao ribu.

 

 

UZGOJ ALGI

 

Reljef je povijest interneta

sir probušen s milijunima kilometara

optičkih kablova. kroz njih nam dolaze

zelene alge iz Kineskog mora, jednokratno

probijaju naše vlažne zidove. zatim se gnijezde

u razvodnim kutijama stana dok ona istresa

juhu iz vrećice i shvaća taj posao vrlo ozbiljno.

 

Mjehurići tople vode pucaju, zubi su

stisnuti od vrelih ručica aluminija,

u zidovima je debeli privid. uporne alge

stižu s pokvarenim svinjskim polovicama,

bacaju jajašca po tipkovnicama, novosti

o tečaju jena i gustoći nafte na našim plažama.

 

Idemo u pravcu minskog polja vikenda.

hvatamo loš wi-fi signal i još lošije

naslove o bombardiranju istoka.

tamo reljefa praktički više i nema, sniježe

samo oštri geleri, udovi su razbacani po ekranu

mobitela, ali alge neumorno stižu do nas.

imaju oči japanke koja proviruje duboko u naše

želuce.

 

I uvijek će biti brojčano nadmoćne

te male alge sa svježim vijestima.

trebali bi kupiti akvarij, započeti

s njima napredni uzgoj,

čvrsto i njemački ograničiti im

kretanje, razvedeni reljef pretvoriti

u plošnu plohu veste Angele Merkel,

ali prije svega pojesti juhu.

stvari držati pod kontrolom. 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg