intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Pričom 'Lee' svoje je mjesto u finalu zauzela i Marina Gudelj. Što joj znači pisanje i sam ulazak u finale otkrila nam je u intervjuu. 

 

-   Gdje i kako živiš? 

Živim u Splitu, nekad veselo, nekad bijesno, a nekad u svom zatvorenom balonu. Družim se s ljudima i životinjama, odlazim na noćne vožnje, na kvizove, u prirodu. Kad zgrabim priliku, putujem i morim se mislima kako utrpati 20 kilograma prtljage u dozvoljenih 8. Gledam dokumentarce o suđenjima, čitam, gledam dobre i loše filmove. Radim, izbjegavam vijesti i novine, gotovo nikad ružno ne sanjam. Pišem.

 

-   Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U razdobljima kad mi se izlazi, može me se nagovoriti na skoro bilo što (mislim na mjesto izlaska). To onda ide od sramotnog pjevanja na karaokama do uobičajenog odlaska u kino. U svakom slučaju, zabavni su ljudi s kojima izlazim, čak i onda kad prijete da više neće sa mnom u kino. Da, ja sam ona iritanta osoba koja sve komentira na glas.

 

-   Što je tebi i za tebe književnost?

Doživljavam književnost (a pritom ne mislim na vlastito pisanje) kao nešto neodvojivo od sebe.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?

Najbolje je to što već jedna neočekivana misao može promijeniti sve.

 

-   A ono najgore?

Najgore što se tiče mog procesa pisanja jest to što teško ostajem usredotočena na jednu temu.

 

-   Koje su tvoje teme? 

Teme oko kojih se uglavnom vrtim su teme privida i stvarnosti, granice između postojanja i nepostojanja, dorečenog i nedorečenog, onog što je bilo i onog što je sad.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

To što jednom kad mi nešto padne na pamet se toga ne mogu otarasiti dok ne zapišem. Često to na kraju ne ispadne ono što sam prvo zamislila.

 

-   Što te drži?

Valjda spoznaja da bih pisala bez obzira na sve, makar nikad ništa od toga ne bilo.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici i ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Konkretna mlada kniževna scena ne postoji, međutim postoji velik broj mladih ljudi koji pišu, šalju tekstove na natječaje, idu na radionice pisanja, održavaju radionice pisanja itd. Veći književni događaji rezervirani su za afirmirane pisce.

Ljudi se uglavnom okupljaju povezani sličnim žanrom pisanja ili na koncu jezikom- na primjer, grupa ljudi kojima hrvatski nije materinji sastaje se jednom tjedno za zajedničko pisanja i komentiranje ideja. Međutim, sve su te književne grupacije u manjini, veća je pažnja posvećena poduzetništvu i samozapošljavanju.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Pisci koji su na mene ostavili utjecaj većinom su ga ostavili u smislu tema o kojima razmišljam, no ne onih o kojima pišem. Da, ovo zvuči kao da ne razmišljam o onome što pišem, haha.

Stilom i pristupom odabranoj temi najviše su me inspiririrali Joseph Conrad i Elena Ferrante. Ne pišem kao oni (niti sam to u stanju izvesti), ali na njihovim romanima sam najviše naučila.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju?

Ne znam govoriti o ljudima kao o generaciji, ali ako je baš potrebno generalizirati, rekla bih da smo mi generacija koja je dobila ostatke neke ranije i koja se uljuljala u pasivnost.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Sramotno malo čitam mlađe domaće autore, ali sastavila sam popis pa možda neki drugi put bolje odgovorim na ovo.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Ne mislim da spol određuje kvalitetu nečijeg rada, no znamo kako je to nekad išlo. Naravno, drago mi je da su autorice izborile svoj prostor, ali čini mi se da dok god brojimo koliko je žena, a koliko muškaraca (ne samo u književnosti) da smo daleko od ravnopravnosti.

 

-   Što je ono što bi željela napisati?

Sve.

 

-   Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Ulazak u uži izbor bio je ogromno i pozitivno iznenađenje. Sebično me usrećilo što su ljudi koji čitaju i pišu pomislili da moja priča to zaslužuje.

 

-   Što pisac treba raditi?

Što god želi.  

 

***

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.  

 

foto: Sonja Maleš

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg