proza

Bruno Vučković: Crtice

Pročitajte crtice mladog Bruna Vučkovića, rođenog 1997. u Zagrebu. Vučković je osvojio prvu nagradu na Goranovom proljeću za srednjoškolce 2015. godine, a trenutno studira na Učiteljskom fakultetu u Petrinji.



 

Sučeljavanje

 

Kada bih bio predsjednik, svoja oružja bih predstavio kao instrumente.

Zanimljivo, od kud si izvukao tu usporedbu, točnije misao?

Ovako!

Kako?

Evo Lincoln ti je rekao kako se dijelimo na robove i one koji to nisu, sto godina kasnije Kennedy je rekao kako se dijelimo na porobljene i onaj slobodni dio, a ljudi vole slušati, misle kako je zvuk ispaljenog metka proizveden instrumentalno.

Zašto je to toliko bitno?

Zato što ne govorim, zato što ne obećavam, a oni slušaju!

Ako se već kupaš u metaforama, znaj kako uvijek ima ljudi koji sviraju instrumente za koje nisi i vjerojatno nećeš biti zreo.

Zato ću si probiti bubnjić!

Molim?

Metaforički rečeno!

 

 

Kišobrani, kabanice, krovovi (kkk)

 

Znaš, pitao sam se čiji sinovi kisnu?

Ili još iritantnije pitanje čije kćerke kisnu?

E, da točno tako, čija su to djeca?

Pa moje mišljenje je, ovakvo, mi se odmah sjetimo neodgovornih očeva, pogotovo ako su kćerke u pitanju, ali majke su te koje većinom imaju djecu koja ne kisnu, to govorim za jednake obitelji, a za one bogate koje su bogate na svoj način, jasno je kako njihova djeca nikada ne kisnu!

E da ova bogata, bahata bagra, oni me najviše zanimaju, oni mi nekako olako upadnu u oči!

To ti je zato jer su takvi klinci suhi!

 

 

Iskustvo

 

Koja djeca se porežu?

Ona koja zaplaču!

Pa koja djeca plaču?

Pa ona koja se porežu ili ne dobiju što žele!

Pa šta s ovima koja ne dobiju što žele?

Oni imaju dubinske rane, to su ti pročitana djeca, a ova koja se porežu nisu čitala upute!

Heh, još samo jedno pitanje, što učiniti kada moja klinka cmizdri?

Nauči je čitati!

Pa zna čitat!

Kada pročita tebe i tvoju suprugu, kada pročita uvjete u kojima jest, kada nanjuši uvjete u kojima će biti, kada analizira tvoje financije, kada shvati kako je novac otrovan, kada počne bježati od otrovnog, a možda ju treba prvo pustiti da se opeče ili kako smo rekli poreže, tako isto nije dobila što je željela, a znat će kako je sama na to djelovala!

Ali mama, kada će to biti, kada će to pročitati, ni lektire ne čita?

Onda kad njeno dijete zaplače!

 

 

Zrcala

 

Znaš što me uvijek mučilo, i mislim da to tako funkcionira, kada si postaviš pitanje, možda si si dao odgovor, ali poznaješ se i ne očekuješ savjet od sebe?

Upravo tako, bio sam u ležaljci pored Bledskog jezera, platio sam kako bih uživao u tom jezeru, ali ja sam vidio otok, zapravo otočić!

Jesi li se danas umio?

Jesam!

Zašto?

Pa imao sam krmelje, a i zbog kože!

Vidiš, to je stvar navike, ali ti vjerojatno krmelje nisi vidio, iako si imao zrcalo pred sobom?

Dobra je to spoznaja, ali ovo je bilo otkriće, kada otkriješ već otkriveno i osjećaš kako si ti to otkrio, nemoj mijenjati osjećaje, jednako je i s medvjedom koji uzme ribu manje moćnom medvjedu, ovaj slabiji i dalje broji ulovljeno!

 

 

Vukovi

 

Zašto vukovi umiru sami?

Zato jer love sami!

Kako to da ljudi umiru sami, a nisu sve sami stekli, znaš između ostalog kako funkcioniramo?

Znam, i upravo zato pošto umiremo sami, postoje osmrtnice kako bismo znali da smo umrli, a kada se netko rodi, to se ne lijepi po banderama i ne objavljuje u novinama, osim ako se ne radi o djetetu nekog utjecajnog, ali i smrt utjecajnog je u medijima zastupljena jednako kao i rođenje utjecajnog, samo je sve to ocrtano drugačijim bojama!

Tako je, malo je otrcano!

Ma otrcano je, ali se ljudima sviđa, jasno ti je kako je ljudima bitno ono što je nebitno!

A vukovi? – vukovi se bave bitnim stvarima?

Pa naravno da se bave!

Pa kako im nije bitno to što umiru sami?

Vukovi su ti kao vagoni, najstariji su naprijed, zapravo nisu kao vagoni, vagoni pokušavaju biti kao oni, ali definitivno nisu, jer vlakovi imaju željeznice, a vukovi sami grade svoje puteve i pošto vječito grade nemaju vremena za one koji više ne mogu graditi!

 

 

Diler

 

Postalo je jeftino pričati iza leđa, ljudi misle kako tako lome moja krila, kako cijede moju motivaciju, kako šamaraju moju inspiraciju, kako bacaju bube u moje uši, a ja im ih aktiviram i vratim ih!

Zašto misliš da si glavni, kako svi postoje zbog tebe?

Ne, ne, apsolutno ne, ne shvaćaš, postoji ovakvo viđenje stvarnosti, imam svoju vrijednost, ne cijenu, vrijednost, nadam se da shvaćaš razliku između toga, i upravo ta moja vrijednost njihovim lajanjem je sve tiša, ali sve zanimljivija onima koji za nju čuju, znaš što mi je posao, bavim se njime, kada se ne bavim njime onda spavam!

Znači moralan si osam sati na dan, i to ako ne sanjaš da šmrčeš i ako ne hrčeš!

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg