poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

Zračna struja

Prolazi zračna struja,

ispod tkanine,

pored tkanine,

viseće, plavo bijele,

stvarajući valovlje

na izravnatoj površini.

Niz valova koji

nadolazi u ritmu –

podsjeća na more,

tromu masu vode

koju valjaju ljudi,

brodovi i zračna struja.

Ali lagan je

pokret tkanine,

ritmičan,

dok ne naiđe

novi val, s

novim ritmom.

Zaleprša tkanina tad,

i brzo pada

i smiruje se,

dok nova zračna struja

zaziva novi ritam,

novi val.

Pjena

Pjena skakuće,
igra se pred
očima, jednostavna.

Zaigrana raste,
s njome i sila,
pa uključuje u igru
male babuljke,
što plivaju u vodi.

Uspinje se pjena,
evo nebo će
doseći, u igri,

babuljci ju prate,
no igra im
preteška.
Padaju u
plićinu.

Sada pjena
krene dolje
igrajući;

ushit, pa
šum i prasak.
I eto već
nova pjena igra,
jednostavno i bezbrižno.

A za njom slijedi
beskonačan niz
razigranih pjena,

koje prati šum i prasak,
koje prati igra.

Neslomljiva tvorevina

Tvorevina sivo-bijela,
čvrsta, u okolišu,
stoji ponosno,
savršeno uklopljena.

Bilo kao prepreka,
bilo kao temelj,
bilo kao djelo prirode,
ta neslomljiva tvorevina.

I možeš tući po njoj -
tuc tuc - i možeš
bušiti ju - bru bru -
ona stoji kao prije.

Izgleda nemilosrdno,
a zapravo izaziva
divljenje svojom čvrstinom,
ustrajnošću da ostane
gdje je od pamtivijeka.

Čudo prirode,
sjajna ljepota,
neslomljiva tvorevina.