proza

Petra D. Badrov: Zlatne cipele



 

Zlatne cipele

**

Imala sam san u snu. Atmosfera je bila mračna, tjednima je vladala pomrčina i loše vrijeme. Nisam se dokraja razbudila te sam još vidjela obrise sjene nekoga duha koji ne želi zlo. Možda je i očev demon. Njega prati legija duša koje se spajaju sa zemljom i pretvaraju u ljude kad se prozovu imenom. Ovaj put sjena nije izgovorila ičije ime.

 

**

Kolovoz. Bilo je sparno, no gnjilo, bez kiše. Mjesec je nestao, kao da nikada nije ni postojao.

Tjednima je vladao mrak, pomrčina Sunca koje se naglo povuklo i predalo vladavinu podzemlju, plijesni i gljivicama. Pojavile su se sitne bijele točkice pri dnu stabljike, a zatim, pod teretom otežala ploda koji je pao na trulo blato, obavile su bijelim mrtvačkim povojem začahurena zrna žita. Ako bi se takva ljetina skupila i stavila pred blago, do idućeg dana bi se začuli tupi udarci, napinjanje trbuha, mukli krikovi. Smrt se mjerila dubinom i širinom jama. Prvo bi se maknuo sloj trave, presjekle gujavice, pa žile korijenja, pazilo bi da se ne dođe do podzemne vode koja bi ga uzdigla poslije tri dana i u kojoj stradali ne bi provirio svojim mutnim očima prema vrhu, dovoljno da ga psi izvuku i počnu jesti utrobu čije će iznutrice rasprostrijeti skupa sa strvinarima po cijelom selu. Zato su manje životinje zakapane u postelji od cigli i kamenja, a one draže bi čuvalo korijenje jabuka, krušaka i višanja.

Kiša je bila urezana tek u ukrasima, uvezena na dezene košulja na prsima seljanki. Grane kupina, trnja, divljih šljiva, gloga… Sve su se nakosile, propadale u zemlju zaklanjajući put iako nije bilo jasno propadaju li u zemlju zbog močvarnog tla ili ih neka sila vuče da nitko ne ode na njivu.

Zlosretni dim je negdje u daljini izgarao, blizu naše njive, možda i na njoj. Otac je oko sebe imao nekoliko demona. Hodali su, trčali, to su bili ljudi iz rata koje je ubio. To su bili ljudi koji su ubili druge. Sjedili su mu na plećima, ispod vrata, na prsima, trbuhu, koljenima i stopalima. Nas je bilo nekoliko živih, no čuo bi samo moj glas.

Kažem mu za dim zbog kojega gori žito na njivi, dim koji osjete samo živi. I kažem mu za djeda, da znam da mi je u snu rekao da je našao zlatne cipele onaj dan kad se prevrnuo u polju svojim kolima. Kažem ocu da nađe te cipele koje je trebao prodati ili će djed doći po njega, u obliku požara koji će progutati kuću i zbog kojega će sva nečista voda ispariti. Otac, po običaju, skida majicu, gol je do pasa, uzima kosu i siječe nedozrele stabljike djeteline. Djedu se to ne sviđa, on dobro poznaje šumu, u miru je rezao grane, u ratu je rezao ljudske udove.

Djed pali još jači oganj. Njiva ne pripada nikome, zemlja vrišti trulim izdisajima i budi se, zbog nje je davno prolivena krv jednoga čovjeka, vjerojatno njegove kosti leže u maloj šumi koja je izrasla iz njegovih kapilara, a koja se nalazi u sredini njive. Otac se svađa sa stricem, demoni osvete prelaze s usta na usta. Šapću im stvari koje niti živi ne bi smjeli znati, a kamoli izgovoriti.

Dok se svi boje mraka, meni nisu strašni demoni ili duše koje nitko ne vidi. Meni je strašan dim. Ne smijem ga zaustaviti jer je poslan da ubije mog oca koji je htio ubiti mene. Ako ga zaustavim, kaže mi djed, rodit ću se opet.

 

**

Sanjala sam to sve sad iza 3 ujutro. To je bilo vrijeme kad bi se djed budio i tražio da ga otac sluša dok mu priča priče o ratu. Pričao je točno 77 dana, toliko je poživio iza bakine smrti, a onda je preminuo. Zato se često budim u to vrijeme i volim taj mir. 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg