intervju

Luca Kozina: Nezanemariv je kulturološki utjecaj feminizama koji stalno skreće pozornost na žensko stvaralaštvo

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Luca je u uži izbor ušla s pričom ''Grbava plesačica''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od četiri natjecateljice.



 

- Gdje i kako živiš?

Živim i radim u Splitu.

 

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

To je paralelna stvarnost u kojoj je sve moguće.

 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Književnost je naručje u koje su svi dobrodošli, bijeg od svakodnevnih obaveza i problema, a ujedno pruža nadu i motivaciju da se suočimo s tim demonima i pritom naučimo nešto o sebi i drugima što nas ne može naučiti neki self-help priručnik, a ponekad čak ni iskustvo.

 

- A ono najgore?

Postati Don Quijote? S obzirom na neke druge, puno strašnije mogućnosti, to i nije toliko loše.

 

- Koje su tvoje teme?

Uglavnom varijacija na temu - čudni ljudi u čudnim situacijama .

 

- Što ti je motiv za pisanje?

Onaj osjećaj postignuća kad stvoriš nešto svoje i djela drugih pisaca zbog kojih me obuzme misao - kad bih barem i ja mogla tako pisati.

 

- Što te drži?

Gravitacija.

 

- Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

Dio sam književne grupe NKV, ali mislim da u Splitu ne postoji konkretna scena u širem smislu.

 

- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Osim književnosti, tu je muzika, (Ghibli) filmovi, dokumentarci, komentari na YouTube-u, put do plaže, lica zaboravljenih glumica iz nijemih filmova, jedna dobra rečenica u lošoj knjizi, nesporazumi u komunikaciji, razgovor pijanaca na zidiću ispred dućana.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

To je opća imenica, apstrakcija. Živimo u istom društvu, tako da ima nekih sličnosti između ljudi rođenih u istom razdoblju, ali nisu toliko bitne kao što su bitne različitosti. Svatko je osoba za sebe, sa svojom interpretacijom svijeta i načinom življenja u njemu. Taj aspekt se manifestira u dobroj književnosti i, paradoksalno, čitatelji se identificiraju s tom različitošću.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Toliko se toga objavljuje na netu i u knjiškom obliku da ne mogu sve popratiti.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Prema statistikama, žene i čitaju više od muškaraca, pa možda zato više pišu? Uz to, nezanemariv je kulturološki utjecaj feminizama koji stalno skreće pozornost na žensko stvaralaštvo. Zanimljivija je činjenica da se usprkos pozitivnoj čitateljskoj i kritičarskoj recepciji autorica, velikim nagradama ipak više nagrađuju muškarci.

 

- Što je ono što bi željela napisati?

Najviše od svega, priču koja će nekome biti više od priče - utjeha, bijeg, ogledalo.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla/ušao u uži izbor 7Km?

Bila sam veoma iznenađena, pogotovo s obzirom na opseg šireg izbora i odabranih autora.

 

- Što pisac treba raditi?

Ne shvaćati se ozbiljno, ali ozbiljno shvatiti svoj rad.

 

- Mišljenje o suvremenoj hrvatskoj književnosti?

Ne znam zašto, ali me dosad ništa iz hrvatske književnosti nije oduševilo i prodrmalo kao nešto iz, primjerice, ruske ili američke književnosti. S druge strane, mislim da su naši pisci, pogotovo pjesnici, impresivni na stilskoj, to jest, jezičnoj razini. Bit ću sretna ako netko jednom napiše nešto tako moćno na razini priča Lucie Berlin ili Franze Kafke, romana Carson McCullers i Jamesa Baldwina ili Bugakovljevog Majstora i Margarite.

 

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Ne znam gledati u kristalnu kuglu pa ne mogu dati odgovor na prvo pitanje. Ali mogu reći da mi je, osim pisanja, jednako bitno nastaviti čitati - jer bez čitanja ne znam pisati. Što se tiče poticaja, sudjelovanje na književnim natječajima i objavljivanja su ona vanjska motivacija koja je također povremeno potrebna, kao potvrda da je ono što pišeš značilo nekome. Najveća mi je motivacija kad se priča svidi običnoj čitateljici, da citiram Virginiju Woolf, toliko da na neko vrijeme zaboravi svijet oko sebe.

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg