Five poems by Krešimir Bagić
THE RISE - METAL'S PERFIDIOUS SONG - THE MARKET-PLACE IN DUBRAVA - BLAŽ BLAŽ BLAŽ - GASTON D.
THE RISE
Suddenly the mountain, high,
white with snow,
in front of me.
I look at it and it says: climb!
And I climb.
Collect snow.
Flakes of voice I gift to the whiteness.
The mute curtain of the sky grows
in each movement.
When, finally, I reach the top,
I lie on it to rest
and bow before the crown of the sky.
But the mountain gives me no peace and says:
in you I’ve lost myself,
now you are the mountain.
And as fast as lightning folds itself in,
flees into the earth,
into a grain of dust.
Amazed, I remain hanging in air
as some kind of star in a puppet theatre.
Translated by: Stipe Grgas
METAL'S PERFIDIOUS SONG
Man snaps like a reed in the
scrape of a rusty swing.
While the tube closes into its dark
a child gives him a delighted wave.
Not knowing when to stop,
not hearing the perfidious song of metal,
not seeing the lamp, the axe,
the arm grown to a staff.
The water nourishes the reed and smoothes it,
the water from which the glassy
surface of memory grows.
The swing scrapes on one side,
on the other the reed squeals,
in the mud from which there’s no escape,
in a gurgle, in a clank, in a slap,
in a flight that fades before the wings.
The man closes the window, draws the curtains,
plugs his ears, starts to sing.
But his vocal cords let him down,
redouble the swing’s scraping,
the perfidious song of metal,
fade to black the lamp, sand and sky.
When speechlessness rules space,
the universe thunders without:
“Look at me, daddy!”
Translated by: Tim Burton
THE MARKET-PLACE IN DUBRAVA
we built the market-place in dubrava
i can tell you this today
it was Ribe Andjelko Šime and I
kneading clay moulding bricks
no one could do a thing to us
we built the market-place in dubrava
I can tell you this today
planted stalls in the morning and walls
watered them at noon
so that they go straight and bloom
on the meadow in water and mud
we built the market place in dubrava
when we finished
ten men from Dalmatia appeared
and invited us to a game of boccie
we went played and won
Ribe Andjelko Šime and I
after a year we returned to the market place
and the Dalmatians were selling there
cod almonds and seakale beet
we bought the papers and drank each a beer
Andjelko said: we built the market-place
and Ribe: it doesn’t matter we’re Dalmatians
Šime and I said nothing
ordered coffee and played a game of darts
next day Ribe began charging fees for the stalls
Andjelko became his right hand man
today people from Zagorje and Bosnia call them ‘sir’
offer them salads for lunch and fruit for afterwards
the Dalmatians take them out for beer
but both Šime and I built the market-place in dubrava
nowadays we buy cod almonds and seakale beet there
Šime’s home burnt down in dalmatia I myself
became a teacher in zagreb whenever thy have time
Ribe and Andjelko join us in a game of darts
Translated by: Stipe Grgas
BLAŽ BLAŽ BLAŽ
tomorrow i’ll go to the stadium
blaž is coming
all will stand and root
while i will think
blaž blaž blaž
no i’m not a supporter
i’ll sit on the east benches
and buy seeds
when a goal is scored
all will fall into a trance
while i’ll watch quietly
blaž blaž blaž
blaž is a player
someone will ask
no he’s not he’s god
the players are in babylon
and are learning to talk
but nobody sees him
after the game i’ll take the tram
the fans will steal rides
and talk dirty
while I will persist being quiet
blaž blaž blaž
Translated by: Stipe Grgas
GASTON D.
Un Marsellais, monsieur Brun,
s'il voit chapeau melon sur le trottoir,
il ne peut pas se retenir, il shoute.
Marcel Pagnol
You’ll not find anyone, between Toulouse and Aix,
who’s more of a legend than Gaston D.
A nice guy with a ’tache from the east-side seats,
a gap-tooth bantam reeking of Gitanes
(like his Mary-Laurence would say)
revving up for OM forty years.
In 1958 his first time at the Vélodrome,
Gastom D. and saw Gunnar Andersson's farewell goal, number 169.
“Here I am and here I’ll stay,”
Gaston thought, and yelled “Allez OM!”
In 1971 Gaston D. woke up the whole stand:
“Somebody call the police!
Magnusson’s thrown the ball to Skoblar!”
Next thing, a quick jerk of the head
and the crowd went wild.
1991. Over a pastis and a game of boules
Gaston D. came up with a Provencal proverb.
“Chris Waddle is the living proof that football
was born in England but grew up in Marseille.”
1998. Gaston D. scrutinised the mirror,
smirked, picked up a scrap of paper and wrote:
Barthez
Deasailly Boli Blanc Mozer
Cezar Deschamps
Waddle
Skoblar JPP Bokšić
You’ll not find anyone, between Toulouse and Aix,
who’s more of a legend than Gaston D.
A nice guy with a ’tache from the seats on the east,
a gaptooth bantam reeking of Gitanes
(like his Mary-Laurence would say)
revving up for OM forty years.
People crowd about him as though he were a prophet.
They say Hidalgo, Beckenbauer and Courbis
asked his advice. And he told them all:
“What I say only counts in the stands.
Get back on the pitch and try to hear from there.”
Translated by: Kim Burton
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).