proza

Stjepan Hećimović: Pravac Težnji (ulomak iz romana)

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Stjepan Hećimović (Gospić, 1996.) srednju školu, šumarstvo, pohađao je u Otočcu. Faks multimedijsko inženjerstvo završio je u Zagrebu, gdje inače radi i živi. Počeo je pisati svoje djelo sa devetnaest godina. U okviru devet godina uspio je završiti tri romana koja trenutno detaljno uređuje i priprema za objavljivanje.

Orna 

Kada je došao dugo očekivan dan u godini, nastojali su po svilenim brjegovima nadjenuti ime  sakrivenom blagu. Isto tako su detaljno, koliko im je bilo dopušteno, analizirali oštećenja na  slupovima. Neki su išli u krajnost. Lećama su ciljali dali je nekom kolabra istrošena ili načeta,  kako stoje jedra, da li možda flok ili snast fali. Moglo bi se kazati da su svi oni zvučali, i izgledali, kao da su sami izgradili sve te slupove, znajući gdje im rebra pucaju i kakve oluje trpe. Od takvih  je bila sačinjena većina tribine, a očito je samo kladioničar istinu paluba i njihovog bogatstva  prelijevao na rukama. Sve je on to mirno radio sa usrdnim smiješkom primajući leće na oči kada  je za to bilo nužde, išao s jednog kraja tribine na drugi, i odlučivao o omjeru na razočarenje sviju koji su se kladili. 

Bile su tu bujne analize oko kojih se rulja svađala na jutarnjem proljetnom suncu, ono se svom  silom trudilo da objelodani njihova čarkanja, i otjera posljednje obrise magle s rijeke Arnin. Miris  rječine uzdizao se iz vlažne sjene na vodi, i svi su iščekivali pobjednika ovogodišnjeg Orana1.  Prošle godine Orna je pripala knezu Yutinu iz Pièsnia, no ove godine sve oči domaćeg svijeta uprte  su u Liama Tylora. On bi po širokom mišljenju domaćina trebao uzeti ovogodišnju pobjedu. Mali  Stone nastojao je nadjačati buku tribine: „Tatko, želim da Líng osvoji s plavim Gudoranom u  rukama, mali čarobnjak to zaslužuje.“ Sitne zelene oči, živahne, spustile su se prema ocu, na što  ga je on tapšajući po obrazima posavjetovao: „On je donio Gudorana da mu se divimo, ne  sumnjam u to.“ trudeći se ne raspustiti sinov pogled, noseći ga na ramenima, i spreman mu  omogućiti to ako treba do sljedeće godine uz ovakvu oparu.  

Za to vrijeme, iza dječaka Stone, čuo se posvemašnji zvuk grdosije u gužvi držeći na ramenima  pjegavog i mokrog dječaka  

„Ej, Mali Perry je vidio Liamov slup pobliže!“  

Zatalasala se tišina, prije nego što je dječak kao pravi orator uzeo riječ nad glavama.

„Yutin ima čađi na palubi, a Orna mu je skoro do zvona.“ 

„O, nesrećo mala!“ progunđa bankar na još jednu od silnih dojava koje ga spopadoše, srdeći se, a  zatim nagovještavajući krupijama da preuzmu bunt novaca od trgovaca kojeg je još uvijek nudio. 

Za to vrijeme, malo dalje od sjeverne tribine sedam natjecatelja je čamilo, uzdignuti i šutljivi kao  spomenici. Bili su obučeni u tradicionalne nošnje koje su podsjećale na mundire, skrojene bojama  i amblemima njihovih kraljevstva. Pokoji smiješak bi se naslikao na njima kada bi iz mase čuli  svoje ime, premda bi korili i najsitnije pokrete na sebi kada bi ih lavež od naroda ugrizao za muda.  Od svih prisutnih ovoga dana, samo su vrbe s druge strane rijeke izgledale da bolje sakrivaju obraz  od njih. 

Nasuprot natjecatelja, zavučena u smjeru grada nalazila se bina. Ista kao i svake godine, bez  natkrivanje, s identičnim rasporedom. Njezine margine bile su obasute zastavama Damána, koje  su vijorile zelenom površinom od platna, ukrašene vezom bijelog korijena. Iznad bine nakesio se  stari hrast, a star, iskrivljen i grobusan, pamti polovicu Orana. Neka starčad, često je znala govoriti  da su ga zaduženi službenici za organizaciju posadili baš zato, da se pridoda kamenom pristaništu  s ove strane malo zelenila. Njegove dugačke grane nadjenule su drveni stalak na bini, sa koje će  se i ove godine proglasiti nositelj zlatne orne.  

„Debeli, đabe gledaš, ništa od toga,“ čuo se dovik s tribine upućen mladiću korpulentne građe  i mjesečevog obraza. 

„Govnaru gledaj svoja posla,“ odbrusi krčmarov sin dok mu je podbradak ljuljavši sve to odobravao. 

Na debelog mladića kao znak uvrede poleti komad suhog mesa, ali i krik. Na njegovo opće oduševljenje, sa samog vrha sjeverne tribine moglo se čuti: 

„Evo kaga, evo kaga!“ 

Činilo se da su halabuka i galama utihnuli, ali kada su kockari i svi oni sa kojima su dijelili  dvosjeklu sudbinu uvidjeli pramac i Damansku zastavu potanjeg natjecatelja, uzvrpoljiše se ko ribe u mreži. Leće i dvogledi uperiše se prema uglu rijeke Arnin, neki izdubiše glave kao  da će vidjeti bolje od onih sa povećalom. Rulja se zatim silno poče natiskivati oko čovjeka za primanje oklada, kao silni žar oko načete cjepanice.  

„Orna je velika ljudi, a pramac je gadan.“

„Treće za Semenova!“ Reče trgovac i zamaše zrakom sa drugim buntom novca.  „Semenov je ispred Toroka narode!“ 

„Samo neka se zna gospodo, zato što mu je brod star, ne znači da se hrvao sa sva četiri  oceana. Dajem mu dva ,i ni pedlja više.“ izjavi kladioničar oštro i hrabro, a njegova dva  šegrta se ustrašila za njegovo sokolenje, jer će opet morati pokušati napraviti obruč koji  bolno popuštaju na njihovim rukama pri svakom guranju mase i novca. 

Na uglu široke i brze rijeke Arnin ulazila je brodica koja je bila nešto nalik kogu2 čije ogromno  i jedino jedro bijaše napuhano ko žabac. Njegove ispucale hrastove trenice 3 sjekle su rijeku i  njezin blagi kut, a pramac blago zaoštren ispod čijeg čunjca je plesao drveni simbol, gore dolje. U debelo zatamnjeno krme udaralo je široko leđno jugo, i iza daleke pozadine za sobom  nosilo sive oblake. Za kormilom, viđenog i na puno većim brodovima, upravljao je  širokogrudan i visok mladić. Krupne bademaste oči gorile su neobičnim žarom.Kosturasto lice  mu bijaše zabrađeno. Siva od znoja pod pazuhom pocrnjela bluza čvrsto ga je stezala oko prsa  kad je izgovorio:  

„О, Денис, похоже, ты ещё больше поправился с последнего раза.4.“ Podignuvši jedro, istegne se preko ruba pramca pa potapša drvenu skulpturu ovna. „Наконец-то мы пришли, Мирко.5“ 

Zatim zađe u izrazito tijesnu kabinu u krmu. U njoj je bilo nekolicine listova kupusa i naranči  razbacanih po podu, i mnogo užeta, jedrenih igala, kitovog ulja i ostalih oruđa. Otvorivši jednu  od kutija, izvuče složeni, zelenkasti mundir, bez dugmadi i epoleta. Nošnju sa istaknutim  amblemom granajućeg bijelog konca presvuče preko svoje mornarske bluze. Ne imajući vremena se pozabaviti zatvaranjem izvezenih nota i pojedinostima zabrađenog izgleda, pronađe si želje za dva gutljaja iz poluprazne boce nekog žestokog pića što je preostala u košari.  

Izašao je na palubu i prebrojao slupove. 

Bilo ih je sedam.  

1 Tradicionalno natjecanje u lovu na oceanske ribe

2 Vrsta broda samo sa jednim jedrom (enl, cog) 3 3 (eng, gunwale) 

4 O, Denise, očito si se još više udebljao od posljednjeg puta.“

5 Napokon smo došli Mirko.