NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Stjepan Hećimović (Gospić, 1996.) srednju školu, šumarstvo, pohađao je u Otočcu. Faks multimedijsko inženjerstvo završio je u Zagrebu, gdje inače radi i živi. Počeo je pisati svoje djelo sa devetnaest godina. U okviru devet godina uspio je završiti tri romana koja trenutno detaljno uređuje i priprema za objavljivanje.
Orna
Kada je došao dugo očekivan dan u godini, nastojali su po svilenim brjegovima nadjenuti ime sakrivenom blagu. Isto tako su detaljno, koliko im je bilo dopušteno, analizirali oštećenja na slupovima. Neki su išli u krajnost. Lećama su ciljali dali je nekom kolabra istrošena ili načeta, kako stoje jedra, da li možda flok ili snast fali. Moglo bi se kazati da su svi oni zvučali, i izgledali, kao da su sami izgradili sve te slupove, znajući gdje im rebra pucaju i kakve oluje trpe. Od takvih je bila sačinjena većina tribine, a očito je samo kladioničar istinu paluba i njihovog bogatstva prelijevao na rukama. Sve je on to mirno radio sa usrdnim smiješkom primajući leće na oči kada je za to bilo nužde, išao s jednog kraja tribine na drugi, i odlučivao o omjeru na razočarenje sviju koji su se kladili.
Bile su tu bujne analize oko kojih se rulja svađala na jutarnjem proljetnom suncu, ono se svom silom trudilo da objelodani njihova čarkanja, i otjera posljednje obrise magle s rijeke Arnin. Miris rječine uzdizao se iz vlažne sjene na vodi, i svi su iščekivali pobjednika ovogodišnjeg Orana1. Prošle godine Orna je pripala knezu Yutinu iz Pièsnia, no ove godine sve oči domaćeg svijeta uprte su u Liama Tylora. On bi po širokom mišljenju domaćina trebao uzeti ovogodišnju pobjedu. Mali Stone nastojao je nadjačati buku tribine: „Tatko, želim da Líng osvoji s plavim Gudoranom u rukama, mali čarobnjak to zaslužuje.“ Sitne zelene oči, živahne, spustile su se prema ocu, na što ga je on tapšajući po obrazima posavjetovao: „On je donio Gudorana da mu se divimo, ne sumnjam u to.“ trudeći se ne raspustiti sinov pogled, noseći ga na ramenima, i spreman mu omogućiti to ako treba do sljedeće godine uz ovakvu oparu.
Za to vrijeme, iza dječaka Stone, čuo se posvemašnji zvuk grdosije u gužvi držeći na ramenima pjegavog i mokrog dječaka
„Ej, Mali Perry je vidio Liamov slup pobliže!“
Zatalasala se tišina, prije nego što je dječak kao pravi orator uzeo riječ nad glavama.
„Yutin ima čađi na palubi, a Orna mu je skoro do zvona.“
„O, nesrećo mala!“ progunđa bankar na još jednu od silnih dojava koje ga spopadoše, srdeći se, a zatim nagovještavajući krupijama da preuzmu bunt novaca od trgovaca kojeg je još uvijek nudio.
Za to vrijeme, malo dalje od sjeverne tribine sedam natjecatelja je čamilo, uzdignuti i šutljivi kao spomenici. Bili su obučeni u tradicionalne nošnje koje su podsjećale na mundire, skrojene bojama i amblemima njihovih kraljevstva. Pokoji smiješak bi se naslikao na njima kada bi iz mase čuli svoje ime, premda bi korili i najsitnije pokrete na sebi kada bi ih lavež od naroda ugrizao za muda. Od svih prisutnih ovoga dana, samo su vrbe s druge strane rijeke izgledale da bolje sakrivaju obraz od njih.
Nasuprot natjecatelja, zavučena u smjeru grada nalazila se bina. Ista kao i svake godine, bez natkrivanje, s identičnim rasporedom. Njezine margine bile su obasute zastavama Damána, koje su vijorile zelenom površinom od platna, ukrašene vezom bijelog korijena. Iznad bine nakesio se stari hrast, a star, iskrivljen i grobusan, pamti polovicu Orana. Neka starčad, često je znala govoriti da su ga zaduženi službenici za organizaciju posadili baš zato, da se pridoda kamenom pristaništu s ove strane malo zelenila. Njegove dugačke grane nadjenule su drveni stalak na bini, sa koje će se i ove godine proglasiti nositelj zlatne orne.
„Debeli, đabe gledaš, ništa od toga,“ čuo se dovik s tribine upućen mladiću korpulentne građe i mjesečevog obraza.
„Govnaru gledaj svoja posla,“ odbrusi krčmarov sin dok mu je podbradak ljuljavši sve to odobravao.
Na debelog mladića kao znak uvrede poleti komad suhog mesa, ali i krik. Na njegovo opće oduševljenje, sa samog vrha sjeverne tribine moglo se čuti:
„Evo kaga, evo kaga!“
Činilo se da su halabuka i galama utihnuli, ali kada su kockari i svi oni sa kojima su dijelili dvosjeklu sudbinu uvidjeli pramac i Damansku zastavu potanjeg natjecatelja, uzvrpoljiše se ko ribe u mreži. Leće i dvogledi uperiše se prema uglu rijeke Arnin, neki izdubiše glave kao da će vidjeti bolje od onih sa povećalom. Rulja se zatim silno poče natiskivati oko čovjeka za primanje oklada, kao silni žar oko načete cjepanice.
„Orna je velika ljudi, a pramac je gadan.“
„Treće za Semenova!“ Reče trgovac i zamaše zrakom sa drugim buntom novca. „Semenov je ispred Toroka narode!“
„Samo neka se zna gospodo, zato što mu je brod star, ne znači da se hrvao sa sva četiri oceana. Dajem mu dva ,i ni pedlja više.“ izjavi kladioničar oštro i hrabro, a njegova dva šegrta se ustrašila za njegovo sokolenje, jer će opet morati pokušati napraviti obruč koji bolno popuštaju na njihovim rukama pri svakom guranju mase i novca.
Na uglu široke i brze rijeke Arnin ulazila je brodica koja je bila nešto nalik kogu2 čije ogromno i jedino jedro bijaše napuhano ko žabac. Njegove ispucale hrastove trenice 3 sjekle su rijeku i njezin blagi kut, a pramac blago zaoštren ispod čijeg čunjca je plesao drveni simbol, gore dolje. U debelo zatamnjeno krme udaralo je široko leđno jugo, i iza daleke pozadine za sobom nosilo sive oblake. Za kormilom, viđenog i na puno većim brodovima, upravljao je širokogrudan i visok mladić. Krupne bademaste oči gorile su neobičnim žarom.Kosturasto lice mu bijaše zabrađeno. Siva od znoja pod pazuhom pocrnjela bluza čvrsto ga je stezala oko prsa kad je izgovorio:
„О, Денис, похоже, ты ещё больше поправился с последнего раза.4.“ Podignuvši jedro, istegne se preko ruba pramca pa potapša drvenu skulpturu ovna. „Наконец-то мы пришли, Мирко.5“
Zatim zađe u izrazito tijesnu kabinu u krmu. U njoj je bilo nekolicine listova kupusa i naranči razbacanih po podu, i mnogo užeta, jedrenih igala, kitovog ulja i ostalih oruđa. Otvorivši jednu od kutija, izvuče složeni, zelenkasti mundir, bez dugmadi i epoleta. Nošnju sa istaknutim amblemom granajućeg bijelog konca presvuče preko svoje mornarske bluze. Ne imajući vremena se pozabaviti zatvaranjem izvezenih nota i pojedinostima zabrađenog izgleda, pronađe si želje za dva gutljaja iz poluprazne boce nekog žestokog pića što je preostala u košari.
Izašao je na palubu i prebrojao slupove.
Bilo ih je sedam.
1 Tradicionalno natjecanje u lovu na oceanske ribe
2 Vrsta broda samo sa jednim jedrom (enl, cog) 3 3 (eng, gunwale)
4 O, Denise, očito si se još više udebljao od posljednjeg puta.“
5 Napokon smo došli Mirko.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).