intervju

Lea Čorak: Smatram da je u vremenu u kojem živimo angažirana kjiževnost čitateljima potrebnija no ikada ranije

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje)

Lea Čorak je u uži izbor ušla s pričom ''Zeleni manifest mladosti protiv hipokrita ili kako je počelo spašavanje svijeta u mojoj staji''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od natjecateljica.

Gdje i kako živiš?

Živim u Zagrebu. Profesionalno se bavim pomaganjem ljudima kroz korištenje naprednih modaliteta hipnoterapije. U slobodno vrijeme, uživam u čitanju, pisanju i drugim hobijima.

Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... (Općenito, i u doba ratova, krize, inflacije, postkorone, lažnih vijesti, polarizacije društva...) 

Zahvalna sam što mogu reći da u ovo naše vrijeme, koje za gotovo nikoga nije lako, u svom životu imam mnoge dobre i pametne ljude širokih shvaćanja, s kojima dijelim ljubav prema traganju za istinom u moru dezinformacija i manipulacija kojima smo svakoga dana zasipani.

Što je tebi, i za tebe, književnost?

Za mene je književnost mogućnost da iskusim situacije koje nisam doživjela, posjetim mjesta koja nikada neću vidjeti, putujem kroz vrijeme i ideje te saznam kako je biti u koži ljudi različitih od mene – ukratko; da proživim više nego mi je sam život dao.

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Najbolje u književnosti je što je ona najviše što se možemo približiti potpunoj slobodi; slobodi da budemo netko potpuno drugi ili pak da budemo točno ono što jesmo.

A ono najgore?

Najgore kod književnosti je što je za uživanje u njoj potreban mentalni angažman i trud, za razliku od uživanja u primjerice, filmskoj umjetnosti koje je mnogo pasivnije i lakše i zbog toga obično omiljenije.

Koje su tvoje teme?

Do sada sam se najviše i najradije bavila društveno angažiranim temama, ali kako me mnogo toga zanima, ne namjeravam tematski ograničiti svoje pisanje.

Što ti je motiv za pisanje?

Radost kreativnog izražavanja i stvaranja nečeg lijepog.

Što te drži u ovom vremenu?

Vjera u bolje sutra.

Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto/netko što/koga bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Upoznala sam mnoge perspektivne mlade pisce. Željela bih istaknuti svoju dragu prijateljicu Filipu Melki, autoricu izvanredne zbirke pjesama Povedi i mene za koju je primila nagradu Albatros, a koja mi je velik izvor poetske inspiracije.

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

George Orwell, Vladimir Nabokov, Ivan Raos, Sidonie Gabrielle Collette, Gabriel García Márquez, George R. R. Martin te ruski i francuski realizam.

Kako vidiš svoju generaciju?

Svoju generaciju vidim u svjetlu izazova koje prethodni naraštaji nisu mogli niti zamisliti. Mnogi mladi ljudi imaju velike potencijale, ali ih u suvremenoj društvenoj klimi koja guši čak i normalnu ljudsku komunikaciju, teško mogu izraziti.

Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Svakako ima mnogo kvalitetnih pisaca mlađe generacije. Posebno bih željela pohvaliti prekrasnu prozu Lore Tomaš, kao i poeziju Monike Herceg.

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Drago mi je da i u našoj zemlji sve više žena piše i objavljuje te vjerujem da će broj istaknutih ženskih imena na književnoj sceni s vremenom samo rasti.

Što je ono što bi željela napisati?

Voljela bih napisati prozno djelo koje bi na dinamičan način obrađivalo hrvatsku srednjovjekovnu prošlost.

Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor KM?

Velika mi je čast što sam ušla u uži izbor KM te sam sretna i zahvalna zbog prilike koja mi je time pružena.

Što pisac treba raditi?

Pisac treba, prije svega, promatrati i tako upoznavati ljude i svoju vlastitu nutrinu. Treba slijediti nadahnuće koje mu je dano i stvarati s radošću.

Trebaju li književnost i/ili pisac biti angažirani?

Smatram da je u vremenu u kojem živimo angažirana kjiževnost čitateljima potrebnija no ikada ranije, ali svaki pisac u konačnici treba slijediti svoj individualni unutarnji poziv, ma kakv on bio.

Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čiatate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli? 

Rado i često čitam hrvatsku književnost. Cijenim mnoge domaće autore, među kojima bih istaknula Zorana Ferića, Alena Bovića i Ivanu Bodrožić.

Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Nadam se nastaviti pisat te se okušati u nekim novim književnim formama. Vjerujem da će mi motivacija ostati radost kreativnog stvaranja, kao što je i do sada bila.

Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Pitala bih se na koji način je moj književni poziv povezan s profesionalnim pozivom hipnoterapeuta koji obavljam.

I što biste odgovorili?

Književno iskustvo koje imam omogućuje mi da pružim dodatnu kreativnu dubinu svojim terapijama i učinim ih zanimljivijima, zabavnijima i ugodnijima za svoje klijente.