kritika

Aparat za gašenje gašenja

Branko Čegec, Zapisi iz pustog jezika, Meandarmedia, Zagreb, 2011.
Piše: Marko Pogačar

Jedan od viđenijih naših pjesnika srednje generacije, urednik, esejist i kritičar Branko Čegec, javio se u razmaku od samo nekoliko mjeseci s dvije razmjerno opširne pjesničke knjige. Pretposljednja, šesta po redu, jest ili bi barem trebala biti značajan događaj, udarac koji bi u dosta prostranom no ne baš ludo dinamičnom ringu domaće pjesničke proizvodnje trebao ostati zapamćen.



 

Ne nekim radikalnim poetičkim novumom, neotkrivenim tematskim spektrom ili novim interpretativnim horizontom, već visokom izvedbenom i estetskom razinom te nevjerojatnom tekstualnom energijom koju od početka do kraja emanira. Aktualnost dominantnih tema, pa i ideološki rakurs njihove lirske refleksije, dojmu ipak sasvim sigurno neće odmoći.

            Knjiga semantički izrazito gustoga naslova uokvirena je citatima iz 'Šume' Anke Žagar i Mallarméove kapitalne poeme, a oba se na svoj način bave dometima i ograničenima središnjeg simboličkog sustava; jezičnog koda. U naznačeni bi se citatni prosede, čini se, lijepo uklopila i ona famozna Magritteova (ne)lula: riječ je na neki način o sabotaži vlastita medija, njegovom prokazivanju, piljenju grane na kojoj sjedi – kako u svrhu njegove ideološke demistifikacije same, tako i njenih estetskih konzekvenci.

Postaviti je pitanje od čega je taj naslovni jezik ispražnjen? Je li riječ samo o lirskoj inačici poststrukturalističkih i dekonstruktivističkih filozofijskih izvoda, uz jednu očitu visoko-modernističku referencu? Iako pobrojanom ne može umaći, potonji je prije svega odraz jedne mnogo manje moderne no sasvim suvremene puste zemlje koja mu stoji u temelju; koja svojim ekonomskim, političkim, društvenim i kulturnim poretkom hegemonijski generira i definira njegove obrasce, značenjem napučuje i strukturira ničim do 'konsenzusom' ustrojene simbole. Iako će zadrti tekstualisti vjerojatno tvrditi suprotno, taj je jezik, posebno njegove čvrsto kodificirane forme – upravo sjajan indeks pustoši vlastitog svijeta.     

            Čitanje Čegeca tako je nužno započeti čitanjem njegova jezika. A jezik je to kao samoopisni mehanizam, sveobuhvatni simulakrum – jezik koji znači sve i ne znači ništa, jezik svakodnevice, ulica i medija, visoke i pop-kulture i državnog aparata, jezik raslojen barem koliko društvo u kojem postoji; klasno baždaren jezik koji se nastoji prikazati univerzalnim i za sve jednakim. Čegec, prema davno utvrđenoj modernističkoj praksi, iskazima pristupa parataktički, uvodi svojevrsnu uravnilovku supostojećih registara, i tome zatim pridodaje postmodernu uravnilovku ideja i vrijednosti, ne ugrožavajući ipak čvrstu, dominantnu fokalizaciju lirskoga kazivača koji najrazličitije tekstom prelomljene diskurse orkestrira u prepoznatljivo intoniranu cjelinu. 

            Knjiga, koja već listanjem priziva strogi binarni ritam, strukturirana je pravilnom izmjenom plakatnih, i grafički kapitalom izdvojenih eksklamatornih krokija na lijevoj, te pjesama u proznom slogu na desnoj strani. Pritom ti kraći kondenzati (koji ponekad funkcioniraju kao svojevrstan sažetak pjesme), iako naizgled nemaju daha za pjesmu, katkad djeluju strože i zaokruženije od jednako fragmentarnih no višestruko dužih i mjestimice prezakrčenih sastavaka koji ih slijede. U oba slučaja riječ je o često pseudonarativno uokvirenim jezičnim bujicama premreženim jasno ili tek jedva isprativim citatima, parafrazama i aluzijama najrazličitijeg spektra (od Dedića i Jergovića, preko Brechta i Koče Racina do poslovica i popularnih šlagera), snažno obilježenim kolokvijalizmima i vulgarizmima, paradoksom i apsurdom. Njihov kraj u principu je proizvoljan, tek gramatički omeđen. Uvršteni sastavci, njih sve skupa stotinjak, zamišljeni su kao otvoreni, u načelu nedovršivi tekstovi, samo jedna u nizu potencijalno beskrajnih replika. Sjajno to ilustrira već kraj prve pjesme, (retoričko?) pitanje odakle dopire jeka? eka? ka? Ovaj automatski 'nastavak' komunikacije – diseminacija i preoblikovanje poruke bez kontrole govornika i neovisno o njegovoj volji – ima i svoje naličje, koje nas vraća hegemonijskom problemu s početka. Jezik je, naime, također nužno podvrći ideološkoj kritici; razlučiti postojeće glasove i pripadajuće poruke od dobro maskirane sistemske jeke. 

            Čegec u Zapisima nudi neku vrstu sinteze dviju dominanti svoga pjesničkog rada. S jedne strane riječ je o povratku vitalizmu, libidalnosti i karnalnosti, ali i jezičnoj ukotvljenosti njegovih prvih knjiga s početka osamdesetih godina, Eros-Europa-Arafat i Zapadno-istočni spol, a s druge o uvjetno rečeno tanathosu, neoegzistencijalnoj, pa i 'stvarnosnoj' popudbini nekih kasnijih naslova, njihovoj sklonosti propitivanju materijalnoga svijeta oko sebe. Garnirano je to vjerojatno i iskustvom Malešove Prakse laži, Bibe i Placeba,  novijih Gulinovih knjiga i nekih drugih pjesničkih pisama, no na jedan sasvim zavodljiv i autentičan način.

Mrak iz Emilijinih očiju procurio je, razlio se kao neka zajebana tinta svuda oko sebe, a iz nje je izrasla ova, opet ću reći, nevjerojatno energična knjiga; tekst koji je katkad teško zauzdati. Brankovim rječnikom: ne dam se ugasiti, ne dam! neka gori!  

 

Tekst preuzet iz Quoruma

proza

Marko Gregur: Dan za izlazak

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u inozemnim časopisima.Dobitnik je nagrade Ulaznica i Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2014.) te roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz (Hena com, 2017.) Uvršten je u antologiju mladih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.).

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Josip Razum: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Josip Razum (1991., Zagreb) apsolvent je psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u "Fantomu slobode", osvojio nagradu na KSET-ovom natječaju za kratku priču, član je i suosnivač Književne grupe 90+.


proza

Marta Glowatzky Novosel: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

U širi izbor ušla je i Marta Glowatzky Novosel (Čakovec, 1983.), profesorica flaute, prevoditelj i sudski tumač za njemački jezik.
Glowatzky je uz glazbenu akademiju u Münchenu završila i poslijediplomski interdisciplinarni studij konferencijskog prevođenja u sklopu Sveučilišta grada Zagreba. Objavljivala je u nekoliko zbornika i portala.

proza

Zoran Hercigonja: Kolotečina: Testiranje stvarnosti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Zoran Hercigonja (1990.) rođen je u Varaždinu gdje je diplomirao na Fakultetu organizacije i informatike. Radi kao profesor i objavljuje na portalu Poezija Online. Bavi se i likovnom umjetnošću.

proza

Stephanie Stelko: Ružica putuje u Maroko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Stephanie Stelko (1992., Rijeka) svježe je ime na sceni s obzirom da se pisanju vratila nakon što je prije dvije godine diplomirala medicinsku antropologiju i sociologiju u Amsterdamu. Teme koje obrađuje u antropološko-sociološkom i novinarskom radu tiču se marginaliziranih skupina, nejednakosti, feminizma, seksualnosti, tijela i zdravlja.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Dunja Matić: Večera

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dunja Matić (1988., Rijeka) je magistra kulturologije, urednica, recenzentica i književna kritičarka. Prozu, poeziju i osvrte objavljuje na stranicama Gradske knjižnice Rijeka i Književnosti uživo, dio čijeg je uredništva od 2013. godine. Roman „Troslojne posteljine“ izlazi u izdanju Studia TiM ove godine, a u pripremi je zbirka kratkih priča „Kozmofilije“.

proza

Sara Kopeczky: Atomi različitih zvijezda

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Sara Kopeczky (1992., Zagreb) diplomirala je anglistiku i talijanistiku, prozu i poeziju objavljivala je u časopisima, zbornicima i na portalima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pobijedila je na natječaju knjižnice Daruvar za najljepše ljubavno pismo. Članica je Novog Književnog Vala, književne skupine nastale iz škole kreativnog pisanja pod vodstvom Irene Delonge Nešić. Urednica je Split Minda, časopisa za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu.

proza

Alen Brlek: Mjehur

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Alen Brlek (1988., Zagreb) dobitnik je nagrade Na vrh jezika 2013. godine za zbirku poezije Metakmorfoze. Objavljivan je između ostalog i u e-časopisu Književnost uživo, Zarezu, Fantomu slobode, zborniku Tko čita?, internet portalu Strane. Sudionik je nekoliko regionalnih i međunarodnih književnih festivala, a priprema i drugu zbirku poezije 'Pratišina'.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg