poezija

Prijelaz za divlje životinje

"Meni se čini da nema dobrog pisanja ako ne pišete o onome što vas duboko dira i paralizira, jer talenat, ako ga ima, u tom slučaju može dati najviše od sebe. Pri tom ne mislim da priča mora biti tragična i potresna u nekom fatalnom smislu, ali 'piši o onome što znaš' meni se uvijek ispostavilo kao najkorisniji savjet", kaže Ivana Simić Bodrožić u jednom intervjuu povodom knjige pjesama "Prijelaz za divlje životinje". Ovdje, pak, možete zaviriti u ovu živu, vibrantnu knjigu.
Osam pjesama iz "Prijelaza..." po izboru autorice.



 

 

* * *

 

A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?

Nisu.

Ali su ga ubili.

Jesu.

A jesu tebe tukli?

Nisu. Ja sam pobjegla prije nego što su došli.

A jesu ti zapalili kuću?

Jesu.

I sve haljine su ti zapalili i barbike,

Onda si imala samo jednu bebu.

Da.

I šta si im onda rekla?

Ništa, ja sam pobjegla prije nego su oni došli.

A šta su oni tebi rekli?

Otiđite odavde, ovo je naš grad.

I macu si ti ubili?

Pa maca je ostala tamo.

Jadna maca.

A jesu zakopali dedu pod zemlju?

Jesu.

A gdje?

Ne znam.

Ali on me sad gleda s neba.

Da.

A kako kad nema oči?

Pa duša nema oči, ali te svejedno može vidjeti.

Ja mrzim bedace. Ja ću njih nogom.

Nemoj mrziti.

A zašto?

To nije lijepo.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

 

Koliko uživam u mirisu sjajne trake sline

Koja se rasteže između tvoje brade,

Niz vrat, do okovratnika majice,

Dok uplakan histerično vrištiš

Kako mi više nećeš biti sin,

Imaš tri godine i zgazit ćeš me biciklom.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

 

Kad navečer uđem u sobu da te još jednom pokrijem,

Preplavi me strah od onih koji će ti ući u život

Uvijek si otkrivena

Nekad skineš i donji dio pidžame,

Spavaš s isturenom golom guzom

Grizla bih i ljubila to moje mekano meso,

Samo je moje.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

 

Dok sjedite jedno pored drugog

Na mašini za pranje rublja, okupani i mirisni

Usred ove prljavštine,

Dok režem dvadeset noktića,

Odumrlih stanica vaših malenih tijela.

Samo prema smrti idemo.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

Jer sam previše umorna

Od ujutro vičem

Jer predugo ulazite u auto

Jer nisam ono što ćete htjeti da budem

Jer lažem o svijetu u kojem živite

Jer lažem o sebi i drugima

Jer ne znam bolje.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

I kako se spremam, jednoga dana

Da vam se prestanem miješati u život.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Za svoj pedeset i šesti rođendan

Moja mama je pušila travu.

 

Sa sedamnaest godina je počela raditi

S devetnaest se udala

S devetnaest je rodila

Prvi put

S trideset šest je ostala bez posla

S trideset šest je ostala poluudovica

S četrdeset je ostala bez oca

S četrdeset i tri me zadnji put ošamarila

S pedeset jednom je postala baka

Prvi put

S pedeset i tri je ostala siroče.

 

Trećinu života ne spava.

 

Sjedimo tako za stolom,

Pušimo svi troje, ona, moj muž i ja,

Kaže, pa ja ništa ne osjećam,

Kažem, pa ti ni ne možeš više ništa osjetiti.

 

A pogledaj vas dvoje, oči vam se cakle,

Cakle se i tebi, mama, samo se ne vidiš,

A to je prvi znak da te lupa.

 

Ja sam razvaljena, ali ne želim da ona to vidi,

Pred njom sam sabrana,

Velika i iskusna,

Meni isto trava ništa ne može,

Opaka sam i zajebana, još više nego ona.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Vučemo se cestom uz polje

Sunce je popizdilo.

 

Ja sam, pomalo je to već i javna stvar,

Vlasnica traume.

I voljela bih te,

Sad kad smo prijatelji,

Odvesti do rupe koju mi je brat jednom pokazao.

 

Međutim, trava je narasla,

Ti si Srbin

A ja nisam više sigurna gdje se nalazi,

Ali valjalo bi da se pojavi

Ispast će da sam sve izmislila

Ne želim se osramotiti.

 

Lažni taksist nas čeka da obiđemo

Znamenitost

Jedan kapak mu visi

Zaradio je osminu rezervoara

Znoji se i proklinje biznis

Uzima nam novce

Vozimo se.

Šutimo.

Ima boga.

 

  

 

 

 

 

 

* * *

 

Imam prijelaz za divlje životinje.

 

Ide od samog početka kralježnice

pa skroz, skroz do dolje.

 

Krenu oko ponoći,

dlaka im je tamna i mokra,

prvo jedna, dvije male,

a onda za njima, na stotine.

 

Više ne mogu spavati,

prevrćem se po krevetu, hoću ga porušiti.

 

Ili nekad,

gurnem njegovu ruku tamo,

njome premjestim žbunje, sakrijem tablu.

Ali onda opet, sljedeće noći,

vidim ih u mraku, prvo svjetlucaju dva oka,

i tad zemlja počinje podrhtavati.

 

Imam prijelaz za divlje životinje,

ali bojim se,

spuštaju se do grada.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Carmen i Carlos

Su se potucali po svijetu

Ganjajući književne stipendije

Izgnani sa Kube.

 

Carmen i Carlos

Pred nama plešu tango

U dvorištu rezidencijalne kuće u Grazu

U krilu mi je njihov trogodišnji sin

Milosh (po Miloshu Formanu)

Čije ime nije na državnom

Spisku dozvoljenih imena,

Samo jedan od njihovih grijehova

Svojom tamnoputom ručicom

Mazi me po dojci,

Uživam.

 

Carmen i Carlos

Se smiju, zapinju i skoro prevrću stol

S maslinama i čašama vina

Milosh žmiri, diše duboko i cucla palac.

 

Carmen i Carlos

Ostaju još dugo sjediti u dvorištu

Kroz otvorene prozore dopire zvuk jezika

Koji među sobom pričaju

Carmen i Carlos.

 

Mi se još njušimo

Bolji smo nego što jesmo

Dižemo se i odlazimo u sobu

U krevetu smo po cijeli dan.

 

Sjećam se da je Carmen njegovala starce po kućama u

Barceloni

Negdje sam uhvatila da je Carlos za djevojkom otišao u

Krakow

Nema šanse da Milosh pamti tu večer kad se mazio s

mojim sisama

Bio je najljepši dječak s velikim ušima kojeg sam ikada

vidjela.

 

Ti uvijek plešeš sam zatvorenih očiju

Ja uvijek stišavam muziku koju ti pustiš

Carmen i Carlos su razbili tango,

Gdje ćemo pobjeći mi?

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu,

Za pare koje se dižu iz zemlje,

Uz hodočasnički puteljak do Santiago de Compostela

O kojima pričaš užarenih očiju,

Kamo biste vodili vašu kćer,

Jednoga dana.

 

Tvoja žena bi trebala čitati knjige

Duže od sto pedeset stranica

Jer je uporna, pametna i disciplinirana.

 

Tvoja žena,

Svakako ne bi trebala biti u depresiji

I otkazivati magnetske rezonance u zadnji tren.

 

Ni rasplakati se na pijaci prepunoj

Sezonskih bresaka, lubenica, i svježe ribe,

Dok kupujete pileća krilca jer ribu ne podnosi,

Kad joj kažeš da su je vidjeli s drugim.

 

Tvoja žena ne bi se trebala praviti da spava.

Ni krvariti toliko zbog stresa.

Ni kupovati krišom cipele.

Radost.

 

Tvoja žena bi trebala biti

Sve što nisam

Ja,

Tvoja žena.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Poezija ne trpi prenemaganje,

zazivanje Boga da ispuni pravdu,

uspješne,

potpune,

a jedinstvene.

Ne trpi unaprijed određen put

koridorima sigurnih riječi.

Glatke površine.

Pražnjenje crijeva

svaki dan u isto vrijeme.

Jake i nepobjedive

izvan sigurnog prostora bodljikave žice.

Utabanu stazu

dobrohotnog obiteljskog nasilja

kojom se krećemo generacijama

slijedeći miris užeglog ulja

zatvorenih očiju,

samo da dođemo do doma.

Postoji doduše i drugi put,

razumije se,

to je tek rukavac

u kojem nemaš pravo biti žrtvom.

Pustiš da ti kosti lijepo strše,

preoznačiš svaku riječ na koju naiđeš,

puna srca prigrliš priznanje

kako baš ništa nemaš

i nikada nećeš ni imati,

osim tih smiješnih riječi

koje ti iz prozirnog neba

pljušte po glavi.

Nađeš jedan mali zaklon

(ako takav uopće postoji)

e, tamo, možda te čeka Poezija

i trpi

sve

tvoje.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg