proza

Marija Katalinić: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Marija Katalinić (Slavonski Brod, 1988.) apsolventica je kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

BIT ĆE MRTVIH

 

“Bit će mrtvih! Ponesite noževe, sjekire, štapove, kamenje! 'Ajmo, 'ajmo, moramo se mobilizirati! Ne smiju nas poraziti!”

Tako je glasio početak najave utakmice za nogometnu seosku ligu. Problem je bio u ocu golmana koji je odlučio doslovno uliti strah u kosti protivničkim igračima od kojih su mu neki i rodbina, no u krizno se vrijeme i vlastita krv ne poznaje. Dakle, prvo je kupio kosilicu kako bi se uvjerio da je trava pravilno odrezana. Pokoji krtičnjak nije razgrnuo, nego je na strateškim mjestima napravio dodatne rupe da protivnički igrači polome noge. Ove domaće će upozoriti. Čupao je maslačke i maćuhice tamo gdje je bilo potrebno i presađivao ih oko protivničkog gola jer je prvo poluvrijeme uvijek psihološki ključno za određivanje dominacije.

Ogradu je bilo malo teže popraviti pa je odlučio ipak učvrstiti golove, unatoč tome što bi najradije htio da željezne šipke padnu na glavu Marku, sinu sotone od čovjeka koji mu nikad nije dao 200 kn za prodani kupus. Nije mogao riskirati da cijela konstrukcija padne sinu na glavu jer ju je već jednom oštetio. Kad ga je djed jednom napio, glava mu je ostala zaglavljena u pitomom kestenu. To je bilo jedino listopadno drvo od javnog dobra u cijelom mjestu i moralo je biti srušeno. Budući golman završio je u komi na tjedan dana s oderanim vratom.

Nabavio je žutu policijsku traku s oznakom STOP POLICIJA kako nitko ne bi vozilima prišao blizu prije službenog otvaranja turnira. Švercer koji je prodavao balone, prstenje i plastične pištolje je isto morao čekati pokraj dubokog kanala koji se godinama nije kosio tako da su narasle tolike vrbe od kojih bi se mogao izrađivati tenk s dodatnom opremom, a ne stolovi.

Ovaj koji prodaje sladolede smio je prijeći preko kanala na dasci jer mu sina nekad poveze na trening.

Ljudi su se počeli naguravati i konačno ih je propustio. Nitko nije htio prvi uletjeti jer s njim nikad ne znaš ima li pravi pištolj u džepu ili nož zataknut za gležanj. Može se počešati, a može te i ubiti.

Božje trublje su se oglasile, odnosno nepristrani sudac puhnuo je u zviždaljku, i utakmica je krenula. Psovke, krv, čupanje trave, vrištanje, naricanje, sve se to moglo doživjeti i čuti iz njegovih usta, ali i iz usta njegovih suboraca. Izbjegavao je svoje suborce zvati navijačima jer je to preženskasti naziv, a on nikako nije žensko jer ima muški stav i brkove kao i njegova susjeda Milica koju nije računao jer nitko pouzdano ne zna što ima među nogama, mada je rodila četvero djece.

Prvo je poluvrijeme završilo i bilo je 11:1 za protivničke igrače. Vidio je da je vrag odnio šalu. Shvatio je da postoji mogućnost da izgube, a on se kladio u 800 kn od zarade kupusa u njihovu pobjedu. Čekao je da vidi kako će se odvijati drugo poluvrijeme. Donedavno je bio trener istom klubu, no igrači, a među njima i vlastiti sin su ga otjerali. Treninzi su se obično sastojali od demonstracije na balama slame gdje udariti protivničke igrače i kako ih dobro zapaliti pomoću lož ulja, a ne dizela. Sekunde, pa i stotinke presudne su u sportu.

Počela se nazirati pobjeda. Sada je bilo 17:3. Odlučio im je pomoći. Za sve je kriv sudac. Bio je izdajica vlastitog naroda. Kakvi prekršaji! Razbio je napola dno jednolitrene mineralne u staklenoj ambalaži. Boca je bila spremna. Potrčao je prema sucu kao Mel Gibson u Pobješnjelom Maxu, samo što ovaj nije imao kosu, zube i nije se borio za plemenite ciljeve.

Mladi je sudac bio zbunjen. Netko je oteo bocu bivšem treneru, a onda su ga sučevi roditelji i rodbina počeli mlatiti. Došlo je još rodbine, i to ne one sučeve, i svi su se počeli šaketati sa svima pritom trgajući mukom posađene maćuhice i maslačke. U općem kaosu, utakmica je službeno završena rezultatom 17:3.

Presudno porazu je bilo i to što su protivnici imali više opasnih desetogodišnjaka za igrače, a lokalni klub je imao većinu sedmogodišnjaka i osmogodišnjaka. To su te neke fine nijanse u životu koje presude.

Nitko nije platio nikakvu kaznu. Njemu je bila dovoljna kazna to što ne smije više uređivati nogometno igralište i što je izgubio okladu od svećenika koji nogomet smatra vražjim izumom jer se svi igrači grle.

 

 

OPET BIRAM

 

Opet sam osvojena. Ako zanemarimo šestar koji mi se mogao zabiti u lubanju ili oko, frajer je potez izveo maestralno, i to u knjižnici pred voditeljicom odjela koja nije ni trepnula okom jer je gledala novu dijetu od smrekinih iglica s dodatkom cimeta u hladne zimske dane. Zorica23 i Boky_ZG01 u komentarima su tvrdili da je sigurna i provjerena.

Nije bilo Ej, Ja sam, Bog, nego idem ravno na tebe torbom u glavu. To je i dalje bolje od potajnog slikanja, postavljanja na net kao lice s tjeralice, saznavanja raznih pikanterija o toj osobi, a onda tek prilaženje. To je kao moderna verzija seoskog trača, samo što je ovaj način brži, pouzdaniji, ne uključuje nužno rodbinu, svećenika, kumove i ženidbu (ne nužno tim redom).

Ostali puhači nosa u borbi su bili izgubili jer je puhanje ipak slabije od udarca torbe, no niti ovaj s torbom nije se odmah usudio prići, već je pobjegao za komp pretvarajući se da traži nešto važno. Torba je bila ugodnije društvo, za razliku od posljednjeg udvarača koji bi kao satelit kružio oko mene deset puta tijekom dva sata boravka u knjižnici pušući kroz nos, a onda bi mi rekao - Opet se vidimo. Naša romansa završila je u onom trenutku kad se skrivao iza zgrade i pitao me gdje živim. Odgovorih mu ako je stalker, neka sam sazna. Ugledao je moj bus. Nije imao pokaz. Onih 20 kn u džepu odlučio je potrošiti na čaj, paštetu i pecivo te mi je ljubazno savjetovao da bi bilo dobro da ga pratim ako mu ponestane novca u trgovini jer je htio kupiti i Colu. Odbivši njegov prijedlog, rečeno mi je da je u meni problem i da opet biram.

Osvajač je konačno sjeo nasuprot mene. Glavom mi je prošlo da možda imamo zajedničkog poznanika koji je tračao o meni jer ne bi bilo prvi put da se tako nešto dogodi. Pripremala sam osvetu za nepoznatu osobu. Univerzalni odgovor Reći ću tvojima što si napravio/la bi uvijek upalio. Nije to zatvor da čovjeka puste na miru poslije nekoliko godina. Rodbina pamti generacijama i dodaje lirsko-epske i fantastične elemente svakoj priči.

Osvajač piše šiljkom onoga što je nekad bila olovka. Ne treba njemu kalkulator. Maestralno računa na mob. Šara po papiru, čupa obrve i prolazi prstima kroz kosu dugu 3 milimetra koja je rijetko naseljena folikulama dlaka. Vidi se njegova odlučnost. On ili ja. On ili taj šiljak olovke. On ili gumica na vrhu olovke koja je odavno u njegovim zubima. Netko će popustiti, netko će puknuti.

Dok se on tako bori, odlučih oguliti i pojesti jednu klementinu. Što god Osvajač pokušao dalje, gađat ću ga klementinama ili mu ih ponuditi. Kako god, na mojoj su strani u oba slučaja. Bile su bez koštica pa mi ih je bilo žao bacati.

Nakraju, jedino što je puknulo jest balon žvakaće gume u mojim ustima. Bila sam umorna od čitanja pa sam odlučila izaći na kavu s klementinama. I tako je naša romansa završila, a započela je nova koja će potrajati cijelu zimu jer mi treba vitamin C. Znam, opet biram.

 

 

ZIMNICA

 

Djed je rekao da se odmorio kao nikad u životu i da bi to opet htio ponoviti. Hrana, voda, smještaj, televizija, novo društvo… Nikad mu nije bilo bolje i čovjek nikad nije više blistao u svom životu. Dakle, opet je završio na policiji. Rekla sam mu da ne prima više danajske darove od svojih prijatelja. Rekao je da mrzi Danu jer je ona žena od njegovog brata i da mu je drago što ga razumijem. Odlučio je provesti tri tjedna u zatvoru jer je odbio da mu platim novčanu kaznu.

Sve je započelo tako što je moj djed osim kiselog kupusa odlučio ukiseliti i karfiol. Pravljenje zimnice je ono što ga zadnjih godina opušta – može nešto rezati i sjeći do mile volje i još biti za to pohvaljen. Kada ga je njegov prijatelj pozvao da prebaci 800 kg odrezanih glavica karfiola koje su se igrom slučaja nalazile u hrastovoj šumi, i to 1 km od njive karfiola koji je također slučajno bio ubran (u njegovu obranu, vlasnik te njive ima skladište za to te ga je mogao unutar istoga pohraniti),  djed mu je odlučio pomoći. A kako i ne bi kad mu je prijatelj rekao da mu je pukla osovina na prikolici koju su bivši kažnjenici izradili. Dobio je 60 kg karfiola koje je ukiseljene u malim plastičnim posudicama od pekmeza dijelio po susjedstvu. To je saznao vlasnik. Porijeklo karfiola se odalo ružičastom bojom na vrhovima nekih cvjetova jer je vlasnik njive posadio jedinstvenu sortu baš zbog takvih slučajeva, odnosno krađa. Djedov prijatelj je uklonio sve dokaze i optužnica je pala na mog djeda. Njegovu zimnicu su zaplijenili kao dokazni materijal. Protiv policije nije mogao, no mogao je protiv svojeg prijatelja. Djedovi argumenti u prepirci su bili jači, pogotovo ona cipela koja je završila u zubima njegovog sada već bivšeg prijatelja. Ostalo je povijest za policijski zapisnik. Stoga, ove godine sam mu naručila 40 kg crvene paprika za kiseljenje da se malo zabavi. Sačuvala sam račun za svaki slučaj.

 


     

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg