proza

Marija Katalinić: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Marija Katalinić (Slavonski Brod, 1988.) apsolventica je kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

BIT ĆE MRTVIH

 

“Bit će mrtvih! Ponesite noževe, sjekire, štapove, kamenje! 'Ajmo, 'ajmo, moramo se mobilizirati! Ne smiju nas poraziti!”

Tako je glasio početak najave utakmice za nogometnu seosku ligu. Problem je bio u ocu golmana koji je odlučio doslovno uliti strah u kosti protivničkim igračima od kojih su mu neki i rodbina, no u krizno se vrijeme i vlastita krv ne poznaje. Dakle, prvo je kupio kosilicu kako bi se uvjerio da je trava pravilno odrezana. Pokoji krtičnjak nije razgrnuo, nego je na strateškim mjestima napravio dodatne rupe da protivnički igrači polome noge. Ove domaće će upozoriti. Čupao je maslačke i maćuhice tamo gdje je bilo potrebno i presađivao ih oko protivničkog gola jer je prvo poluvrijeme uvijek psihološki ključno za određivanje dominacije.

Ogradu je bilo malo teže popraviti pa je odlučio ipak učvrstiti golove, unatoč tome što bi najradije htio da željezne šipke padnu na glavu Marku, sinu sotone od čovjeka koji mu nikad nije dao 200 kn za prodani kupus. Nije mogao riskirati da cijela konstrukcija padne sinu na glavu jer ju je već jednom oštetio. Kad ga je djed jednom napio, glava mu je ostala zaglavljena u pitomom kestenu. To je bilo jedino listopadno drvo od javnog dobra u cijelom mjestu i moralo je biti srušeno. Budući golman završio je u komi na tjedan dana s oderanim vratom.

Nabavio je žutu policijsku traku s oznakom STOP POLICIJA kako nitko ne bi vozilima prišao blizu prije službenog otvaranja turnira. Švercer koji je prodavao balone, prstenje i plastične pištolje je isto morao čekati pokraj dubokog kanala koji se godinama nije kosio tako da su narasle tolike vrbe od kojih bi se mogao izrađivati tenk s dodatnom opremom, a ne stolovi.

Ovaj koji prodaje sladolede smio je prijeći preko kanala na dasci jer mu sina nekad poveze na trening.

Ljudi su se počeli naguravati i konačno ih je propustio. Nitko nije htio prvi uletjeti jer s njim nikad ne znaš ima li pravi pištolj u džepu ili nož zataknut za gležanj. Može se počešati, a može te i ubiti.

Božje trublje su se oglasile, odnosno nepristrani sudac puhnuo je u zviždaljku, i utakmica je krenula. Psovke, krv, čupanje trave, vrištanje, naricanje, sve se to moglo doživjeti i čuti iz njegovih usta, ali i iz usta njegovih suboraca. Izbjegavao je svoje suborce zvati navijačima jer je to preženskasti naziv, a on nikako nije žensko jer ima muški stav i brkove kao i njegova susjeda Milica koju nije računao jer nitko pouzdano ne zna što ima među nogama, mada je rodila četvero djece.

Prvo je poluvrijeme završilo i bilo je 11:1 za protivničke igrače. Vidio je da je vrag odnio šalu. Shvatio je da postoji mogućnost da izgube, a on se kladio u 800 kn od zarade kupusa u njihovu pobjedu. Čekao je da vidi kako će se odvijati drugo poluvrijeme. Donedavno je bio trener istom klubu, no igrači, a među njima i vlastiti sin su ga otjerali. Treninzi su se obično sastojali od demonstracije na balama slame gdje udariti protivničke igrače i kako ih dobro zapaliti pomoću lož ulja, a ne dizela. Sekunde, pa i stotinke presudne su u sportu.

Počela se nazirati pobjeda. Sada je bilo 17:3. Odlučio im je pomoći. Za sve je kriv sudac. Bio je izdajica vlastitog naroda. Kakvi prekršaji! Razbio je napola dno jednolitrene mineralne u staklenoj ambalaži. Boca je bila spremna. Potrčao je prema sucu kao Mel Gibson u Pobješnjelom Maxu, samo što ovaj nije imao kosu, zube i nije se borio za plemenite ciljeve.

Mladi je sudac bio zbunjen. Netko je oteo bocu bivšem treneru, a onda su ga sučevi roditelji i rodbina počeli mlatiti. Došlo je još rodbine, i to ne one sučeve, i svi su se počeli šaketati sa svima pritom trgajući mukom posađene maćuhice i maslačke. U općem kaosu, utakmica je službeno završena rezultatom 17:3.

Presudno porazu je bilo i to što su protivnici imali više opasnih desetogodišnjaka za igrače, a lokalni klub je imao većinu sedmogodišnjaka i osmogodišnjaka. To su te neke fine nijanse u životu koje presude.

Nitko nije platio nikakvu kaznu. Njemu je bila dovoljna kazna to što ne smije više uređivati nogometno igralište i što je izgubio okladu od svećenika koji nogomet smatra vražjim izumom jer se svi igrači grle.

 

 

OPET BIRAM

 

Opet sam osvojena. Ako zanemarimo šestar koji mi se mogao zabiti u lubanju ili oko, frajer je potez izveo maestralno, i to u knjižnici pred voditeljicom odjela koja nije ni trepnula okom jer je gledala novu dijetu od smrekinih iglica s dodatkom cimeta u hladne zimske dane. Zorica23 i Boky_ZG01 u komentarima su tvrdili da je sigurna i provjerena.

Nije bilo Ej, Ja sam, Bog, nego idem ravno na tebe torbom u glavu. To je i dalje bolje od potajnog slikanja, postavljanja na net kao lice s tjeralice, saznavanja raznih pikanterija o toj osobi, a onda tek prilaženje. To je kao moderna verzija seoskog trača, samo što je ovaj način brži, pouzdaniji, ne uključuje nužno rodbinu, svećenika, kumove i ženidbu (ne nužno tim redom).

Ostali puhači nosa u borbi su bili izgubili jer je puhanje ipak slabije od udarca torbe, no niti ovaj s torbom nije se odmah usudio prići, već je pobjegao za komp pretvarajući se da traži nešto važno. Torba je bila ugodnije društvo, za razliku od posljednjeg udvarača koji bi kao satelit kružio oko mene deset puta tijekom dva sata boravka u knjižnici pušući kroz nos, a onda bi mi rekao - Opet se vidimo. Naša romansa završila je u onom trenutku kad se skrivao iza zgrade i pitao me gdje živim. Odgovorih mu ako je stalker, neka sam sazna. Ugledao je moj bus. Nije imao pokaz. Onih 20 kn u džepu odlučio je potrošiti na čaj, paštetu i pecivo te mi je ljubazno savjetovao da bi bilo dobro da ga pratim ako mu ponestane novca u trgovini jer je htio kupiti i Colu. Odbivši njegov prijedlog, rečeno mi je da je u meni problem i da opet biram.

Osvajač je konačno sjeo nasuprot mene. Glavom mi je prošlo da možda imamo zajedničkog poznanika koji je tračao o meni jer ne bi bilo prvi put da se tako nešto dogodi. Pripremala sam osvetu za nepoznatu osobu. Univerzalni odgovor Reći ću tvojima što si napravio/la bi uvijek upalio. Nije to zatvor da čovjeka puste na miru poslije nekoliko godina. Rodbina pamti generacijama i dodaje lirsko-epske i fantastične elemente svakoj priči.

Osvajač piše šiljkom onoga što je nekad bila olovka. Ne treba njemu kalkulator. Maestralno računa na mob. Šara po papiru, čupa obrve i prolazi prstima kroz kosu dugu 3 milimetra koja je rijetko naseljena folikulama dlaka. Vidi se njegova odlučnost. On ili ja. On ili taj šiljak olovke. On ili gumica na vrhu olovke koja je odavno u njegovim zubima. Netko će popustiti, netko će puknuti.

Dok se on tako bori, odlučih oguliti i pojesti jednu klementinu. Što god Osvajač pokušao dalje, gađat ću ga klementinama ili mu ih ponuditi. Kako god, na mojoj su strani u oba slučaja. Bile su bez koštica pa mi ih je bilo žao bacati.

Nakraju, jedino što je puknulo jest balon žvakaće gume u mojim ustima. Bila sam umorna od čitanja pa sam odlučila izaći na kavu s klementinama. I tako je naša romansa završila, a započela je nova koja će potrajati cijelu zimu jer mi treba vitamin C. Znam, opet biram.

 

 

ZIMNICA

 

Djed je rekao da se odmorio kao nikad u životu i da bi to opet htio ponoviti. Hrana, voda, smještaj, televizija, novo društvo… Nikad mu nije bilo bolje i čovjek nikad nije više blistao u svom životu. Dakle, opet je završio na policiji. Rekla sam mu da ne prima više danajske darove od svojih prijatelja. Rekao je da mrzi Danu jer je ona žena od njegovog brata i da mu je drago što ga razumijem. Odlučio je provesti tri tjedna u zatvoru jer je odbio da mu platim novčanu kaznu.

Sve je započelo tako što je moj djed osim kiselog kupusa odlučio ukiseliti i karfiol. Pravljenje zimnice je ono što ga zadnjih godina opušta – može nešto rezati i sjeći do mile volje i još biti za to pohvaljen. Kada ga je njegov prijatelj pozvao da prebaci 800 kg odrezanih glavica karfiola koje su se igrom slučaja nalazile u hrastovoj šumi, i to 1 km od njive karfiola koji je također slučajno bio ubran (u njegovu obranu, vlasnik te njive ima skladište za to te ga je mogao unutar istoga pohraniti),  djed mu je odlučio pomoći. A kako i ne bi kad mu je prijatelj rekao da mu je pukla osovina na prikolici koju su bivši kažnjenici izradili. Dobio je 60 kg karfiola koje je ukiseljene u malim plastičnim posudicama od pekmeza dijelio po susjedstvu. To je saznao vlasnik. Porijeklo karfiola se odalo ružičastom bojom na vrhovima nekih cvjetova jer je vlasnik njive posadio jedinstvenu sortu baš zbog takvih slučajeva, odnosno krađa. Djedov prijatelj je uklonio sve dokaze i optužnica je pala na mog djeda. Njegovu zimnicu su zaplijenili kao dokazni materijal. Protiv policije nije mogao, no mogao je protiv svojeg prijatelja. Djedovi argumenti u prepirci su bili jači, pogotovo ona cipela koja je završila u zubima njegovog sada već bivšeg prijatelja. Ostalo je povijest za policijski zapisnik. Stoga, ove godine sam mu naručila 40 kg crvene paprika za kiseljenje da se malo zabavi. Sačuvala sam račun za svaki slučaj.

 


     

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg