intervju

Jelena Zlatar: Književnost je pojas za spašavanje

Predstavljamo dobitnicu nagrade Sedmica&Kritična masa 2016.

''Brujanjem u drveću'' svoje je mjesto u finalu Natječaja zauzela i Jelena Zlatar. Što joj znači književnost, ali i zašto se nekad od iste treba i odmoriti, otkrila nam je u intervjuu. 

-  Gdje i kako živiš?

Svaka godina (u ovom, izrazito turbulentnom razdoblju života i svaki mjesec, pa i dan) nose sa sobom različite nove izazove i situacije. Živim u Zagrebu, radim u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu i u Centru za kreativno pisanje. Puno je tu pisanja, čitanja, bavljenja znanošću i književnošću, introspekcije, rada i ponešto zabave.

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Volim izaći u kino, kazalište, na festivale (najčešće književne ili filmske). Zabava je relativan pojam- meni predstavlja vid dubokog opuštanja i poniranje u neke nove, neistražene sfere.

-  Što je za tebe književnost?

Komunikacija, koncentracija, pojas za spašavanje, prozor u svijet, prozor u nutrinu, širenje vidika, sužavanje vanjskog svijeta, ljubav, strast, napor, zasićenje: tim redom ili ne, sve to ili samo nešto od toga, kako koji dan.

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

U njoj sve sjedne na svoje mjesto, kad tad. Onako kako često ne sjedne u životu, nikad.

-  A ono najgore?

Treba se svojski potruditi da do toga 'sjedenja na mjesto' doista i dođe.

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Međuljudski odnosi, trenutak sastajanja i trenutak rastajanja, intima. Ono na što se svode situacije o kojima pišem jest dohvaćanje tankih niti između ljudi, tkiva koje gradi ili narušava njihovu komunikaciju i bliskost. Ima u tome i dosta preispitivanja, analiza, poniranja u sebe i u druge.

Bolne i problematične situacije pogotovo su mi izazovne. Očaj, nemogućnost, tuga.

-  Što je motiv za pisanje (za tebe)?

Novac. Šalim se, naravno. Postoji unutarnja motivacija koja je obično trigerirana događajem, odnosom, raspoloženjem, problemom, traumom...

-  Što te drži?

Na životu? Vjerojatno nezaustavljivo otvaranje uvijek novih mogućnosti...

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Postoji, i vrlo je aktivna i plodna. Dovoljno je pogledati sudionike prošlogodišnjeg FEKP-a ili književne programe poput Zagrijavanja, Čitaj mi, PiČi itd. i vidjet ćemo kako vrlo mnogo mladih piše, kako ih je mnogo angažirano u književnoj sceni te zbilja predano doprinosi hrvatskoj književnosti. Centar za kreativno pisanje (CeKaPe), primjerice, nastoji na svojim programima predstaviti pripadnike mlađe (kao i 'starije') književne scene.

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

Teško mi je govoriti o književnim i kulturnim utjecajima jer se oni mijenjaju kako rastem pa je tako nešto što je bilo moj najveći utjecaj s 18 godina, to prestalo biti s 20, itd. Konstantno se pojavljuju novi utjecaji, novi pisci, nove ideje i inspiracije.

-  Što je ono što bi željela napisati?

Trenutno ništa. Na pauzi sam. Iza sebe imam znanstvenu knjigu, dvije zbirke priča i roman pa sada samo želim upijati i doživljavati život, neovisno o pisanju.

No, generalno, kada pročitam nešto poput Brisanje. Raspad T. Bernharda, zatitram i pomislim: uh, ovako nešto bih željela napisati! (Pusti snovi, naravno.)

-  Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Svako priznanje, nagrada, uži ili širi izbor motiviraju me na daljnje pisanje i puno mi znače. Znače ponajprije to da je netko pročitao i pozitivno ocijenio moj tekst, što je, vjerujem, vjetar u leđa svakom piscu. 

***

Jelena Zlatar (1982., Zagreb) doktorirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dopredsjednica je Centra za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe). Objavila je zbirku priča „Odjavna karta“ (CeKaPe, 2014.) i roman „Slijepa točka“ (CeKaPe, 2015.). U pripremi je njezina druga zbirka kratkih priča “Ticala”. 

foto: Edi Matić