Rođen 1965. u Splitu, gdje je završio i sred­nju školu. Diplo­mi­rao povi­jesti i svjet­sku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao film­ski kritičar i kolum­nist različitih novina («Slo­bodna Dal­ma­cija», «Vijenac», «Zarez», «Nedjeljna Dal­ma­cija», «Jutar­nji list»…). Godine 1992. nagrađen naci­onal­nom nagra­dom za film­sku kri­tiku «Vladi­mir Vuković». Od 1994. piše u različitim novi­nama tjednu kolumnu «Vijesti iz Lili­puta» u kojoj secira društvo, poli­tiku i kul­turu ratne i pos­li­je­ratne Hrvat­ske. Za tek­s­tove iz te serije 1996. dobiva nagradu naci­onal­nog novi­nar­skog društva «Marija Jurić Zagorka», 2002. nagradu za dopri­nos novi­nar­stvu «Veselko Tenžera», a 2007. nagradu «Miljenko Smoje» Slo­bodna Dalmacije.

U književnosti se javlja 1997. soci­jal­nim tri­le­rom «Ovce od gipsa» u kojem pro­ble­ma­ti­zira tema­tiku ratnog zločina u ambi­jentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nomi­ni­ran za naci­onalnu proznu nagradu «Gjal­ski». Godine 2000. objav­ljuje drugi roman «Nedjeljni pri­ja­telj», krimić koji tema­ti­zira soci­jalna proturječja Hrvat­ske deve­de­se­tih. U različitoj peri­odici objav­lji­vao i kratke priče. Godine 2000. u Hrvat­skom narod­nom kazalištu u Splitu pra­izve­dena mu je drama «Trovačica» koje je pret­hodne godine osvo­jila naci­onalnu nagradu za dramu «Držić». Godine 2001. obja­vio sabrane tek­s­tove iz serije «Vijesti iz Lili­puta» kao knjigu. Iste godine obja­vio i mono­gra­fiju o hrvat­skoj postmodernističkoj fan­tas­tici. Treći roman «Minuta 88» objav­ljuje 2002, a riječ je o romanu ambi­jen­ti­ra­nom u svijet nogo­meta i navijačke sup­kul­ture. Roman je ušao u uži krug za nagradu «Jutar­njeg lista» za naj­bo­lju proznu knjigu godine. Četvrti roman «Kuća njene majke» objav­ljuje 2005. u izda­nju Jutar­njeg lista. Peti mu je roman – «Crven­ka­pica» – izašao je u rujnu 2006.

Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engle­ski, njemački, tali­jan­ski i bugar­ski. Roman «Ovce od gipsa» pre­ve­den je na njemački u izda­nju Nummer 8 iz Wet­z­lara. Švicarski časopis Facts pro­gla­sio je to izda­nje trećom naj­bo­ljom knji­gom godine na njemačkom govor­nom području u kate­go­riji krimića i tri­lera. Po istom romanu načinjen i film u režiji Vinka Brešana «Svje­doci» koji je uvršten u kon­ku­ren­ciju film­skog fes­ti­vala u Ber­linu, gdje je nagrađen i eku­men­skom nagra­dom. Za sce­na­rij tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Veli­kom zlat­nom arenom za sce­na­rij fes­ti­vala u Puli.

O svom književnom putu Pavičić kaže: "Putanja proznog pisca ponajčešće otpočinje pisanjem kratkih priča, objavljivanjem pripovjedaka u časopisima, da bi potom, nakon šegrtovanja i sazrijevanja, na red stiglo Njeno Veličanstvo – roman.

U mom slučaju, povijest je išla oprečnim smjerom. Od konca devedesetih, objavio sam pet romana, romana u kojima sam nastojao povezati sastavnice nekonvencionalnog, pametnog žanrovskog štiva (trilera i krimića) sa socijalnim romanom. Nakon dekade pisanja romana, počeo sam pisati kratke priče i postao potpuno opčinjen njima. Nakon duge potrage, pronašao sam priče kakve pišem dobro: nešto dulje, s duljim odsječkom vremena koji katkad obuhvaća desetljeća, s više likova u složenim konstelacijama- a opet, sve to ukratko. Priče koje volim nalik su romanima (ili filmovima) stiješnjenim u malu bočicu."

Bibli­ogra­fija:

• — Ovce od gipsa, roman, A.B. Gigan­tic,
  — Solin-​Split 1998.
• — Nedjeljni pri­ja­telj, roman,
  — Znanje, Zagreb, 2000.
• — Hrvat­ski fantastičari -
  — jedna književna gene­ra­cija,
  — Zavod za zna­nost o književnosti
  — FF u Zagrebu, Zagreb 2000.
• — Vijesti iz Lili­puta, eseji i kolumne,
  — v.b.z. Zagreb, 2001.
• — Nac­h­t­bus nach Triest,
  — Kri­mi­nal­ro­man,
  — Ver­lag­haus No.8, Wet­z­lar 2001.
• — Minuta 88, roman,
  — v.b.z., Zagreb, 2002.
• — Split by Night, eseji i kolumne,
  — Split 2003.
• — Kuća njene majke, roman,
  — Jutar­nji list, Zagreb 2005
• — Crven­ka­pica, roman,
  — v.b.z. Zagreb 2006.
• — Patrola na cesti, Zbirka priča,
  — v.b.z. 2008.