Zavirite u novu zbirku pjesama Olje Savičević Ivančević 'Mamasafari (i ostale stvari)'.
"Popudbina je možda prava riječ za sadržaj zbirke 'Mamasafari (i ostale stvari)' Olje Savičević Ivančević, jer tri ciklusa zbirke su manje ili više izravno vezana za putovanja", kaže se u pogovoru knjige. No, naravno, nije sve u temi - "ostale stvari" su ovdje važnije...
DIJETE I JA
Cijelo smo jutro dijete i ja služeći se oštrim oruđem s obale
Vadile nijema stvorenja iz mora.
Prvo smo ih izronile, mrežicama izvukle na rivu:
Tu su morska sisa trpovi i nekoliko velikih puževa i ostale životinje koje ne krvare pa se
Nije činilo posebno okrutno raskidati ih i zgnječiti potom
Prstima iščupati neku tajnu sedef sluzavo ukusno srce
Poučila sam je načinu na koji se zvijezda priprema za sušenje
I načinu na koji od ježinca uz malo pažnje može izraditi pepeljaru
Sunce je pripeklo i čitavo vrijeme bilo s nama u tom prljavom poslu oko
Proizvodnje suvenira
Napokon, dijete mi je pokazalo kako ubiti kamen:
Prvo ga oživiš, pa onda.
PISMO MUŽU
Nisam poginula u potresu i nije me ubila bomba koja je jučer, zbog predizborne kampanje, eksplodirala u Istanbulu. Znam da novine ne donose vijesti o omjeru tirkiza i purpura u ovom gradu, jer koga bi takvo što zanimalo, to su stvari za domaćice. Smrt je vijest, a od živih stvari one političke naravi.
Dragi, ti si zaboravio, preživjeli smo strah s obje strane nišana, bilo je to doma.
Nepravda koju nam nanosi tijelo, kaže iskustvo, mora jednom prestati.
Svi krvnici će iza brave, umirit će se tlo koje podrhtava, ali zadovoljština koju nazivamo pravdom neće doći. Ipak: postoje mnoga zadovoljstva, na to se isplati koncentrirati.
Jedini strah koji ću zadržati je onaj da će me iznenadni prekid programa, neka idiotska katastrofa, spriječiti da zgrabim tvoje ruke, i one druge sitne, koje su me dočekivale nespremnu, češljale i uporno gurale na zrak.
Ni danas ni sutra za čitavo čovječanstvo, kako god okreneš, ne postoji važnija vijest na svijetu od te da si našu malu, baš jučer, u Splitu, naučio voziti bicikl.
PLANINSKA TETA
Gdje je otišla naša teta sa crnim licem i plavim očima, pitali smo se.
Bila je već stara, al nikad prije nije napuštala selo i zaselak s kukurijekom i košnicom.
Svojeglava, brza i mršava, nosila je pijetla na ramenu, za doručak pila je rakiju, mogla je rasparati svinju za slaninu i puno je psovala, njene su priče bile sjajne i njene su oči bile blistave.
Kamo je otišla ta osebujna teta, mirisala je na kiselo vime i vunu i bježali smo iz njenog zagrljaja, a sad nam je, eto, žao.
Kažu da su je odveli u grad, našli smo je u gimnastičkoj dvorani sa starcima, bolesnu na školskoj strunjači. Pitala je: je li ovo zatvor, pa ako nije zašto ne smijem izaći?
Pitala je i: što je s mojim životinjama?
Tamo je otišla naša planinska teta s ovčjim pramenom u crnoj kosi. A ja sam otišla nad šumski bunar i viknula tajnu: jebem vam mater svima.
Odvukla je za sobom kuću, livadu, brdo, psa i mene. Kažu da ju je odveo mladi vojnik. Odvukla je za sobom sjenik, ovna, sušaru, šljivik, snijeg i ljeto i mene.
Tamo je otišla naša planinska teta, nije se vratila. Kažu da ju je odveo moj dragi ili netko njemu sličan.
Kasnije je došla i treća vojska i do temelja spalila kuću. Livadu, brdo, psa i mene. Ovna, šljivik, snijeg i ljeto i mene.
KAD SAM PRVI PUT VIDJELA TVOJE LICE
Kad si bio dječak sa crnim očima i crnim zubima ljubavi, kad si bila djevojčica sa crnim očima i bijelim zubima ljubavi, kad si bio moj nepreboljeni srednjoškolski dragi s usnama poderanim od poljubaca, kad si bio muškarčina sa sivim očima mornara, kad si bila moja draga prijateljica, kad sam bila smrtno zaljubljena u tebe tri nezaboravna zimska dana, kad mi nisi dala prići, kad sam ti ukrala momka ljubavi, kad sam te zavoljela iako si totalni kreten, debeo i ćelav i oženjen, ljubavi, kad sam te ostavila radi totalnog kretena, tebe koji si me najviše volio, ali mi nisi dao disati, znala sam da će nešto među nama biti,da ćemo se vjenčati i pravit djecu ljubavi, i moja kći sliči na lica mojih ljubavi kad sam ih vidjela prvi put i zauvijek.
DJEČAK I DJEVOJČICA
bilo je to na selu. ležali su ispod kamiona pokraj velike prednje gume. ona se ležeći na leđima rukom naslanjala na gumu. virile su joj žute sandale i gole potkoljenice s jedne strane i čitava glava s druge strane, ispod kabine. tako je imala dobar pregled zbivanja na livadi i pred kućom. ispred kuće njihovi su roditelji lovili bolesnog ovna. i ona je bolesna od neke rijetke opasne bolesti. on je tiho rekao da će je izliječiti pomoću cvijeća. u redu ako ti kažeš da će to pomoći, rekla je glasom bez nade. ali požuri da ne umrem. vratio se s kukurijekom, zumbulima, lišćem lješnjaka, djetelinom i zlaticama. ona je zatvorila oči, doktor joj je skinuo gaćice s malo zebnje u prstima, pa poslagao kukurijek, zumbule, lišće lješnjaka i ostalo od pupka naniže, a zatim joj je pažljivo, da se cvijeće ne raspe, obukao gaćice. rekao: sad će ti biti bolje.
BICIKL
Neka je slava biciklu! Bicikl i ja smo kentaur.
Između svega što na put kreće, bicikl ima pravu mjeru, pogotovo: u brzini kretanja, u snazi koju daje i uzima, u radosti.
U radosti,
koja nije puka sreća, a nije ni cigansko veselje,
zuji tihi, jednostavni mehanizam.
Radost
je pitomo srce ove metalne životinje.
Slava biciklu koji me iz moje ulice pronio kroz slavoluke zabranjenih hotelskih gradova i plaža, uvijek malo brži od čuvara.
Slava biciklu na nizbrdici koji nas je, zaslijepljene suncem i prašinom, spasio od seoskih pasa.
Slava biciklu na kojem sam se penjala po ljubav na jedan, a potom spuštala po ljubav na drugi kraj grada, bez bicikla to nikad ne bih uspjela, mlada, brza i puna ljubavi.
Čast i dika brižnom biciklu sa sjedalicom za bebu, kao i onom bez kočnica, onom za vjetrenje suknje po šumskim stazama, kao i onom koji opstaje na asfaltu.
A svakako, čast i nogari koju si naknadno ugradio na naš bicikl, jer je, čim luda vožnja stane, ta mala podrška neophodna za ravnotežu.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.