Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.
TEŽINA JULA
smrad truleži i topljene plastike
nadvija se nad košticom u lepljivim sokovima;
podseća me da sam žedna i dovoljno prilagodljiva.
podseća me odakle sve potičem i u šta se sve slivam.
pomažem joj da zakorači: njeno zbunjeno telo,
smežurano i tiho, insistira na kozmetičkim proizvodima.
mene koža svrbi, od znoja i farmaceutske industrije.
ne mogu da zaspim, od nervoze:
moji srednjeklasni koreni i simpatična gestikulacija,
moj istančan osećaj za ravnodušje,
sve me to čini materijalom za zadovoljavajući život,
ali dobro sam se, naime, informisala
gde prestaju očekivanja, a počinje Treći svetski rat:
u svitanje,
zvuk noktiju po suvoj koži
peče, razdvaja se, zapinje.
kutiju uzimam, ribam, punim voćem.
tokom popodneva, kada ga žvaće,
najupornije mislim na smrt.
UMESTO PRISTAJANJA NA NAPLATNE RAMPE
uvek kada se zamišljam - hodam ili trčim, a predeli kroz koje to činim u konačnici su nevažni jer samo promiču stapaju se umnožavaju prepliću i gore; zato i znam odakle dolazim, ali ne znam gde se završavam, niti je ključno gde ću se stropoštati kada mi zubi poispadaju. novi kukovi nežno će prestati da škripe pod haljinama, jer tada ću, pretpostavljam, stalno nositi haljine.
u Kninu 1942. guščijim perom probodena materica moje prabake krvarila je po hodnicima njene majke Antonije, katolkinje, vlasnice pansiona. drugo dete, ono živo, uputilo se odatle severoistočno, gde se udala za mog dedu, u restoranu koji više ne postoji.
autoputevi su mi postali naporni, jer se grade kroz drugorazredna mesta; od gađenja neću moći da hodam u kontinuitetu. spavaću retko i lakim snom.
moja majka išetala je iz tuđeg tela lagodno i nije bežala daleko, osim iz stanova, ovih i onih. udala se u kafani od koje me ponekad i dalje deli tanki trbušni zid. majka se, za razliku od enterijera, menja dosledno: nadlaktice joj vremenom postaju pegavije, a jagodice oštrije.
iz njene utrobe pobegla je i moja sestra, nakon meseci zatočeništva koji su proglašeni neophodnim. nužnim je moguće nazvati bilo šta, ali nije lako bilo gde se nastaniti, pa uvek kada se zamišljam – odlazim.
da sam pristala na autoput, sada bih imala visoke plafone i letovala bih u nepoznatim odmaralištima. ne znam kuda bih šetala; ne znam gde bih kupovala trešnje. izmislila bih nekog da mu odem na grob.
meni još uvek niko ništa nije tako nasilno oduzeo kao mojoj prabaki sladoled, iz mesinganih kutija u Kninu 1942, niti sam išta tako hrabro ostavila kao ona svog supruga, kraljevog oficira.
presadiću se u veću saksiju ukoliko se ispostavi da sam šipražje. ako otkriješ da sam asfalt, pozovi ljude da te leti posećuju preko mojih leđa.
POPUST NA DRUGI POKUŠAJ ISCELJENJA
moje šake odbijaju da letuju u prospektima;
geografija je za njih niz činjenica povezanih
mernim jedinicama, a krstarenja
među grčkim ostrvima
pokušaj kolektivnog samoubistva.
čekam te pet dana
na najudaljenijem ostrvu u Jadranu;
ne zasmejavaj me mogućnošću otoka.
sunce sija nad katalogom, ali
nemam u njemu slobodu kretanja
smokve uzimam sa drveta, plivam do tamo i nazad, do tamo i
veš mi je prljav. čkiljim ka podnevu.
tugovati na obali, to je luksuz na kojem insistiram.
iznosim nekoliko zamerki na plan puta, a prva je –
ukrcavanje ne sme biti nakon svitanja
kada se konačno pojaviš,
večeramo zajedno, hodamo preko brda,
grebe nas isto šiblje po člancima
na različitim nadmorskim visinama.
nikada ne upotrebljavaj zamenicu "sve" preda mnom
i plivaj dok mi se ne izgubiš iz vida
sve na svetu precenjeno je
osim autoputa i trajekta Jadrolinije,
a ja ionako letujem svakog jutra, kada se probudim
pre svih koji me poznaju.
OBRAČUN SA CEREMONIJAMA
fiksirane lokne padaju po cvetnom kompletu
donetom pre nekoliko sati sa hemijskog čišćenja.
pročitajte naglas, obrazloženje: svi smo radoznali,
uzbuđeni i uparađeni - poput godišnjice mature,
tog nazdravljanja nežnom survavanju u nepoznato
nekrunisana kraljica urla preko podijuma
u potrazi za aplauzom: penjem se četvoronoške.
taj papir kojim mlatite, najdraža nepoznata gospođo,
ipak nema veze sa mnom.
nasmejaću se na jednoj fotografiji, jer
posluženje je skromno i gotovo nostalgično:
među maslinama i komadima jeftinog kačkavalja
predviđam svetlu budućnost
jedne nezainteresovane državne institucije
nijedan masni papir sa kitnjastim okvirom
neće me ubediti da sam
bilo šta
MOGUĆNOST ĆUTANJA
prvo,
učim da ćutim u raznovrsnim prostorima,
pripitomljenim i popločanim pustarama,
usuđujem se da odem toliko daleko
da uvedem praznik Sv. Muka
koji ne pripisujem nekom posebnom
datumu, već ga proizvoljno slavim
u svakoj velelepnoj tišini
posteljina miriše na čisto,
soba odzvanja od nepažnje,
tvoji roditelji kupuju stanove:
preurediće ih, adaptirati, prodati,
ti nikada nećeš živeti bez njih,
bez stanova i roditelja,
ti ćeš mi slati pisma sa ostrva
i voleti me, tako snažno, pod
svakim krovom koji naslediš
drugo,
patnja me zamara. unutrašnjost mog želuca
država je za sebe, sa nadležnim organima
čije mi odgovornosti nisu poznate;
nemir me je tiho i predano odgojio
nakon što su moji roditelji poverovali
da su me vaspitali u svim pravcima:
nisam za sobom bacala mrvice hleba,
nisam za sobom bacala ništa.
deca vrište u predškolskoj grupi,
vaspitačice planiraju odmor,
mesecima unapred uplaćuju
aranžmane; koluti prašine im
kroz prozor padaju na lokne:
čistim tvoj stan iz dosade.
mi nećemo imati, tu preglasnu
decu, i nećemo se voleti zauvek
poput drugih ljudi koji na letovanju
lako odaberu mesto za večeru
i još nešto,
reći ćeš da pesma nije ćutanje,
ali mogla bi da bude ukoliko
je niko nikada ne pročita
lenjost me zamara. nebo se naginje,
mašina za veš usporava, u njoj
prljave stvari menjaju mesta sa
mesom za nedeljni ručak. glasovi
su u obdaništu zamrli, predveče se
ovuda smucaju samo tuđi prijatelji.
volećeš me uvek isto, kao što
se vole ukrasne biljke: pažljivo, kada
si u blizini, i prestravljeno, kada nisi tu
ukoliko je niko nikada ne pročita
naglas
KOME, ČEMU: DATIV
ne pripadati pojedinačno ljudima
jednako je nezahvalno
kao ne pripadati političkim partijama,
samoproklamovanim društvima,
nacijama, većinama ili manjinama:
neće te zvati na skupove,
neće ti slati razglednice,
neće znati šta od tebe da očekuju,
a nepredvidivost
je kamen u cipeli,
kamen u džepu,
kamen u bubregu,
kamen u svakom slučaju;
ne pripadati ljudima
jednako je smešno
kao pripadati im,
samo manje naporno
i tužno praznicima
NEMILOSRDNA KONTINENTALNA PROGNOZA
od jutra do mraka biti zahvalan,
državi na besplatnom institucionalnom obrazovanju i overenoj
zdravstvenoj knjižici. roditeljima na hrani odeći krovu nad glavom.
u zoološkom vrtu divim se beznadežnim
pripadnicima vrsta poteklih iz nežnijih klima:
krokodilu čije hladno telo zabavlja
derišta među kojima se krijem.
ljudi u grupama zaklanjaju mi pogled,
jer kolektiv ima prećutnu prednost
i mogućnost podijuma.
na pitanje o organizmima koji
naseljavaju pogrešne kontinente
odgovaraju mi pragmatični istoričari.
polarni medved u Argentini besciljno luta
po vrelom betonu, i tamo umire od tuge.
da li postoji išta između trenutka
u kom prestajem da budem dužna
i onog u kom neko počinje da zavisi od mene;
drugi su šake stopala izrasline
drugi su supena kašika belog šećera
drugi su dijalektički materijalizam
drugi su ulaz
na druga
vrata
Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.
Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019
Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.