proza

Maja Ručević: Terminalna (Iz rukopisa)

Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski i francuski jezik i književnost. Posljednjih godina živi i radi u Sarajevu kao novinar i prevoditelj, piše prozu i poeziju za koju je dobila i dvije nagrade. Roman 'Je suis Jednoruki', u izdanju Algoritma, ušao je u tri polufinala - nagrade T-portala za roman godine, nagrade 'Janko Polić Kamov' za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku, te nagrade 'Fric' za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze.
Donosimo vam ulomak iz novog rukopisa Ručević, koji će se pretvarati u roman ili zbirku kratkih priča.



 

Terminalna bolest je medicinski izraz koji se koristi za opisivanje bolesti koja se ne može izliječiti ili adekvatno tretirati, pa, birajte koju ćete

 

 

Vozila se tramvajem kući. Ispred nje, prilika od svojih dvadesetak, psihotičnom žutom obojanih nadograđenih noktiju prebire po mobitelu. Pogled joj taman doseže do displaya pa viri. Klinka ulazi i izlazi iz prozorčića, u svakom se zadržava po nekoliko sekundi najviše. Viber, otkucava poruku s popratnim emotikonima. Jedan se cereka, drugi šalje pusu, treći namiguje. Zatvara, ulazi u galeriju s fotografijama, označava jednu na kojoj pozira napućenih usana, u uskom topu do ispod grudi, pridržavajući zavodljivo kosu jednom rukom, mobitel drugom. Dijeli je na Instagram.

Ulazi na Facebook, skrola, prstom jedne ruke spretno prebire po tuđim objavama, najbrže prelazi preko napisanih statusa, najduže se zadržava na fotografijama. Riječi očito nemaju značaj. Ipak, jedan status privlači pažnju. Tu meso ispod žutog nokta zvano jagodica pritišće lajk. Kratak je status, postavljen od korisnika Zrche beach, napisan velikim slovima: GET YOUR PARTYBOAT TICKET NOW. LIKE AND SHARE. Dijeli objavu, izlazi, vraća se u Instagram, provjerava broj lajkova, dolazi poruka na Viber, odgovara, šalje veliki poljubac, dvije debele crvene usne, izlazi iz tramvaja na stanicu na kojoj ju čeka prijateljica.

Ona ima ekstenzije u kosi, bezbroj tankih ljubičastih pletenica sapletenih iz korijena gluposti i jednako dugačke plavo obojane nokte. I ona ima mobitel u ruci i sa njim joj maše. Jer, u mobitelima postoji konstantan protok važnih informacija koje se ne smiju propustiti, nadzor njihove cirkulacije je bitniji nego razine i vrijednosti enzima i eritrocita. Online život je odnio primat nad laboratorijskim parametrima, čini se. Sve je otišlo u tri pičke materine.

 

Kući se tušira, oblači frotirni mantil i dugo sjedi za kuhinjskim stolom. Ne jede, paštetu i kruh koje je kupila odlaže na stol. U frižideru ima još tri neotvorene paštete, nešto sira i mlijeka. Ne da joj se kuhati ljeti, prevruće je, a i ne voli samo za sebe, ali svaki dan uzima bar nešto u trgovini jer ne podnosi osjećaj praznine i neimaštine, to vuče od djetinjstva tijekom kojeg je nerijetko znala otvoriti frižider samo da podesi gumb za temperaturu ili provjeri radi li još uvijek svjetlo. Pije čaj i pali tanku cigaretu. Novinama lišava komarce života, ne voli koegzistirati u istoj prostoriji s insektima. Za deset dana ističe ugovor o radu na određeno. Kako će podesiti budućnost?

Nigdje gumba za bolju perspektivu, svjetlo je sve slabije. Danas je kupala Mirka. Njemu su osamdeset tri godine i gotovo je nepokretan, bolest ga posljednjih sedam mjeseci iz dana u dan jede sve više, temeljito i predano, novotvorina ima svoj vlastiti krvotok, neumoljivo terminira svoju - apsurdno, ali istinito- još uvijek živu strvinu. I zato je Mirko 'terminalan', stručno nazivlje ne griješi, on je, osim toga, još i dotučen. U psihološkom smislu doveden do ruba onoga što je u životu zamišljao 'mogućim'. Ispred njega je svakim danom sve veća provalija mutacija, proliferacija, komplikacija. Ali smiješi se, svakim jutrom sve slabijim rasponom usana, ali iz njih mu srce iskočiti hoće, nekud u toplo, u nemoguću sigurnost svega što je proteklo. I koliko god bila profesionalna, kakve je god već za svog staža gadarije, slomove i agonije provukla kroz sustav, nešto je u grudima steže kad god ide u Mirkovu sobu.

Dok ga je jutros brijala, pažljivo klizeći britvicom između dvije vratne žile što su na usukanom tkivu iskočile poput napetih jedara broda koji se još samo neobjašnjivom magijom održava, on se zakašljao. Britva je zarezala komadić kože, potekla je krv, jedna sićušna kap u kojoj su sve vitalne vrijednosti poremećene. I u sekundi prije nego će se pribrati, sledila se. Britvu je bacila na pod, Mirko je kašljao, pjena se miješala s krvlju i vodom. Podigla mu je glavu i čekala da iskašlje. Iz usta mu se ocijedilo nešto sline. Dala mu je vode, obrisala ga. Čekala da taj jedan beskonačni trenutak u kojem mu je nešto stalo u grlu iznad kojeg je jedrila oštricom prođe i da dođe sebi. U trenu je pomislila da se zakašljao jer je izvela krivi potez, da ga je nepovratno ozlijedila, toliko je bila tanka granica između stvarne težine njegovog općeg stanja i mogućnosti da ona pridonese njegovu pogoršanju. Tijelom su joj prolazili srsi. A Mirko se iskašljao, zatvorio nakratko plavkaste oči pa promuklo rekao:

-  Šta je ljepotice, što si se prepala?

-  Mislila sam da sam vas povrijedila – reče Asja brišući ostatak pjene.

-  E ne može se tako sa strahom brijati muškarac... A ja mislio ti spremna za udaju pa sam te unuku spomenuo – reče Mirko i razvuče ono svoje srce sa samog kraja životnog puta u još jedan osmijeh.

Smije se i Asja, evo sad tek, u ponoć, njegovom beskrajno simpatičnom duhu i neposustajanju pred neizbježnim. Smije se kao jutros kad mu je stisnula sasušenu staračku ruku i na odlasku iz sobe rekla da ide promijeniti britvicu jer ga mora urediti tako da izgleda 'kao momak'. Smije se i dok ubija najnovijeg komarca raskrebečenog posred kuhinjskog elementa. Kupi njegove ostatke toaletnim papirom i baca u WC. Koliko samo humora stane u jedno potezanje vodotkotlića. Život se tako lako ugasi, zna to Asja, i ne plače. To nije u opisu posla.

 

 

 

 

foto: Dženat Dreković

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg