proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.



 

Nell Zink
 
ZIDARČAC (ulomak)
 
S engleskog prevela: Una Krizmanić Ožegović
 
 
Gledala sam u kartu kad je Stephen izgubio kontrolu za volanom, udario u stijenu i izazvao pobačaj. Prvo sam primijetila svoje ljepljivo čelo. Možda sam nakratko i izgubila svijest, ne znam. Napokon, dok je pregledavao prednji dio automobila, Stephen je rekao, „Isuse, što je to bilo!”  
Nagnuo se kroz prozor i rekao, „Hej, ide ti krv. Samo malo.” Obišao je automobil odostraga, pogledao uokolo i uzeo pticu iz pokrajnjeg jarka. Otvorila sam vrata i izbacila noge van, povratila i legla, ne u bljuvotinu, ali blizu nje. Korijenje obližnjih jelki pružalo se niz liticu. 
„Mogu li uzeti ovu vrećicu od kruha?” upitao je Stephen. „Tiff? Tiff?” Kleknuo je do mene. „Baš sam glup, nisam te trebao dirati nakon što sam primio pticu. Čuješ li me? Tiff?”
Pomogao mi je da se smjestim na stražnje sjedalo, legla sam na kruh. Rekao je da uvijek ima puno krvi kod ozljeda glave. Rekla sam mu da mu je bolje da zašuti. Gubio mi se vid i počela sam hiperventilirati. Odvezao se natrag do ceste. Zidarčac je zapiskutao sa suvazačkog mjesta: „Cvii.” 
„Otvori vrećicu!” viknula sam. 
„Cvii!” oglasio se opet. Stephen se zaustavio i nakratko posvetio ptici. Rekao je: „Mislio sam da je mrtva. Samo sam je htio maknuti s ceste. Mislio sam je možda preparirati ili tako nešto, ne znam. Da joj samo vidiš krila. Kapitalac. Ljepšu pticu nisam vidio. Ali uopće nije ugrožena vrsta i ima ih posvuda osim na uobičajenim mjestima. Prepoznao sam je i prije nego što smo je udarili. Tichodroma muraria! Stvarno je upečatljiva, baš kao što su mi rekli. Tako da je ovo sjajno. Što se mene tiče, nema veze ako je mrtva. Uostalom, prepoznao sam je prije nego sam je udario. Stvarno je upečatljiva. Da je samo vidiš, Tiff. Baljezgam jer možda imaš potres mozga, pa te moram držati budnom."
„Upali glazbu.”
Zidarčac se pobunio. „Cvii!”
Povraćanje me držalo budnom, a Stephen nas je dovezao oprezno, ali brzo natrag do Intelakena. 
Kad sam se probudila – odnosno, čim su mi dopustili da popijem kavu – Stephen mi je primirio ruku kojom sam držala šalicu: 
„Imam iznenađenje za tebe, ali je u kuhinji.”
„Mislim da ne mogu ustati.”
„E, pa mislim da ne može sam doći ovdje.”
"Morat će pričekati", otpila sam gutljaj, a on se lecnuo. Nastavila sam piti tiše. 
„Cvii”, oglasio se zidarčac. 
„Nisi valjda!” nasmijala sam se. Ali, kako ću ga nazvati? Moje međunožje ima sporednu ulogu u nekoliko predstojećih prizora. Činilo se da ga za potrbušnicu drže prenapregnuti izdržljivi konopi. Okrenula sam se na bok i zakašljala. Nisam više bila trudna, primijetila sam. Zgrčila sam dlanove i plakala poput naplavine nošene divovskim valom. Stephen mi je poklopio uši. Mnogo poslije rekao mi je da je mislio kako bih mogla prestati plakati ako ne čujem samu sebe. Rekao je da ga to podsjeća na povratnu spregu koja se skuplja u pojačalu. 
Kad smo se prvi put sreli, spriječili smo zločin. Ugledao me ispred otvorene kripte. Držala sam naramak fascikala, isturila bokove, nosila balerinke i trljala jedno stopalo o drugo, suknja mi je bila do koljena i plisirana, bluza bijela i široka. Pomislila sam: ako požurim, stignem po dokumente o onome što koriste za eutanaziju psihopata, spustim se po stepenicama za deset sekundi.  Radila sam kao daktilografkinja u poduzeću u Philadelphiji. U kripti su bila pokopana tijela i nigdje nije bilo nikoga. Osim Stephena, koji mi je prišao i pitao me kako se zovem.
„Tiffany”, rekao je. „To znači božansko očitovanje. Od riječi teofanija.”
"Znači abažur", rekla sam. "To je ono što su smislili kao sjenilo za lampu. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu."
Nije ustuknuo. Bio je to jedan od onih trenutaka kad čovjek pomisli: sigurno ćemo se pojebati. Možda će potrajati, doduše, jer Stephen je djelovao pristojno baš kao i ja. Bio je na razgovoru za posao u Odjeluza  istraživanja i razvoj u Bernu. 
Pretvarao se da sam zaista težak i zahtjevan ulov. Udvarao mi se s bilo čim što sam spomenula u pozitivnom svjetlu: pitama od sljeza, potočarkama, slatkim vinima tako milim nepcu našeg zajedničkog idola Richarda Nixona (šala), Alana Berga (šala koju nije kužio). Nije namjeravao otići u Bern bez mene. 
Odobrenje roditelja bilo je jednoglasno. 
„Milina”, rekli su. Gotovo da su me odvukli do kreveta da spavam s njim. Tako da smo se prvi put seksali na njihovom kauču na razvlačenje. Bilo je hipnotizirajuće. Osvojio me. 
Upozorio me da su mu roditelji umjetnički tipovi. Njegov me otac posjeo na terasu iza njihove kuće i predložio da sklopim samoubilački pakt sa Stephenom koji bi stupio na snagu kad Stephen napuni pedeset godina. Rekla sam:
„Ako doguram do tada”, što je bio pravi odgovor. Majka mu se nije vratila kući toga vikenda. Vjenčali smo se u Orphans’ Courtu. Od kripte do oltara za tri tjedna. Nismo raspravljali o tome što radimo. Dogovor je pao. 
Nisam htjela zatrudnjeti. To se jednostavno dogodi kad se mladenci napiju. Mislila sam da ću se naviknuti. Kad sam izgubila dijete, situacija je bila mnogo strašnija nego što sam to mogla zamisliti. Uzrok i posljedica nisu bili povezani. Nisam se mogla nositi s posljedicama, kako god da okreneš. Tijelo mi je patilo. Nisam to mogla izraziti riječima. Tako da nisam. Stephen bi sjedio na rubu kreveta, gledao me, držao za ruku, onda bi legao i ušuškao se. Nisam bila turobna. Nisam se sažalijevala. Nisam govorila samoj sebi što se dogodilo. Kad sama sebi pričam priče, brzo postanem sentimentalna. Tako da nisam. Polako sam se kretala, gledala u predmete prije nego što bih ih dotaknula kako bih se uvjerila da nisu opasne. Nisam mogla izustiti nijednu misao. Htjela sam da mi se obraćaju prigušenim, sažalnim tonovima, što je vrijedilo i za mene samu. Htjela sam osluhnuti vlastiti šapat u susjednoj sobi i znati da mislim na sebe.
 
 
 
 
-

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Lea Čorak: Zeleni manifest mladosti protiv hipokrita ili kako je počelo spašavanje svijeta u mojoj staji

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.

proza

Robert Aralica: Akteri za kugu

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Rea Kurtović: Obitelji i proturječja

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink zg