proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.



 

Nell Zink
 
ZIDARČAC (ulomak)
 
S engleskog prevela: Una Krizmanić Ožegović
 
 
Gledala sam u kartu kad je Stephen izgubio kontrolu za volanom, udario u stijenu i izazvao pobačaj. Prvo sam primijetila svoje ljepljivo čelo. Možda sam nakratko i izgubila svijest, ne znam. Napokon, dok je pregledavao prednji dio automobila, Stephen je rekao, „Isuse, što je to bilo!”  
Nagnuo se kroz prozor i rekao, „Hej, ide ti krv. Samo malo.” Obišao je automobil odostraga, pogledao uokolo i uzeo pticu iz pokrajnjeg jarka. Otvorila sam vrata i izbacila noge van, povratila i legla, ne u bljuvotinu, ali blizu nje. Korijenje obližnjih jelki pružalo se niz liticu. 
„Mogu li uzeti ovu vrećicu od kruha?” upitao je Stephen. „Tiff? Tiff?” Kleknuo je do mene. „Baš sam glup, nisam te trebao dirati nakon što sam primio pticu. Čuješ li me? Tiff?”
Pomogao mi je da se smjestim na stražnje sjedalo, legla sam na kruh. Rekao je da uvijek ima puno krvi kod ozljeda glave. Rekla sam mu da mu je bolje da zašuti. Gubio mi se vid i počela sam hiperventilirati. Odvezao se natrag do ceste. Zidarčac je zapiskutao sa suvazačkog mjesta: „Cvii.” 
„Otvori vrećicu!” viknula sam. 
„Cvii!” oglasio se opet. Stephen se zaustavio i nakratko posvetio ptici. Rekao je: „Mislio sam da je mrtva. Samo sam je htio maknuti s ceste. Mislio sam je možda preparirati ili tako nešto, ne znam. Da joj samo vidiš krila. Kapitalac. Ljepšu pticu nisam vidio. Ali uopće nije ugrožena vrsta i ima ih posvuda osim na uobičajenim mjestima. Prepoznao sam je i prije nego što smo je udarili. Tichodroma muraria! Stvarno je upečatljiva, baš kao što su mi rekli. Tako da je ovo sjajno. Što se mene tiče, nema veze ako je mrtva. Uostalom, prepoznao sam je prije nego sam je udario. Stvarno je upečatljiva. Da je samo vidiš, Tiff. Baljezgam jer možda imaš potres mozga, pa te moram držati budnom."
„Upali glazbu.”
Zidarčac se pobunio. „Cvii!”
Povraćanje me držalo budnom, a Stephen nas je dovezao oprezno, ali brzo natrag do Intelakena. 
Kad sam se probudila – odnosno, čim su mi dopustili da popijem kavu – Stephen mi je primirio ruku kojom sam držala šalicu: 
„Imam iznenađenje za tebe, ali je u kuhinji.”
„Mislim da ne mogu ustati.”
„E, pa mislim da ne može sam doći ovdje.”
"Morat će pričekati", otpila sam gutljaj, a on se lecnuo. Nastavila sam piti tiše. 
„Cvii”, oglasio se zidarčac. 
„Nisi valjda!” nasmijala sam se. Ali, kako ću ga nazvati? Moje međunožje ima sporednu ulogu u nekoliko predstojećih prizora. Činilo se da ga za potrbušnicu drže prenapregnuti izdržljivi konopi. Okrenula sam se na bok i zakašljala. Nisam više bila trudna, primijetila sam. Zgrčila sam dlanove i plakala poput naplavine nošene divovskim valom. Stephen mi je poklopio uši. Mnogo poslije rekao mi je da je mislio kako bih mogla prestati plakati ako ne čujem samu sebe. Rekao je da ga to podsjeća na povratnu spregu koja se skuplja u pojačalu. 
Kad smo se prvi put sreli, spriječili smo zločin. Ugledao me ispred otvorene kripte. Držala sam naramak fascikala, isturila bokove, nosila balerinke i trljala jedno stopalo o drugo, suknja mi je bila do koljena i plisirana, bluza bijela i široka. Pomislila sam: ako požurim, stignem po dokumente o onome što koriste za eutanaziju psihopata, spustim se po stepenicama za deset sekundi.  Radila sam kao daktilografkinja u poduzeću u Philadelphiji. U kripti su bila pokopana tijela i nigdje nije bilo nikoga. Osim Stephena, koji mi je prišao i pitao me kako se zovem.
„Tiffany”, rekao je. „To znači božansko očitovanje. Od riječi teofanija.”
"Znači abažur", rekla sam. "To je ono što su smislili kao sjenilo za lampu. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu."
Nije ustuknuo. Bio je to jedan od onih trenutaka kad čovjek pomisli: sigurno ćemo se pojebati. Možda će potrajati, doduše, jer Stephen je djelovao pristojno baš kao i ja. Bio je na razgovoru za posao u Odjeluza  istraživanja i razvoj u Bernu. 
Pretvarao se da sam zaista težak i zahtjevan ulov. Udvarao mi se s bilo čim što sam spomenula u pozitivnom svjetlu: pitama od sljeza, potočarkama, slatkim vinima tako milim nepcu našeg zajedničkog idola Richarda Nixona (šala), Alana Berga (šala koju nije kužio). Nije namjeravao otići u Bern bez mene. 
Odobrenje roditelja bilo je jednoglasno. 
„Milina”, rekli su. Gotovo da su me odvukli do kreveta da spavam s njim. Tako da smo se prvi put seksali na njihovom kauču na razvlačenje. Bilo je hipnotizirajuće. Osvojio me. 
Upozorio me da su mu roditelji umjetnički tipovi. Njegov me otac posjeo na terasu iza njihove kuće i predložio da sklopim samoubilački pakt sa Stephenom koji bi stupio na snagu kad Stephen napuni pedeset godina. Rekla sam:
„Ako doguram do tada”, što je bio pravi odgovor. Majka mu se nije vratila kući toga vikenda. Vjenčali smo se u Orphans’ Courtu. Od kripte do oltara za tri tjedna. Nismo raspravljali o tome što radimo. Dogovor je pao. 
Nisam htjela zatrudnjeti. To se jednostavno dogodi kad se mladenci napiju. Mislila sam da ću se naviknuti. Kad sam izgubila dijete, situacija je bila mnogo strašnija nego što sam to mogla zamisliti. Uzrok i posljedica nisu bili povezani. Nisam se mogla nositi s posljedicama, kako god da okreneš. Tijelo mi je patilo. Nisam to mogla izraziti riječima. Tako da nisam. Stephen bi sjedio na rubu kreveta, gledao me, držao za ruku, onda bi legao i ušuškao se. Nisam bila turobna. Nisam se sažalijevala. Nisam govorila samoj sebi što se dogodilo. Kad sama sebi pričam priče, brzo postanem sentimentalna. Tako da nisam. Polako sam se kretala, gledala u predmete prije nego što bih ih dotaknula kako bih se uvjerila da nisu opasne. Nisam mogla izustiti nijednu misao. Htjela sam da mi se obraćaju prigušenim, sažalnim tonovima, što je vrijedilo i za mene samu. Htjela sam osluhnuti vlastiti šapat u susjednoj sobi i znati da mislim na sebe.
 
 
 
 
-

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg