poezija

Lucija Butković: Vučji sat; izbor

Pročitajte pjesme Lucija Butković, dobitnice nagrade Na vrh jezika (2017.).
Lucija Butković rođena je 1991. u Zagrebu. Diplomirala na odsjeku za filozofiju, apsolvent na studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kritičke osvrte objavljivala na feminističkom portalu Muf, zatim i na portalima Ziher.hr i Booksa.hr. Piše poeziju i kratke priče. Osvojila nagradu Kultipraktika "Na vrh jezika" za poeziju 2017. godine, te joj je nedavno objavljena zbirka pjesama "Vučji sat" (Jesenski i Turk, 2018.), iz koje je i ovaj izbor.
U popratnom tekstu knjige je, između ostalog, rečeno: "Poezija Lucije Butković nastala je iz, nema sumnje, aktualiteta, koji autorica prepoznaje kao mračno doba rastuće konfuzije i migracija, bez suosjećanja i solidarnosti, doba iracionalizma. Sile zla kao sile represije, nadzora i kontrole s jedne strane vezane su za sustav, vrlo čest pojam u ovoj zbirci, a s druge strane se čuje galop barbarizacije, prijete nasilje i kaos, što sve skupa rađa kolektivnu tjeskobu. Kolektivnu, jer često autorica koristi prvo lice množine..."



  

 
ŠAHOVSKA
 
U kapuljači signal noći
šahovskom pločom pulsira grad
a na izlazima grada svjetlo se lovi
u niše neonskih reklama
bande šaketaju pustoš, po svemiru
tuku ratovi staroga kova
rijeka iz crte dignuta u nož
takva je noćas hidraulika grada:
slabija tijela izručuju se vodi
uzimam zalet i krećem u L
lakoćom skakača
A3-B5
 
 
 
 
STANICE
 
Noću promatraj stanice
tračnice u audio formatu
kad svjetlo crveni, stagnira
mrak, kad tramvaj projuri
nastupi pejzaž postapokalipse:
bande jurišaju na hranu
cesta ne završi vodom
nego fatamorganom
 
promatraj često
očiju srolanih u džepne lampe:
noć je matrica koju zareže nož
iz ruke starca
pločnik dočeka tvoje tijelo
kao otvoren grob
 
prije toga još i ovo –
stanice skladište vodu
sjene složene u raspored vožnji
jezik prljav i gumen kao strah
 
možeš na križanja
u zadnjem scenariju
starci jedu nikotinske nokte
panorama se nabora na zavoju
prvo sunce izlomi kičme pehista
po stoti put
 
kada se jednom nauči živjeti ravno
kome će trebati upute 
za slučaj potresa?
uglove će držati ozlojeđena patrola
 
sada ruke pomno složene na džepu
i svjestan svih budućih stvari
položen u prve zavoje zvijezda
zauzmi pozu ekvilibrista
otvori uho stupanju noći
i motri, motri gradske stanice
 
 
 
 
KOMORNA
 
Ovo je soba rasapa i hrđe
skelet kupaone, pogažena riječ
ovdje se rađa polarna svjetlost
sijevaju nervoze, narativi sna
umjesto para
kuljaju glavice duhanskih filtera
 
u pet ujutro predmeti se stišću
kosa mi je bunker
sudnjeg dana
 
u dva u noći mrak je sedativ
gdje su mi ruke pepeljarom 
vezane kao sidrom
a tamo gdje su oči, crnilo je tvrđe
bjesnije od svog oguljenog sloja
 
ulice lome dvoboji i stabla
negdje signali odlaze u grom
srca se ruše u tamne komore;
 
svoju komoru sam napunila
trnjem i nabojem
 
 
 
 
ORIGINALNI DJANGO
 
Cesta je pravac, ocean je gluh
taman za tvoj projekt odsustvo
pripreman zadnjih godina buke
koja je mogla sravniti svijet.
jučer sam imala pouzdan plan:
uzmem i slomim sustavan otpor
danas u skladu s kretanjem noći
stojim po strani, ponekoj riječi
dopustim nož.
hladnoća je opet stabilna
celzijusi poput električnih ograda 
van rada čuvaju ubojit napon
antene skupljaju kišu, u svemir 
odašilju smrznuti šum
 
ovo si ti, originalni Django
za kojim hodam precizno tiho
nogu poderanih britvom
vapnenca i smjerno
za repom tvog pratećeg lijesa
općeg mjesta katastrofe
u slijedu kao u potezu tinte
od početka do prve plaže 
spremne da podvuče crtu 
jednim impulzivnim valom
 
pod vjeđama i po džepovima svijeta
vatre se preko svake mjere gase
kamenje pri kraju omekša u sluz
od nas svatko u strogo 
kontroliranim uvjetima plave
međuovisni ili nekim drugačije 
izborenim skladom
potapamo korak 
 
u vodi raštimano suludo oštro
sijevat će tvoje
hardcore tetovaže
 
 
 
 
SITNI SAT
 
Stvar je u sporom spuštanju noći 
sati su uski jarboli 
kojima snop crnih barjaka 
osovi sud trajanja
 
wcee grije zapišan šum 
boce efekt dvogleda
 
kroz prozore bataljun zvijezda 
zauzme prostor kao 
filtere talog 
stalnost samoću 
teror dugo stoljeće mira
 
epilepsija raste u Ianov ples 
na podiju gdje štakore dižem kao sjene
 
imam zube teratoma i raspoloženje ubojice
i ulazim u vaše svete redove
 
 
 
 
FERIJE
 
Mirisi su puščana zrna u adventskom zraku
pogurenom na betonu
komore s narkozom bogovi iz stroja stavljaju
na repeat
poput crnaca berača
za leđima stražara
u krvavom polju američkog juga
beremo suhe pamuke mesa
prebijamo sveca globalnog kolinja 
kao kuče.
jer se kroz zemlju razvija dim
na vješalima šarani izokreću oči
na stolicama lica slomljena od glasa
na gubice montiraju medicinske maske;
sve su vrste iskrižane
svaki je pas već imao svoj dan
testisima mlako stružemo po tlu
 
 
 
 
AUDIOZAPIS 
 
U zadnjem naletu snage
kašalj puca kao klavirska žica
načas sam nijema u njegovoj pjeni
noćas si zapis stoljeća
 
neka se boje
neka im cvokot prosvira prsa u tunel
njime će opet hodati svinje
kao u prvim danima svijeta
 
nema tišine
poroznost svjetla montira razglas
tvog kašlja
 
predlažem da njime pjevaš vrtložno
i bijesno u hardcore bendu
prije nego što pobune priguše
sustavi moći
 
tvoj kašalj je Brailleovo pismo za gluhe
brajica teška milijun vata
povijest se dižu ususret prasku
i jednako teško pada u grob
 
kad utrnu svjetiljke, smire se strvine
i odmore nad njima čeljusti zvijeri
tog vučjeg sata kao i inače
zemljom utišanom poplatom noći
krenut će novi krug
grmit će tvoje plućne trepetljike
 
 
 
 
NOĆNI PROGRAM
 
Odakle u našim redovima uljez? 
tko se ovdje kreće osim nas? 
zašto se noću oglasi alarm 
stežu ključanice 
pojure Nosferatu bjeloočnice
za prvim sumnjivim zvukom? 
istini za volju i nije nam lako 
dobro nas trese rabota kuće 
nekad uz svjetla ostajemo budni 
nekad u krevetu dijelimo znoj 
i nema se bogzna što drugo za reći: 
ljudi ko ljudi 
prostor na zemlji 
vrijeme je prerezan Bergsonov vrat 
neka se svugdje postave kamere 
psi koji mogu nanjušiti stranost
noćni program reprizira najbolje komade
 
 
 
 
FERIJE
 
Ostavi zemlju manje sretnima
napuni puške, zaveži odane pse
ljeto se vraća snagom
recidivista
 
 
 
 
ZADNJI SAT
 
Penji se gore
lijevo pa ravno za vonjem metala. razvuci zastor
gubice muha, kožu razbijenu u ritam zločina
crkvena zvona dužinom sobe
spuštena teškim krčagom neba.
na njemu trudne jesenske muhe čekaju obred hranjenja.
rilca treniraju udar. okice bježe kao i noć
pod šahovsku ploču parketa
 
ruku na masnom volanu srca, očiju smrtno palih u pod
opipaj kucanje tijela, tomove mesa, život pod visokim 
naponom kože. ovako stvari stoje: svijetom se valja 
otrov za pse. sati su crni baloni. jauci pismo-bombe
što ćeš do kraja vremena otvarati u lice
 
sve drugo i sve iz vlažnih nosnica zemlje –
snošaje ptica, krzmanje sunca, dobra i dobro 
skovanog zla – sve slušaj i slušaj kako se guši
u prizoru koji oduzima dah
na krvavoj plahti koraka
 
slušaj kako se guše,
kako iz gustog dima početka, plastične oprave jutra
crvene kreste izdaje pijevce podižu na noge
 
kako se listam? ranama
kako se gasim? patentom
kračunićem lijepo spuštenim na najlon
u posljednji vučji sat
kada me slome čvrstim low kickom
okrenem usta u mangupski o
ispružim ruke u stropove
rasprostrem tepih za tvoje noge
i više ni o čemu ne znam
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg