proza

Ermano Relja: Iznenada, svjetlo utrne

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ermano Relja (Split, 1993.) završio je preddiplomski studij Ekonomskog fakulteta, ali prst sudbine je htio da zamjeni šestar kuhačom, pa se tako u određenom trenutku prekvalificirao za kuhara - pizzamajstora, u ćijoj domeni radi i danas. Slobodno vrijeme provodi u meditaciji - koja mu nikako ne uspijeva zbog bučnih susjeda s kata poviše, sportu - za kojeg će prije ili kasnije shvatiti da nema predispozicije s obzirom na broj lomova kostiju, te čitanju i pisanju - eto tu se vaš subjekt može pohvaliti, naime ZNA čitati.



Iznenada, svjetlo utrne

 

 

On stoji, pokazuje joj nebo, zbog nje je oderao sve zvijezde s njega i zaljepio ih iznad njene glave, zna da ih ona voli.

“Zašto si me doveo ovdje!?” ona ljutito pita.

“Kako to misliš? Pa ovdje…”

“Ovdje, u ovaj park, gdje više nema ničega”, prekine ga.

“Nebo, dušo, nebo puno zvijezda, I ona među njima.”

“Ah, glupi sanjaru. Ti o zvijezdama pričaš?!”

“Znam, ali..”

“I dovodiš me opet ovdje, kraj odrezanog debla onog prokletog stabla, gdje je naša malena…”, rasplače se tiho.

Prilazi joj, njegovi zagrljaji je dave, ona uzmiče.

“Dušo, moraš to prihvatit. Oboje moramo to prihvatit.”

Najednom začuju slabašan zvuk, poput izdisaja cvrčka, osjete miris svježe zemlje, osjete propadanje smisla, pucanje kore, nagli urlik jedne prolaznice s djetetom, I iznenada, svjetlo utrne.

 

Vanka je tiho.

On gleda kroz rolete.

Živi u prizemlju.

“Privilegiju da skaču kroz prozor zbog ljubavi imaju samo oni što stanuju na petome katu”, misli dok iscrpljeno promatra park u blizini.

Vrtoglavi čempresi i okrutna geometrija.

Naglo se diže i počinje nešto tražiti po stanu.

Vraća pogled prema parku, nekoliko trenutaka promatra, nešto mjeri, tiho šapće, broji, konop, dovoljan je metar, govori tiho, gdje sam ga stavio, tu je bio, gdje sam ga stavio, evo, baš tako, baš tako, čvrst, izgovara dok ispod kauča vadi konop.

Približava se prozoru, gleda kroz zatvorena stakla.

“Ali, što sad njih dvoje rade tamo? “

“U redu, u redu, sačekat ću da se udalje, neće dugo, ona ga ne voli, vidi se po njenom tijelu da ga ona ne voli, uzmiče od njega, vodena nimfa je to, sve su one vodene nimfe, I ona moja je bila vodena nimfa, odvela je moje dijete, eno on joj nešto govori, I ja sam svojoj govorio, I ona njemu odogovara, ali sve su to samo usta bez glasova.”

“Kako su se ono čudno iskrivili? Leđima guraju stablo, ali, stani, ne, ne, to nije, to pada…”

Ne, ne, on ne izgovara riječi, to nisu riječi, to je jeka, on se sada dere, iz petnih žila urliče, pokušava nešto promjeniti, ali prozor je odavno zatvoren, i iznenada, svjetlo utrne.

 

U kući sa druge strane parka u kolijevci spava dijete crne kose.

“Ti znaš da ja znam gatati iz šalice čaja?”

“Majko, pričaš gluposti.”

“Evo, gledam u tvoju šalicu.”

“I što vidiš?” smije se.

“Tko vam je poklonio ovog drvenog konjića?”, majka pita.

“Susjed. Upoznale smo ga u parku. On je drvodjelac. Ima kćer. Igraju se skupa”, i pogleda prema kolijevci.

“A njegova žena? Njoj je to u redu?”

“Nisam upoznala njegovu ženu. Zapravo, nisam dugo ni njega vidjela.”

“Pripazi.”

“Na što da pripazim?”

“Na fatalne čvorove u tami”, pogleda kroz prozor, prema parku. “Odatle može doći slabost koja će srušiti nju, a s njom i sve nas.”

“Majko, tvoje rečenice me plaše.” Kćer se diže sa stolice, prilazi kolijevci, gleda svoju bebu, rukom joj prolazi kroz kosu, beba se migolji, polako se budi, dlanom prekriva njene oči, I iznenada, svjetlo utrne.

 

Vijugava cesta koja presijeca park je pusta.

Dugo nema nikoga, tek tu i tamo koji auto, noćna smjena, zalutali ljubavnici, sitni delikventi, komunalci. U daljini žuti taksi koji se polako približava zelenim čempresima. Staje. 

Nakon nekoliko trenutaka iz njega izlaze žena i dijete. Čvrsto se drže za ruke.

“Misliš da tata spava?”

“Ne.”

“Misliš da nas tata čeka?”

“Da.”

“Misliš da me tata voli?”

Majka joj uporno pokušava udovoljiti svojim izrazom lica.

Staje, spušta se na koljena, I što je više smežurana u očima djeteta postaje sve veća.

“Tatina je ljubav prema tebi veća od tatine ljubavi prema životu.”

Dijete se smije. Grli majku. Odjednom začuju nešto tvrdo, ponavlja se mrtvi trenutak, škripanje guma, lepet krila uplašenih ptica, stablo pada, majka vrisne, i iznenada, svjetlo utrne.

Tanko stablo čempresa ispružilo se preko parka, njegova zakržljala krošnja leži preko ceste, iskrivljeni lim taksija razasuto strši, staklo svjetluca u noći, struja pucketa u pozadini, kabeli plaze po parkiranim autima u blizini, sve zgrade oko parka su u mraku, čuju se kola hitne pomoći, rotirke vatrogasnih vozila se približavaju, a ja eto, ostajem u ovom tekstu, još uvijek joj nudim zvijezde, ali rastajem se od nje, od sebe sama, pa još jednom gledam svoje dijete u ovoj priči, kao čudo, kao otkriće.

I baš kada mi nešto zasvijetli u glavi, iznenada, potpuno iznenada, svjetlo utrne.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Lea Čorak: Zeleni manifest mladosti protiv hipokrita ili kako je počelo spašavanje svijeta u mojoj staji

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.

proza

Robert Aralica: Akteri za kugu

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Rea Kurtović: Obitelji i proturječja

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink zg