NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Lucija Švaljek (Zabok, 1995.) odrasla je u Radoboju, mjestu blizu Krapine. Osvojila je prvu nagradu Gjalski za srednjoškolce 2013. godine. Sudjelovala je na nekoliko pjesničkih tribina (Učitavanje, Pamela, Govorimo glasnije). Objavljivala je poeziju (časopis Republika, portali ZgKult, Eckermann, Anna Lit) i prozu (portal Booksa i Kritična masa). Otvorila je Noć knjige u Zadru 2021. godine i predstavila kolumnu Kaj ti stara radi Zadar? Dobitnica je nagrade Zvonko 2024. godine za najbolji neobjavljeni rukopis romana za mlade Uspavanka za Elizu. Živi i radi u Zagrebu.
Uspavana subota
Dragi dnevniče,
neki dan istrgnula sam dvije stranice iz dnevnika jer sam se tjerala da nešto napišem. Nema ništa loše u tome da ne napišem ništa.
Samo da napomenem: kad napravim grešku, neću je popravljati korektorom. Moram naučiti da ne mogu sve kontrolirati, uključujući i slova.
Imam dobre vijesti: napokon sam kupila kućni ogrtač! Grije me dok kuham, vješam rublje, igram se s mačkom, ljubim s dečkom. Vani je sluzava jesen, ali baš takvu jesen volim. Ima nešto čarobno u kiši, u njezinom rominjanju i kuckanju po prozoru tople sobe. Dok odmaram u dnevnom boravku, na YouTubeu slušam miks glazbe iz Disneyjevih animiranih filmova. U tim trenucima uronim u ružičasti balon princeza i šljokica. Zaboravljam na loše stvari.
Dnevniče, napravila sam nešto što sam odavno trebala: odlučila sam odmoriti. Prvi put nakon dugo vremena primjećujem stvari oko sebe. Zaboravila sam koliko je lišće predivno i da mi je jesen najdraže godišnje doba. Žuto, narančasto, smeđe i zeleno lišće oboji moje svakodnevne rituale. Probudim se i popijem kavu, pa odem u dućan po kruh i mlijeko. Hodam sporo, imam vremena za sve. Dišem. Udahnem sporo, a izdahnem još sporije. Zrak je hladan i štipa mi obraze. Štipnem se i sama da se uvjerim da sam živa. Znam, zvuči glupo, ali neću uzeti korektor.
Moram se sjetiti disati. Ne smijem zaboraviti svoje uspavane želje. Želim biti Trnoružica, zaspati stoljetni san. Umorna sam i želim otići daleko. Stan se može brinuti sam za sebe. Udah pa izdah. Svijet u meni. Svijet oko mene. Magla. Bor. Zvuk automobila.
Umrtvila sam se na dvije godine jer sam oboljela. No, ne želim se toga prisjećati. Tijelo je sve zapamtilo. Molim te, dnevniče, nemoj se ljutiti, ali ne želim o tome niti pisati. Ono što je napisano postaje stvarno, a ja želim zaboraviti bolest. Dečko me pazio, a pažnja je ljubav. Zbog bolesti nisam mogla popiti vruću čokoladu, ali zato ću je večeras popiti s njim, s ekstra šlagom.
Bolest nije dosadna i okupirala mi je vrijeme bez pristanka. Čekala sam da prođe i pristala na njezina pravila. Bespogovorno sam joj se pokorila, što sam drugo mogla napraviti? Razgovarale smo, ona je pričala, a ja sam plakala. Svejedno, imala sam osjećaj kao da vrijeme prolazi kao ludo. Znam, rečenica koju puno ljudi često izgovara. Često mislim da u paralelnom svemiru živi sasvim neka druga ja. Pred njenim je očima nevidljivi pauk ispleo gustu crnu mrežu, koja joj ne dopušta da vidi svoje želje i potrebe.
Dnevniče, već sam ti pisala da sam radila po zamjenama u školama. Često guram samu sebe preko nesretnog mosta na kojem sam zapela. I opet isto – zamjena je završila i sada sam ponovno na burzi. Ali ovog puta, ja sam se promijenila. Osjećam se bolje nego ikad prije: više nema bolesti, a s njom je nestala i krivnja.
Kako je vrijeme prolazilo, bolest mi je omogućila da ponovo progledam (ili sam to dopustila sebi?). Moje oči i uši, navikle na glas doktora i interpretacije nalaza, počele su primjećivati naoko beznačajne sitnice. Grijem se u toplom stanu, čitam i kuham. Zavoljela sam pospana subotnja jutra kad se svijet polako budi, a sunce neometano izlazi. Vrapčići na granama cvrkuću i promatraju buđenje jutra. Uspavana subota donosi mi osjećaj kao da se cijeli svijet odjednom usporio, obavijen velom jutarnje magle.
Subotom odlazim s dečkom do kafića u blizini parka. Djeca se ljuljaju i spuštaju niz tobogan, a sunce proviruje kroz krošnje drveća. Naručujemo kavu i grije nas njezina toplina. Držimo se za ruke i promatramo djecu u parku. U tom trenu pomišljam na djetinjstvo. Sa sobom je odnijelo dragocjenu dosadu, koju sam ispunjavala crtanjem, pisanjem pjesmica i skupljanjem sličica iz albuma Životinjskog carstva.
Uskoro će u park stići mnogo ljudi, a subota će postati užurbanija. Moj dečko otišao je po peciva s čokoladom, a svijet se polako budi. Promatram svoj odraz u zaslonu mobitela, zatim ga odložim sa strane.
Čujem žamor i ugledam dečka kako se približava kafiću. Zaljubljena sam. Do mene dopire miris peciva. Preplavljuje me osjećaj tihe radosti.
Pišem ti uskoro!
I dalje sam prehlađena…
Tvoja A.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).