Predstavljamo vam neke od pjesama iz nove, još neobjavljene zbirke Marka Tomaša, rođenog u Ljubljani 1978. godine. Nakon mnogo knjiga i gradova, trenutno živi u Mostaru.
Osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu, a gimnaziju završava u Somboru.
Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao je u BH Danima, Glasu Istre i Feral tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA.
Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevođene na talijanski, poljski, njemački i engleski jezik.
Novinar je news portala zurnal.info.
Bibliografija/knjige pjesama:
“L’ Amore Al primo Binocolo”, s Nedimom Ćišićem, Mehmedom Begićem i Veselinom Gatalom, L’ Obliquo, Brescia, 2000.
“Tri puta tridest i tri jednako” s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem, Alternativni institut, Mostar, 2000.
“S rukama pod glavom”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2002.
“Mama, ja sam uspješan”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2004.
“Život je šala”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2005.
“Marko Tomaš i druge pjesme”, naklada ZORO, Sarajevo/Zagreb, 2007.
“Zbogom, fašisti”, buybook, Sarajevo, 2009.
“Ponoćni razgovori”, s Mehmedom Begićem, Vijeće mladih Grada Mostara, 2012.
JOŠ MALO SLADUNJAVE ČEŽNJE
Mogao bih cijelu noć pisati i slati ti pjesme.
Živim iznad grada i imam predivan pogled.
Mogao bih stvarati najluđa poređenja
od tvoje slike u mojoj glavi
i svega što vidim kroz prozor.
Ulična svjetla u savršenom redu.
Puste gradske ceste u kasnu noć.
Jesam li jedini čovjek proklet nesanicom
u ovom gradu prokletih?
Mogao bih cijelu noć pisati i slati ti pjesme,
ali trenutno sam užasnut surovošću ljubavi
i imam strastven odnos sa samoubistvom,
a radije bih da uzmem bučan autobus
da ga kresnem i legnem na gas vozeći kroz grad,
i još pustim neku ludu muziku,
koja će sve mjesečare pozvati na ples
i vječno putovanje kroz kišnu noć.
POVRATAK U MOSTAR
Kada jednom odeš
povratka nema.
Svaka cesta prema napuštenom
je put u odsutnost.
Vratiti se jedino možeš
u sjećanje boje magle
u mjesto ispražnjeno
od ljudi koje si znao.
Umjesto tebe
uvijek se netko drugi vrati
nekom drugom
na neko nepoznato mjesto.
Ljudi koji nose naša imena
zidovi koje smo dodirivali
ulice na kojima smo čeznuli
sve je tuđe.
Čovjeka ne određuju
izbori koje je napravio
određuju ga šanse
koje je propustio.
Voljeti slomljenim srcem
je kao udarati boksačku vreću
slomljenom šakom.
Svaka ljubav
koju napustimo
uči nas kako voljeti bolnije.
Ja svitao sam na istoku
zalazio na zapadu
Dolazio sa sjevera
vraćao se s juga
jednom dugačkom
neprekinutom napuštanju.
RADNI STOL
Radni stol ima moje radne navike.
Tragove lakata i pepeo,
mrve hrane i lokvice pića,
česte promjene raspoloženja
podnosi batlerski trpeljivo.
Drven je i hladan, glumi mahagoni,
njegove čežnje su mi nepoznanica.
Pamćenje radnog stola je slonovsko,
život neuzbudljiv, ali, za razliku od ljudskog,
sasvim precizno svrhovit.
LEŽATI NA SUNCU
Ležati na suncu
može se učiniti zabavnim.
Tijelo postane mekano
kao engleski travnjaci.
Mada, moje tijelo,
nije pažljivo uzgojen vrt.
Više je riječ o kamenu,
koji je obrastao dračom.
Jedna je od najvećih zagonetki:
što učiniti s tijelom,
koje omekšava na suncu?
Neka se razgradi, proključa,
neka postane plinovito,
grijeh neka ispari, otrov i buđ
neka postanu kišonosni oblak.
Tijelu nema spasa, moj Bože,
ta kožna vreća duše nema šanse
koliko mir u svijetu kad ga zaziva
miss Bosne i Hercegovine.
Ležati na suncu, omekšati,
opustiti mišiće lica, oduzeti
rukama pravo na značenje.
Interval između dvije misli, erotika smrti,
dragocjena opuštenost, ništa.
AGATA PIJE
Da ne pijem
teško da bih sada
pričala s tobom,
otišla bih u hotel i čitala do jutra.
Piće mi pomaže da podnesem ljude.
Bez njega ne ide,
osjećam nekakav strah,
osjećam se blokirano.
Da ne pijem, smiješno je to,
propustila bih sve zabave.
Ne mogu da plešem trijezna,
ne mogu da se raskalašim.
Ko zna kad bih izgubila nevinost
da nije pića.
To je, nažalost, istina.
Željela sam ja da se ševim,
ali nisam imala hrabrosti.
Naprosto, trijezna se ne osjećam seksi.
Ne umijem opustiti tijelo,
ne umijem se smijati šalama
koliko god dobre ili loše bile.
Sad bih, na primjer,
bez problema mogla zaplesati na šanku
ili uhvatiti onog žutog tipa za jaja.
Vidiš, to me kopka trenutno.
Trijezna sam puna obzira,
ja sam skladište srednjeuropske hipokrizije,
hvala, molim, izvolite, kako ste, dobar dan.
Kontaš, sva ta lažna ljubaznost i ustezanje
kao da su me odgojili u tridesetima
moji baka i djed, ti dobri pokojni ljudi.
Kad sam otkrila piće
osjećala sam kao da sam pronašla način
kako da se suočim sa svijetom.
Problem je što se uvijek moraš probuditi
i nastaviti po starom.
Posao i ostali prdeži, projekti, ideje,
poslovni brunch,
kao da ima smisla trošiti vrijeme na budućnost.
Ionako se svi jedva držimo na okupu.
Zapravo, najviše energije trošimo
na održavanje vlastite funkcionalnosti.
A znaš onu foru da se u svakom početku
skriva klica kraja.
Otkud znam, pričam budalaštine,
ali osjećam kao da neprestano
nešto odgađamo.
Kad bih da se kresnem
moram završiti izvještaj.
Kad bih da ležim na suncu i lješkarim
moram na sastanak.
Uvijek je nešto neodgodivo
osim stvari koje stvarno želiš, kontaš?
AGATINO PISMO
Ti ne znaš kako u mom gradu pada kiša,
kako sitno ubadaju kapi u kožu samoće,
koju noćima uzgajam hraneći je glazbom
i apsolutnim odsustvom bilo kakve misli.
Ti ne znaš kako mokro zvone napušteni pločnici,
svjetla igraju pa padnu, nema ih tko podići,
fasade, prozori, iza njih lutkarski spektakl,
muškarci i žene glume ljubav ili odustaju,
ali nitko ne odlazi nikuda i ništa se ne rješava.
Vlak prolazi i cijela se zgrada zatrese,
ali nema ničeg konačnog, strop nije pao,
nismo smrskani, život ide dalje, samoća,
nema olakšanja i kiša nastavlja mučiteljsku misiju.
Tužan je Lodz u kišnoj noći, ljubav jadna
s ovakvim ljubavnicima, jedino daljina
ima pravo na čežnju. Moj muž spava
ispod novina, jutarnje izdanje, bajate vijesti,
ništa ga ne može omesti, niti Rahmaninoff,
klavirski koncert broj 2, ni ako pred njega
stanem potpuno gola i otpuhnem dim cigarete
ravno u njegovo lice.
DRUGI SAN O MARTI
Usnio sam kolodvor, ubojicu
kako odnosi ljude
kako proždire djevojčicu
koja je s torbom u ruci
čekala autobus na peronu broj 10
Kolodvor koji ostavlja tuberkulozne ožiljke
kao od zgaženih opušaka s njegovog poda
Mučilište udaljenih ljubavnika
uprljano teškim naslagama napuštanja.
Jedna je stara žena
obavljala uzaludan posao
pokušavajući sve to
oribati mokrom krpom.
Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.
Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019
Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.