proza

Réka Man-Várhegyi: Dobra vera, zla sreća

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Dobra vera, zla sreća

(odlomci)

 

Jedne zimske noći budi me pomisao da sam ja moja baka. Uključujem malu lampu. Ležim u velikoj sobi starog stana koji je uređen isto kao pre dvadeset godina. Izlazim iz kreveta i odlazim do prozora. Ulica je mračna, ništa se ne vidi. Posežem za baterijskom lampom na komodi i upirem tanak snop svetlosti na termometar koji je postavljen na spoljašnjem delu prozorskog okna. Živa je toliko nisko da je i ne vidim.

Pored kreveta se izdiže stkleni ormar čija se senka proteže po plafonu. I to je tu. U njemu su po vojničkom redu poslagani uštirkani, ispeglani stolnjaci, čaršavi, navlake, zavese. Kada bih otvorila vrata ormara, zapahnuo bi me miris naftalina. Iza stakla, u dubini police tiskaju se knjige svetske književnosti. Ispred njih izdižu noge porcelanske balerine obučene u ljubičasto. Između stakala vitrine poređane su slike unuka. Na jednoj sam ja sa tortom od bebi-piškote u ruci, kosa mi doseže do pojasa, jedna strana naočara mi je zalepljena braon flasterom. Tu je i slika moga brata koji stoji sa rukama na kukovima, jednom nogom naslonjen na crveni damper, kao mali vojni starešina. U džemper mu je utkano ime. Sad kad ga gledam, srce mi jače kuca iako nemam osećaj da volim brata.

Bežim iz sobe. Trebalo bi da se obučem i da odem na pijacu, popodne mi dolaze gosti. Zujim po hodniku. Kako je mali ovaj stan, sinulo mi je, sobe su male, a i plafon je neuobičajeno nizak. Povlačim ruku po zidu hodnika, zelena boja sitnog cvetnog dezena još nije previše izbledela. Otvaram vrata kupatila. Zimi je ovo najhladniji deo stana.

Okrugla centrifuga se još sija, toliko je nova, stoji pored mašine za pranje veša. Zajedno izgledaju kao Sneško Belić. Puštam vodu i umivam se. Dobro poznajem miris peškira. Skidam spavaćicu i posmatram svoje telo. Telo mi je kao vreteno, gore i dole sam sitna, a na sredini široka. Od sala na stomaku ne vidim svoje međunožje. Nežno dodirujem svoj venerin breg i iznenađuje me da su mi dlake jake kao žica. Odeća mi visi na čiviluku, oblačim ih pojedinačno, gaćice, belu atlet majicu, braon najlonke, debelu kućnu haljinu i pleteni braon džemper. Crvenom okruglom četkom raščešljavam kosu i kada se pogledam u ogledalo, setim se kako sam se smejala baki iza leđa jer je posle češljanja imala glavu kao crnci. Posežem za velikom bocom laka za kosu, protresam je i nekoliko minuta nanosim lak na kosu.

 

***

 

Februar je. Imendan mi pada u subotu. Ne planiram veliko slavlje. Skuvaću supu od estragona, čušpajz od krompira i ispeći četiri mesna rolata. Desert će biti topli kompot od jabuka. Izvući ćemo kuhinjski sto, sešćemo oko njega i nazdraviti.

Počela sam da jedem kada iz tanjira sa supom ispred sebe kašikom vadim malog mrtvog miša. Hleb mi zastaje u grlu, slabe mi ekstremiteti. Znam da je to učinio moj mlađi unuk. Suviše mi se raspoloženo osmehuje. Isuse, mislim se, koliko ovaj mene ne voli.

Sad će me pitati da li sam ja stavila miša u lonac. Da li sam namerno skuvala supu od estragona sa njim.

-          Kunem se – kažem im i podižem kašiku – ako umrem, uhodiću vas.

Moram da razgovaram sa prijateljicom. Penjem se, spotičući se po mračnom stepeništu i vičem da su me zezali. Vivien me pušta unutra, u ruci joj je čaša konjaka, njen muž hrče na tepihu.

-          Kada bi samo znala koliko mi teško pada da ga ne ubodem kuhinjskim nožem – kaže.

-          Zahvali se Bogu što nisi rodila decu – odgovaram.

Razgovaramo dugo u noć u kuhinji, ali uzalud prolaze sati, njen muž je i dalje nepomičan. Vivien me drži za ruku i kaže da ima plan.

-          Ići ćemo u Tursku i trgovaćemo zlatom.

Par dana kasnije pakujem odeću koja miriše na naftalin. Sin i snaja viču da je neprihvatljivo to što činim. Ne zanima me. Uzimam šešir i zalupim ulazna vrata iza sebe.

Autobus na sprat juri. Pun je penzionera koji nikada u životu nigde nisu išli, ali su sad konačno uplatili zajedničko putovanje.

U Istambulu se osećamo kao princeze. Osoblje hotela nas obasipa komplimentima. Oni od kojih kupujemo zlato hvale našu lepotu. Mada i oni vide da nemamo više dvadeset godina. Da imamo i preko šezdeset. Ali se dobro držimo.

-          Neću da se vratim – kažem.

-          Ti si činila samo dobre svari, a Bog te je ipak toliko kažnjavao – govori mi draga Vivien. – Ne može biti da je Bog toliko slep za dobročinstva. Svako dobro koje si učinila, vratiće ti s kamatom, videćeš.

-          Ja sam dobra duša, to znam – ponavljam.

Autobus već satima stoji. Saleću nas carenici, traže šta da ocarine. Sigurna sam da će nam oduzeti svo zlato ako ga nađu.

-          Neću dati ovim pljačkašima – govorim Vivien i, jedan za drugim, gutam zlatno prstenje. 

 

S mađarskog prevela: Ember Kristina

 

 

-----------------------------------

Réka Man-Várhegyi

Réka Man-Várhegyi rođena je 1979. u Rumunjskoj, trenutno živi u Budimpešti. Školovanje je započela na smjeru mađarskog jezika i književosti, a završila je estetiku i sociologiju. Bavila se, između ostalog, kvalitativnim istraživanjem, uredništvom i prevođenjem. Trenutno radi kao urednik u jednoj dječjoj izdavačkoj kući.

Od djetinjstva piše prozu, ali, osim par radova, počela je objavljivati u posljednje vrijeme. Radovi su joj objavljivani u časopisima Irodalmi Szemle, Kalligram, Magyar Lettre International, Mozgó Világ i Műút. Za rukopis Nesreća u naselju Aurora dobila je 2013. godine nagradu JAKkendő za mlade pisce proznih dela. Prva zbirka joj je objavljena 2014.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg