poezija

Aleksandar Gavranić: A plemenitost? I treba da boli.

Aleksandar Gavranić je pjesnik i glumac rođen u Podgorici 1988. Objavio je zbirku poeziju Krik mašte 2012., a ove godine osvojio treću nagradu na Ratkovićevim večerima. Urednik je emisije „Hermanova sonata“ na radio Krš. Pjesme koje donosimo dio su novog rukopisa.

5.

Ovo je pjesma o debeloj ženi
koju sam iznenadio dok se saginjala
na samom kraju nebitne ulice
u namjeri da dohvati novčanik
koji joj je na moju sreću ispao.
Prolazio sam pored trafike
na kojoj nikada nije pisalo ništa
i čim sam osjetio miris
te nepregledne gospođe
nisam želio da sačekam ni trenutak,
odmah sam skočio na njena leđa
i duboko zario mamuze u njeno meso;
počela je da skače kao leopard
i urla sa tako mnogo strasti
da sam brzo odlučio da se zaljubim
u to snažno tijelo nakvašeno znojem.
Sjećam se da sam urlikao od uzbuđenja!
Sve je trajalo nekoliko sati:
ona je uporno pokušavala da me skine,
trzala se,
stenjala,
zavijala,
prijetila svojim debelim ustima,
molila prolaznike da me zaustave
a ja sam jahao prilično samouvjereno,
uz povremeni pobjednički poklik:
„ O nebesa borbena li je ova gospođa“!
Nakon duge i iscrpljujuće borbe
u kojoj sam se poput antičkog heroja
razmetao monumentalnim sposobnostima
njena slonovska figura počela je da popušta
i ja shvatih da bi pošteno bilo da siđem
i predstavim se poput pravog džentlmena.
Dok sam stavljao ruku na njen gojazni dlan
dogodio se neočekivan obrt situacije
jer se ispostavilo da smo bliski rođaci
čak mi je pokazala fotografije svoje djece
koja su na njenu žalost još deblja
pa sam se dogovorio da odem na večeru
u njihovu debelu kuću
da malo isprobam i tu debelu djecu
i odnesem im potkovicu na poklon.
Na kraju smo se nježno izljubili
ja sam je izvrijeđao za srećan put
a ona mi ostavila novac za taksi
i dok sam gledao kako se njena guzica
nespretno tetura preko nebitne ulice
neka tuga iznenada ispuni moju dušu
i moram da priznam da mi je bilo žao
što je nisam jahao bar malo duže
jer stvarno sam imao priliku.

8.

Pojavio se Kafka

u gradu

sa masnom ženom

koja smrdi na ribu

prošetali su

i pljunuli na spomenik

a onda prosuli vino

na mutavog starca

koji je spominjao Zamak

i prijetio Procesom

večerali su

pohovanog slona

nabodenog

na gvozdenu čačkalicu

a onda se začuo

Kafkin vrisak

i svima je bilo neprijatno

onda se začuo vrisak

gospodina Kafke

i svi su se pitali

šta mu se to dogodilo

dok je bio mrtav

nekako nije ličio na sebe

imao je kockastu glavu

odijelo mu je zaudaralo

nosio je periku

napravljenu od guske

koja je bila depresivna

i činilo se da

nije više književnik

nego pijana vucibatina

a kako je samo pisao

i dotakao suštinu

kako je samo osjećao

tačku u kojoj svijet nestaje

i britkim umom

stvarao oblake uzvišenosti

a pogledajte ga sada

dok leži u svojoj mokraći

i podsjeća na protraćenost

pogledajte tog bogalja

koji ima drvene noge

i masnu ženu

koja ne čita njegova djela

jer se vidi da je nepismena

kakav je to gubitnik

pa to svijet nije odavno vidio.

25.

NISI ČUO ZA FROJLANOVU DIJALEKTIKU

urlao sam iz sve snage

sa namjerom da ga ponizim

jer nije poznavao istoriju umjetnosti

a neprestano je ulazio u biblioteku

i dirao knjige velikih pisaca

tako su mi bar govorili građani koji lažu

NEĆU VIŠE DA PIJEM NA TVOJ RAČUN

napao sam ga hrabrije

od prosječnog čitaoca novina

a onda iznenada ugledao kosu

kako odlazi sa njegove glave

ostavljajući budalu bez riječi

i poslije jedne kratke pauze

koja ga je uvjerila da je gotov

njegov nos je iskočio sa lica

i hitro se zaputio prema zapadu.

DA LI STE VIDJELI DOMINACIJU LEKSIKE?

upitao sam debelu čistačicu

koja je vadila metlu iz dupeta

a ona je odmahnula rukom

i počela da zanosi u stranu,

shvatila je da sam intelektualac.

28.

HUMANOST KAO H

Odeš na mjesta

gdje ima ljudi

koji su previše kulturni

i nemaju hrabrosti

za običnu svađu

odeš na takva mjesta

kada izgubiš razum

uhvatiš nekoga

uz osmijeh

i govoriš satima

ne puštaš ga

dok ne izbaciš sve

svu dosadu

sav očaj

govoriš bez prestanka

bez pardona

bez savjesti

govoriš dok ga ne ubiješ

ne misliš

ne zahvaljuješ se

ne radiš ništa drugo

samo govoriš

i govoriš

dok ne osjetiš olakšanje

a onda se spokojno okreneš.

23.

BOGALJ DIJALEKTIKA

Melanholija je umrla prošlog vikenda

nakon što su je ispržili u tiganju

i mazili njenu glavu testerom.

Vjerujem da nisu pretjerali.

Prezirem njenu perfidnost.

Molim?

Čula si me mizerna izlučevino!

Tvoja duša je nakaza suptilnosti.

Horizontalno poetski?

Verikalno fašistički!

Planiram da se ubijem.

To je kukavički

Moram da se ubijem.

To je pesimistički.

Želim da se ubijem.

To je mazohistički.

Ubijam se.

To je pretenciozno.

Ubio sam se.

To je dosadno.

Mene bole mirisi.

Mene bole slike.

Harfe smrde na osjećajnost

Saksofoni bazde na pohotnost

Strijeljati profesore!

Demontirati pozorišta!

Zapaliti knjižare!

Misliš avangardno?

Mislim suštinski.

Šta predlažeš?

Prostoriju ljudi koji se plaše.

A plemenitost?

Nožem u grudi.

To boli!

I treba da boli.

4.

JEZIK BIČUJE

DOGAĐAJI IZRUGUJU HRONOLOGIJU

kaktus je lizao staricu

starica je pojela potiljak

potiljak se smrvio u vazduh

vazduh se urezao u zube

zubi se skvasili u žilama

počeli da pište

da se rađaju iz utrobe

katalozi sa prasicama

krava koja muze psa

pas koji analizira Šekspira

Šekspir koji šminka vjeverice

vjeverice koje mrze Elvisa

PACIJENT LIJEČI DOKTORA

uši me glođu

zato ih stavljam u oči

oči me bole

zato ih drobim u kosu

kosa me guši

zato je spuštam u stopala

stopala me svrbe

zato ih razvlačim u želatin

demontiranje oblika

kastracija definicije

formule u mozgovima

mozgovi u integralima

integrali u disanjima

disanje u čovjeku

čovjek u jeziku

NAKAZA PROŽDIRE SOPSTVENO LICE.