Ivan Herceg (1970, Krapina) is a Croatian poet, prose writer and editor, majored in Croatian language and literature studies and South-Slavic philology at Zagreb Faculty of Philosophy. He is the executive editor of the Zagreb-based journal Poezija, devoted exclusively to poetry, the assistant editor of Poezija’s book publishing section, and the co-organiser, along with Poezija’s editor-in-chief Ervin Jahić, of the SUR (Stih u regiji /Poetry in the Region/) Poetry Festival. He received several awards for his poetic work, and his poetry has been widely anthologised and translated into a dozen languages. Published works: Naša druga imena (poetry, 1994), Noć na asfaltu (poetry, 1996), Snimke zemaljskih uzdaha (poetry, 1997), Anđeli u koroti (poetry, Zagreb, 2004.), Nepravilnosti (poetry, 2007), Koliko naju bo ostalo (selected poems in Slovenian, 2009), Snimke zemaljskih uzdaha (poetry, 2010), Anđeli u koroti (poetry, 2011), Goli (short stories, 2011), Naša druga imena (selected poems in Polish, 2014), Nepravilnosti (poetry in Bulgarian, 2014).
Black Scarf
You are – Lela – an abandoned black scarf,
incrusted with the thin veins of silver,
the needles you stick into your eyes nightly.
You left me with permanent vertigo,
cold breathing and a pilgrim’s chain
buried inside the thorax like a dark nymphaeum
in the corner of the room where I brush your hair sucking the white honey
dripping from the breasts of your entire female lineage.
In your new house you relentlessly gnaw at night,
a sinewy negrita one cannot tame
or snatch anything out of her embrace.
Behind this and that world we are shining,
spraying out of ourselves in separate jets
fiercely holding onto each other’s necks.
Mona Lisa at Tromostovlje
As I was kissing your body, I was kissing the whiteness
that tomorrow will be blood-filled ice,
the severed tongue and ego of the former man,
the mercy and Last Judgment, sickness and fate
on the enchanted bench in Metelkova.
As I was kissing your shadow,
your voice grew too loud and French
so I thought to myself in awe
that the Eiffel Tower must be falling down in Emona
as Mona Lisa screams at Tromostovlje.
Barbara, hop on your bike and fetch us
some croissants from Mars
and ring your bell as you're passing by,
so I can recognize you in order to never forget you
your smell within, your restlessness without,
let us together escort all those souls
who used to run along with us
free of any belief.
Dakota (the Woman Planting Soil)
All of New York’s secrets and malice are stored within you
and that's why I want to steal you and send you far beyond my gaze
We will be silent protestors at Union Square,
and in Central Park we shall swirl madly and loudly
like some deadly sinners.
I will bury you close to Lennon’s crossing
- just Imagine it – left or right, up or down.
It doesn’t really matter for you are neither Christian nor Muslim.
Your breath will be your epitaph:
“Dakota – the woman planting soil”
and I will never even try to resurrect
our crumbled bodies
forever concealing the fact
that you belong to neither of the two worlds
so vicious yet vulnerable like the last living language
wherein you cannot know thyself and others
or claim a lover or a modicum of peace.
The underworld is an open home, a lovers’ subway,
filled with the stink of gunpowder and urine, the final orgy
at the heart of the world, perfectly nauseating.
Sarajevo
They say that the Miljacka river does exist,
but I can only sense it in the distance.
You, on the other hand, who flow
through the night so swiftly, are real.
Your hair is black, your scarf invisible,
your hand firmly held by someone.
You're giving me that long piercing look
knowing there's so much that needs to be remembered.
In this city we are equally distant
from each other; halfway between Persia and Europe;
equally distant from all living and all dead.
I wish I could gently put out cigarettes on your arms.
I wish you would act the part of Satan for me
on the stage of some abandoned cultural centre.
Thus we would get rid of one life line,
one destiny, one string of love...
so that only those lines on my palms would remain.
How many cemeteries are there in Sarajevo?
How many in the entire world?
Does anyone ask himself.
Nobody asks that. Everybody steals the truth.
So, I'm begging you, miraždžika,
to please cut off my hands
with that last atom of strength.
Limbo
Birds fly around your legs and you count them
for eternity, but I can't figure out if you are above
or below, if you're calling me or not, or if you're just
seducing me with that barbed wire bra.
Positively, with nothing sacred in the vicinity
your walk is perfect because it's void of course.
My new eyesight is the balls of riddles.
Therein swarm decrepit days,
black dogs, candelabras and psalms.
While I am repeating incessantly:
"My other name is Limbo,
my other name is Limbo..."
Words and poems circle around your head.
I read them in a monotonous voice.
With eyes blindfolded by barbed wire:
"Violet is the devil's colour.
God is all honey and lead
and I am your mad namesake.
You remain my vulnerable jazz.
On the other side of the storm."
Passage towards you
"I will learn to live, we will live together",
we kept repeating inside each for himself.
We knew that was the case although we did not look at each other.
Then, as if upon an order, we entered the sea
up to our shoulders and began kissing it
all around ourselves, around the world.
I journeyed slowly towards you
watching you as a beautiful timid village woman
in a dress made by Lyon tailors, like the queen of India,
as I listened to cruel Jeanne d'Arc and the cool Sai Baba
speaking out of you.
You approached me slowly, eying me
as a quiet filigree maker of planets and suns,
surrounded with maps, rectangles and distance,
accepting me as someone who might have been
Galileo Galilei or Hieronymus Bosch.
I will learn to die, we will die together.
As if upon an order we shall enter the sea.
Inside we shall reel and drown and pray
and dream under the water, listening to each other,
keeping silent for each other, hating each other
because of that depth that will disfigure us.
The scar
How many scars you have, I can't even begin to imagine.
Again they told you your father is dead.
Is that a good or a bad news?
Not so long ago, from the caesarean cut
on your hand, a freak king was born
mourning your loneliness at night when he festers
like a rotten watermelon forgotten on the table,
like an abandoned PHD thesis
on languages that betray you
the more that you study and master them,
on everyday life that offers little and false.
"Good guys and ideals have been buried", you say.
"I am terribly uneven".
There's lime in your every word,
a deadly cream you're offering to me and the world,
the solidarity with evil that keeps you alive
incessantly returning you to the beginning,
to a new birth out of the scar.
Translated by Damir Šodan
Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.
Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019
Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.