Anja Marković (1988., Beograd) objavila je zbirku pjesama 'Napolju su ljudi' za koju je 2013. dobila Brankovu nagradu. Diplomirala na Katedri za srpsku književnost i jezik s općom književnošću na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Donosimo ciklus pjesama Kowloon (O gladima).
It was a very complex place, difficult to generalize about, a place that seemed frightening but where most people continued to lead normal lives
Leung Ping Kwan, City of Darkness
●
Ovo mesto straha zove se Kowloon
i njegova dobro organizovana ljubav
ne poznaje granice.
Tesno je i stišano:
šaputanja su ispresecana
dugim tamnim linijama
i strast se nikada ne vidi,
ali na prigušenim prozorima
uvek će se sušiti
stidljiva, intimna groznica.
Noći su posebno melodične:
glave se kotrljaju ispod kreveta, dečji glasovi grebuckaju
po kori zaleđenih jajnika, niz stepeništa teku psovke
– tresak, ispod već sedmi dan iseljavaju
desetočlanu porodicu iz cipelarnika,
u lobanjama gore hartije.
Bacio si opušak kroz prozor, a trebalo je sebe
i nikada nećeš zaspati:
ekseri su uvek pravilno raspoređeni
u dušecima, a ravnodušnost −
nepodnošljiva i zaglušujuća.
Ali i ovde nešto raste:
oči po vratima cevastih hodnika,
rastu dečje strnjike na krovovima,
(a predveče tihi čistači savesti
stružu sa dna zaigrale leševe).
Rastu tesnaci i bezizlazi ulica,
kratkovidost prozora,
velike mašine unose trunje vazduha,
nema svetlosti nema smisla,
u lavirintu poštanskih sandučića
sahranjeni su milioni.
Iako su kapije uvek otvorene
odavde se ne izlazi:
pod nadzorom mlitavih dojki straha
zazidani smo u zamašćen vazduh.
I nemoj da misliš
da je grad, Kowloon.
To je ponor nagona, opsadno stanje tela.
A negde se svet natapa kišom
i iz zemlje niču hlebovi.
LAKO ZAPALJIVA PARANOJA
Na ivici si uvek između dva ponora
u tebi je veći, polako otiče
i nemilosrdno pritiska oznojene dlanove
kao da će probiti utrobu, prosuti se u noć
u reke nad krovovima u trule voćnjake neba
i smrt je tako lako dostupna
iako su ratovi tek našminkani jubileji
unutar ovih zidina koje su
svuda
periferija je centar nepravilnosti, osim kada kažeš: Kowloon,
ljuska uvijena u svetlost, ko otužne biljke suše se
tela obešenih, puste fabrike proizvode leševe jako malih životinja
i živ si dok iz tebe kulja katran − sve pokarano, sve spaljeno
proganjaju lica izobličena
strmoglavljena u praznine želudaca
redovi prinudno pripijenih njihovi kaputi predsmrtnih boja
podočnjaci o koje se sapliću, cepanje mesa, rasparčan osmeh
naprsline srca i pičke, proganja
zakon o prirodnoj smrti, rafal ravnodušnosti po
otvorenim ranama
lako zapaljiva paranoja
i zbogom vinogradi,
zbogom tople porodične grobnice, orhideje na prozoru,
fabrički radnici poezije, automati za bliskost
i čokoladice
cvetni balkoni su
uvek van domašaja oka
Ionako, na kraju dana
nemaš ništa do velikog prljavog meseca
nemaš ništa do voštanog ovalnog meseca
nemaš nikog.
Ivice su svuda,
a jutro se nikome nije dogodilo.
WATERBOY
sagoreo u vodi
za vreme ručka pijemo crnilo i znoj njegov
hlebove njegove mirisne pijemo,
alkohole,
tetive i nabrekle vratne žile,
sitne ožiljke od peroreza, pijemo
slankaste portrete iz očiju
korake što se iz dubina spuštaju
kad namirišu svetlosti
kad pobaca u peći umora
komadine nogu svojih
ruku svojih
kada sa sebe svuče smenu
navuče decu gonoreju prosečnost
pišamo njegov smrknut pogled,
rogove, njegovu snagu
pišamo u glasnim gutljajima dečje rođendane,
popodnevnu dremku uragan hrkanja
mrak i nagone i pokoricu leda
pišamo dvaput prebrojan novac, šake pune sisa
i ravnodušnosti
pišamo obilje
od usta do usta
osmehe
tela izbušenog krugovima
− podmetačima za čaše.
ZIDOVI ZATALASANIH MREŽA
Melanholija se mrcvari po nebu,
grla opet zatrpana jesenjim kostima.
Volela bih da smo narodno pozorište
a ne „6 i 400”, da su nam nagoni pitomi predeli Toskane,
a ne Kaluđerica.
Melanholija je, i nešto mnogo veće
zlokobno prilazi s leđa.
Možda je do praznih kašika, a možda se
nikada nije dogodilo. Svejedno,
gusto i neprohodno
nahvatalo se po prozorima
sve slobode sveta slile se
u jezero na grudima,
usne su zamrle na gorkom staklu,
a oči porasle od gladi
i svuda je bila
vlaga,
ali ne i voda,
vlaga,
ali ne okean.
Sanjali smo reke nad gradovima,
a krv nam se pretvorila
u margarin.
●
ali naši ponori su beskrajni slapovi svetlosti
snage natopljene zemljom što struje od vrhova prstiju,
mirni dani u kojima topla stada semena teku niz grla
i sve nam zaliči na dobar put prokrčen kroz tamne žitnice straha
u predvečerje klasje nam se povija na jeziku
milovano žeravicama kože – sve spaliti
lubenice s krvlju pomešne, taj slatki predah na putovanjima
prsti – polja jagoda za zalutale dečake, meksiko i
divljina što galopira talasima
tople pahulje uranjaju u more
igraju krošnje krvotoka
gore ponornice
koža je velika i tečna s vidljivim tragovima nasilja
koža je obla modrina šljiva po vratovima
prozračno tamna i gipka, crvena koža
lekovito blato nežne ruke bilja prepolovljene
kao žene u polju, prostranstva mekih kiša
udari prezrelog voća u letnje potoke
ptice praskaju iz grudi, sliva se niz koš
toplina semena,
ljeskaju alkoholi, dečaci okupani krvlju mojom
spavaju kao topla sirova jagnjad
lica su nam pomodrela od strasti i
samo se belina plašimo
ali
pocrnelo granje dublje je uraslo u tkivo s godinama
ovo mesto ti se nimalo ne dopada
nešto hladno uranja u tebe
poput mutne ivice noža u puter
kada kroz traku vida
sve potone i
ublediš kao smrt od praznine
kreveta, tanjira i
zidova.
●
Na dnu neće biti onoga što si očekivao –
ljudi se vekovima spuštaju u šahtove
iz govana izvlače tople i bele
oblaste vekne hleba.
Neće biti senki, naježenih talasa čula
ni raskoši apokalipse.
Iznenadiće te u tom rudniku tišina,
svetlost žudnje za običnim kiseonikom,
popodnevne gužve na ulicama i
lako njihanje mokrih krošnji.
Rogati vodonoša mirno će prodavati sladolede,
a tvoja materica nijedno dete neće
povesti niz ulicu.
jer dno je nepodnošljivo
samo dok ga ne probiješ.
Iznenadiće te
prozori, njihove ruke širom otvorene
ka ništavilu, spokojstvo mirenja, ali
pogotovo vatra
što gori između hladnih tuševa,
gori kroz korita tvojih presahlih reka
i gori i greje i gori i greje i uporno ne spaljuje
ni ovo prokleto telo, ni glad
ni horde belih miševa što odbijaju da ućute
i da se zauvek stope s krotkim
ravnicama u snegu:
●
moje telo me neće preživeti
Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.
Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019
Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.