Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa
Donosimo prvi u nizu kratkih intervjua s finalistima Natječaja Sedmica&Kritična masa, koje ćemo objavljivati narednih nekoliko dana držeći vas u neizvjesnosti. Na pitanja o životu, izlascima, ali i o književnosti i pisanju, prva nam je ogovorila Jelena Osvaldić.
- Gdje i kako živiš?
Živim na relaciji Đurđevac- Zagreb. Odgovara mi ta, nazovi „urbano-provincijska mješavina“. Kad ne radim, najradije čitam, gledam filmove, slušam glazbu ili plijevim tatin vrt i mamin ružičnjak, i naravno, pokušavam ponešto i napisati. Živim jedan mali, sasvim obični život.
- Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?
Nažalost, dinamika izlazaka se poslije tridesete znatno smanjila, što mi i nije pretjerano žao jer nikad nisam bila tip partijanerice, više sam partibrejkerica. Volim otići na dobar koncert, ponekad u kazalište, a ni roštiljada mi nije mrska. Uskoro će 1.maj pa se unaprijed veselim.
- Što je za tebe književnost?
Književnost za mene je prvenstveno ljubav prema čitanju. Kad čitam, rastem. Ništa me ne može uzdrmati, ali niti okrijepiti, kao dobra knjiga. Akademske definicije književnosti prepuštam teoretičarima.
- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?
U književnosti je najbolje što mogu dobiti odgovore na mnoga pitanja ili se pomiriti da neka pitanja nemaju odgovor. Mogu se i poistovjetiti sa likovima kako bi smanjila osjećaj vlastite otuđenosti, a mogu se i dobro naplakati i dobro nasmijati, otputovati na mjesta gdje nikad nisam bila, doživjeti nedoživljeno, propitivati se i pritom upoznavati samu sebe. Besmisleno u književnosti postaje smisleno.
- A ono najgore?
Najgore u književnosti je pisanje radi pisanja ili pisanje radi nekog „artie“ statusa.
- Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu...
Moje teme su poprilično izraubane, ali što mogu kad su najbliže mome sentimentu. Najčešće tematiziram otuđenost, banalnost, nezaposlenost, anksioznost, prijetvornost, klišeiziranost, nesnalaženje ili neukalupljenost pojedinca. Kada si dosadim, pokušavam sve izokrenuti u paradoksalni humor.
- Što je motiv za pisanje (za tebe)?
Imam potrebu uokviriti vlastite misli i to mi je glavni motiv za pisanje. Dok ih ne stavim na papir, imam osjećaj da su prepuštene same sebi, razularene i u potpunom kaosu.
- Što te drži?
Drži me humor. Mislim da je to najbolji obrambeni mehanizam na svijetu. Najljekovitije je nasmijati se samome sebi.
- Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?
U Đurđevcu ne postoji mlađa književna scena, ali knjižnica je dobro opremljena i osoblje se zaista trudi osmisliti književne večeri. U Zagrebu, naravno, mlađa književna scena itekako postoji.
- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...
Moji književni uzori se mijenjaju kako se mijenjam i ja sama. Na to pitanje ne volim odgovarati jer uvijek nekoga izostavim, jednostavno ima previše imena koja su mi važna. Zato ću i odgovoriti maksimalno reducirano - to je Čehov kada su kratke priče u pitanju, Majstor i Margarita od Bulgakova mi je i dalje najbolji roman, a kada se sjetim poezije, prvo pomislim na Szymborsku.
- Što je ono što bi željela napisati?
Mislim da je svima koji pišu zajedničko što bi željeli napisati nešto što još nitko nije napisao, a dobro se zna da je sve već napisano.
- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?
Puno mi znači što sam ušla u uži izbor natječaja Sedmica&Kritična masa jer su u njemu sudjelovala i neka već zvučna imena mlađe generacije, a radove ocijenjuje respektabilan žiri. S obzirom da sam počela pisati relativno kasno, tek sa 32 godine, ovo je velik poticaj i svojevrsna utrka s vremenom.
***
Jelena Osvaldić (1981., Zagreb) studirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Poeziju i kratke priče objavljivala je na književnim portalima Knjigomat, Prozaonline i Radio Gornji Grad, kao i na web stranici Centra za kreativno pisanje Zagreb (CEKAPE) u sklopu deset najboljih kratkih priča. Dobitnica književne nagrade Ivan vitez Trnski 2014. za nJelena Osvaldić (1981., Zagreb) studirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Poeziju i kratke priče objavljivala je na književnim portalima Knjigomat, Prozaonline i Radio Gornji Grad, kao i na web stranici Centra za kreativno pisanje Zagreb (CEKAPE) u sklopu deset najboljih kratkih priča. Dobitnica književne nagrade Ivan vitez Trnski 2014. za najbolji neobjavljeni rukopis autora do 35 godina koju dodjeljuje DHK.ajbolji neobjavljeni rukopis autora do 35 godina koju dodjeljuje DHK.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.