Slobodan Ivanović (1988., Nikšić) objavio je dvije knjige pjesama: Adresa sna (2010.) i Osobine (2014). Jedan je od organizatora mjesečnih čitanja poezije ARGH u Beogradu, gdje živi i prevodi s francuskog i engleskog jezika.
5 x 5
pišem onima koji su odavno ostali bez očiju i zaboravili
da im se lakše popišati na tanjir nego dati im pravu priliku
svim mrtvim šamarima ovog grada što palaca kao jezik
malih guštera u brzim ste
zamasima teških mašina vi sobna
pružanja u noć vi moja djeca sa klanice zlo
i noćni treptači u pljesku simetričnih šaka
misli ste i disanje u bilo kojoj recimo Koče Popovića
okomitom dočekivanju nakon izlaska iz malih putujućih gradova
vama večeras hladno igraju dupeta i
teške ste vlasulje ovih šarenih glava
vas znam kao svoj loš falset
moji ste slatki pratioci u životu
grada očijukamo
trasiramo podzemne željeznice svake noći pa i ove
moji trapavi mali odbljesci samoće
slušajte mi glas i ostaće od mene samo
minus prisustvo mog sujetnog crvenog grla
minus drap itison što nikad nisam kupio
a vama će u gradovima sobama frižiderima trimerima tosterima slanicima započeti pet
godina pravog udarničkog jutra
a vama će na ruke pasti
krvava praška salama
kao Karenjina pod voz
i prestaćete da započeto završavate
dlake ostaju po slivnicima
kao utikači uz nogu kreveta
kao preduvan balon nadomak nitne
kao veliki otučeni pregrijani kotao
ti Wysmith generacija moja ljubavnik Pekinga
Merry i njeno obraćanje hodnicima
Réka i veliki zapaljeni zid
Tomica i šaka ječma u ruci
Clive i još barem pet nebitnih
svi vi dišete u pet sa pet
u mojim prašnjavim očima
Meri II
dosta više
raste u nama šareno i
iz okrajaka se izdvaja mala četvrtasta Meri
tako je rasla i rasla i zavukla ruku u naše grudi
i velikim prstima naglo izvukla smotan plan
dok sparna noć čeka kopilota i bradati otac svoje kopile iz šetnje
mi znamo da je kopile dijete i bradato biće muškarac a ne znamo
gdje je Meri
to koškanje u noći ili očaj u tijelu
trpeljive osobe u šarenoj košulji
tu smo svi u kotlarnici
kao na početku priče o mašinovođi
ali nismo ni okret dalje nego što smo bili jer
nema Meri
ne okreće se kao točak
nije ni borcima lako i njih neko mora da vozi
i propušta ih kroz crvene zavjese u tajne dijelove kafića
gdje sjedimo mi znojavi od pare i crni od malog čađavog
kupea i sve nas je više čak trideset plavih košulja
borci dolaze li dolaze a Meri samo stiska molotovku
i bez komande baca preko glave zatvoren plamen u okno
nešto ovdje postaje gusto
nekom se Meri izlanula uz meko oblo na čaši
inače je ne bi imao u rukama
nakon crvene sobe u kojoj si je
kuvao kao u kotlu
Tomica
dok je vidio kako drugi piše internet se izgubio
pa tako i najava pisanog i činjenica
o sudaru prstiju i senzora nije više
oblik trepćuće tri tačke niti faktografski iskaz is writing
a pisanje jeste stalo zakazan susret
nepoznatih slova sa okom odložen
kesten u Tomicinom džepu kao ptica
čeka otvoren prozor pa da prhne višak
gustog živog katrana
valjanje praznog hoda kao aluminijuma
od rude sitog Boga i tepsija na
točkovima
prema njemu se okrenulo i blista uz zid
iz njegovih šaka iz bušne kupole
prosipa se kestenje iz rupe kiša
i žar je zlatan kazan kuckan dugom rukom
u fišecima vješto prepečene loptice
zapetljaju se u zube i pojedu masne riječi
dok kao rijeka jezik preliva njihove slatke grebene
pokisli Tomica skiči dok bolno piša
kestenje okreće mala lopatica u pljosnatoj pesnici
šaramo dječje po Tomičinim širokim pantalonama
on se prepušta slučaju i nije više gospodin
meko mu zapeto lice Njemačka cijela u vatri
odjednom nokti na dršci
ruke su Sirije slabe a duge cijevi u vozu
čekaju sljedeće kolo
premija raste i raste
Tomica mršavoj djeci predaje džakove
slatke sudare traži sjekutić po sjekutić
jedemo hropćemo režimo mrljavo
jezik nam više ne može ni da stane u usta
pišemo duge poruke preko tuđih brzih netova
neprekidno odakle se izlazi i čija je kuća već
hrpa i koliko brada je potrebno da
tuđi srušiš minaret i tako sve mreže i mrežice
šapuću jasno bez prekida
odlaze tri male tačke i vrate se sa još mnogo
slogova
mi smo opet na Tomicinim vratima
da zaprijetimo put njega rukom velikog zakona krvi
Osobine I
Osobine svijeta su fizičke, i nisu za pjesmu
njihova rasprostranjena lična područja su
kao puževa kućica, ujedno i dom i tvrđava,
i svako ko se drzne ući narastao i veliki u taj prostor
magme i oličenja prilika, ne lica, je sam po sebi
licemjer, u najmanju ruku ništavan i nestaje
čim se neki element prostog svijeta sruši.
Osobine slike svijeta su takođe fizičke, ako
pristajemo da smatramo umjetnost nečim
što je van mimezisa, bićemo razočarani ovakvom
konstatacijom, slika svijeta je samo kadar
u nekom drugom fizičkom predmetu, ima
svoju debljinu i lična je emanacija količine gorčine
u ličnosti-posmatraču, međutim izostavljamo
mogućnost da posmatrač bude običan magarac.
Osobine rama slike svijeta su duhovna kategorija,
jer nije slika ono što čini prevaziđeni prostor
mogućnošću umjetnosti (kada kažem prostor
mislim na vrijeme), već okvir koji dijeli prisutnost
fizičkih osobina platna i zida na koji je okačen i
prisutnost naslikanog svijeta. Jedini način na koji
fiziku zida možemo odvojiti od svoje nemušte suštine
je da stavimo okvir u prostor koji obuhvata i
time je oslobodimo.
Osobine pjesme su lične i nefizičke, pjesma je ram
duha, pjesma je prostor ujarmljen tijelom i
papirom i na pjesmi se kao na zastavi ispisuju
parole, ako su parole glasnije od slobode - zastava
se pali, ako je pjesma glasnija od pisca - pjesma se pali,
ako je pisac glasniji od pjesme - magarci se pale,
ako je parola zapravo pjesma - prostor pjesme postaje
prostor recikliranog papira poprskanog mastilom,
sa svojom debljinom, samo još jedna slika, mimezis
svijeta.
Pjesma u kojoj Petra ubija Šešelja
u tijelu Petre Rosandić rascvjetao se cvijet
sa dna kičme bere koprive i suši
na drugoj strani ulice dječaci sišu breskvine sjemenke
plikovi Petri izbijaju po rukama dok baca
koprivu pod presu
kosa joj ne sadrži ni promil arsenika
odlučila je da je ne zanimaju otrovi
godina je dvije tisuće petnaesta
i u Bulevaru Kralja Aleksandra čuje se rafal
neko ubrzano skuplja čahure
maskirana u Čarlija Čaplina Petra Rosandić
ubija Šešelja
dok leži u lokvici krvi četnički
vojvoda bolno skiči dok Petri
jedri pulsira klitoris meci
su punjeni koprivom i matičnjakom
zrak miriše na svježe pokošenu
livadu iza dugo obrađivane bašče
Petra trči ka autu za bjekstvo
crnom Yugu 45 registracija
ST sa velikom naljepnicom na zadnjem staklu
lešim granja kilo
i crvenom petokrakom na mjenjaču
Telegraf javlja
nepoznati napadač se odvezao u pravcu Lešća
Petra poliva Yuga benzinom i pali na parkingu kod Ade Huje
Šešelj stiže da kaže jedino
oduvek sam hteo letovati na Braču
i umire na VMA
svi u prostoriji lakše dišu
cvijeće u Petri je već veliko
kada opadaju latice otežano
diše dok u kožnom kombinezonu
kao Trinity skače
lastu sa Pančevačkog mosta
posle se penje na zarđali remorker
i otkopčava se dok joj
sise kao plotuni sa Štrosmajera
pozdravljaju slobodu
Civilizacijski blues I
visoko podignite krovne grede tesari
linoleum tremens
bahata stoko mislite da se postavljaju konstrukcije tek tako radosnim obilježavanjem izuzetnih stanja
limeni lihvari zebe ozeble
Euzebiju ste na zajam valjda dospjeli
rezi moj roze u ustima plehanim
zakon zimskih ezoterija
litvanski čelični stomačići
teksaške vodenice
Ezopova sitna citra svira savršen džez
likovnjaci ulizice stijenje ekrana
tentative poreskih objašnjenja
ja pokušavam slovima da lutam
a ne kao vi da se štitite od zenita i zanosa
sinthom slabog saobraćaja
mistrije polirajte niste više
ni savršeni graditelji ni objašnjena divljač
stent u tenkovskom srcu
Tarragona na nogama od slonovače
staklo Murana u tiskanoj štampi
za cijenu ulaznice u kino ili mučilišni logor
tasty tasty tok svijesti
trohej ditiramb asketski stihovi
slabići slabići sebični
sokovi stvarnosti space shuttleovi savjesti usnuli Sanaderi
Sevojno pod maglom Semolj u glasu
slavski kolač eskadronima smrti
espadrile osušene zijevaju na zidiću
kitnjasti Čečeni licitiraju na Sundanceu
za održavanje festivala panslovenskog zaumnog filma
Dis djevojački čkilji dok se sa španskih
omalterisanih svježe soba svlači šalitra zida
zapaljivi sadržaj podsvijesti
sijedi Markes tipka kako je u mističnoj prašini ostala samo
izgubljena zaprega osušenih debala
i točilica za naftu ugrađena u drvosječinom dvorištu
zapamtite tesari proglas o suprotnoj strani svijeta
i o tome kako je nemoguće
biti ujedno plodotvoran i plodan ploditelj i oplođeni
istresite sjemene kesice negdje
gdje isposnici ne ostavljaju slameni šeširić
kada se vraćaju naprečac osjedjeli sa rijeke
zauzdajte vaše džinovske šarane
oklijevajte još jednom kada ostavite
štapove pored istrošenih motornih testera
derite se inače će vas iz zasjede
osakatiti amazing Amazonci
isti koji guraju brodove preko svježe ošišanih polja
pri petoj proleterskoj brigadi
pastiri prilaze noseći pršute
i zahvalni ratnici sišu slane kosti
odnekuda se pojavljuje vremešni triceratops
i najednom se poredak stvarnosti glasno ukida
lijepi Branković stiže na Kosovo sa bataljonom partizana
Musolini biva zarobljen u Postojinskoj jami
gdje se sprijateljuje sa čovječjom ribicom i rastu mu škrge
Limske večeri poezije počinju počasnim plotunom
u čast poginulim pjesnicima
Šalamun zavija šal oko vrata i ljubi Brežnjeva
naočigled Tita koji je stao u izmet
dok negdje svira dobri
civilizacijski blues
Dobri loši prljavi i zli
Hart Krejn, podigni visoko ruke
pa ćeš znati valjda nešto
mekintoš pod miškom ti je
a zauzvrat tražiš gigaherce
čiste procesorske snage
klopara osam jezgara kao
konji u galopu a tebi pred očima
igraju Frostove jabuke
good old mighty lord have mercy upon
a soul of an illiterate
nije znao šta čini pa je spičio
pravo u zid oči iskolačene kotrljao
brzo brzo donesite zavoje
pa će da prodefiluju svi amerikana
tropi
Hallelujah Jesus
the apple pie is damn fine
and the coffee is black like a midnight on a moonless night
osjećaš li vožnju talasa zakulisne poezije
gdje se u džepovima drže nauljeni češljevi
a sve je besprekorno folded i svi su
odavno skinuli kamenac zar
nije underbelly ove noći
sušta suprotnost onome što smo navikli
snijegu u decembru i garavim prodavcima deviza
ispred bioskopa Partizan
devedeset druge sam brojao dugo
a dvije hiljade i prve ili ranije
dobio cd Gorillaza pa kad krene
Clint Eastwood meni odmah
pred očima magla i nešto
drugačije zaigra a to nisu
dobri loši prljavi i zli
Istrijebljenje (Satiranje)
Lee Harvey Osvald nije nikog ubio jebote
to pokušavam da vam kažem
ni Milorad Ulemek Legija
ni John Wilkes Booth
kao ni Bojan Savić Ostojić
na kraju krajeva mada nije isključeno da je pokušao
kažem mu ja jedared
Bojane zauzdaj jezičinu uzdaj
se u Zaratustru sličice polijepi
češkaj mačorčiće pa ću ti
krčkati čorbicu
zaštiti šišmiševo gnijezdo opnom
pop filter uguraj u rukavčić
lakše Bojane opet sviraš šiškama
on se samo isceri i cugne
zabaci ceger za rame
donosi mi knjižice
štanca me ponovo ljudi
zamišljam ga kako noćima sjedi
i čekićima kuje slova za Osobine
pa slaže u okvirčić i štampa lažne rikne
kada dođe sa vrata mu ponudim
da se ušteka u mikserčić
on odbija jer je uzemljen
elem svjedočiću Bojane
ubijedio si me da se ubistvo isplatilo
makar roknuo Čakarevića
meštra Candy Crasha
možeš da izrešetaš cijeli Caché
for all that I care
podaviš I.D.I.O.T.e
žaračem uštrojiš Živanovića
ARGHovce povješaš
(i mrtav bih svjedočio
samo ako Anu ne osakatiš)
Viktora da mučiš Viktorijom dok ne propjeva
Bojana Markovića u želatin da preobratiš
Nidžovićku u odžak strpaš
cijeli Treći Trg da poliješ benzinom i zapališ
Agon u agoniji da skonča u ddos napadu vijeka
Pogačar da je ispečen i poslužen
Tomaš pretvoren u papier mâché
Đurišića molim ubij muški zaslužio je da kao čovjek skonča
sva groblja oskrnavi nakon
tog pjesničkog istrijebljenja
Šamiju sam zaboravio on je
možda zaslužio smrt u polju
ne sumnjam da si ti Šalamunu
poslužio posljednju večeru
barem bih tako volio
da je umro od ruke što slaže slova
i šta da radim BSO kad znam da nisi nikog ubio
tako ću uvijek do smrti izjavljivati
Kako klicati kretenima
Neko/a prvo kaže: Bravo! Potom se u salvama odmotaju
sve druge ozbiljne pohvale, kao da je taj koga objašnjavaju,
a kreteni uvijek misle da mogu da objasne, posebna kategorija.
Neko ili neka tad odluči da nekne u svom bićsciplinovanom
ja, i tako zanečen/a nije ništa, ali ipak razumije da jeste, barem
naznaka nečega. Kako to možeš objasniti nekom/j a da se ne
zagrcneš od smijeha, da ga/je, jeli, nema?
1. Zatvoreno tvrditi da je sve rečeno sasvim ispravno u svakom datom obliku.
2. Ponavljati stavku 1. dok se ne zagrcnu svi od jada.
3. Ponavljati stavku 2.
4. Ponavljati.
Ostalo se uglavnom samo kaže, Aleksandar Vučić, Aleksandar Vučić, uglavnom
Aleksandar Vučić, uglavnom.
(…)
Kažeš Kandinski. Međutim, niski
start tvoje misli spaja ga sa skliskim oblikom
antipotopa i, tako taj isti znak
te otkriva, bliski dijamantski krak
dozrelog dogorjelog doziva, dviski.
Međutim, odgovori li ti da se
skliski komad ogrijeva po prirodi
stvari i, kisli mišljenju podozreli kvisling će pod vodom čekanja
znati da niste ni ti ni
mogući on bliski.
viski! viski doktore McCoY, disk
okrenite na drugu stranu i zaboravite na mene,
geese Johnson baby’s brother old, ne može
ni da podrigne od dosade, hororne preživjele
žalopojke.
Kažeš Maljevič ? Tu već drugačije pristupamo kadru,
okvir se isteže ne bi li u njega stali i bar i garaža i JackO
već požutio od Drine, i Ben Franklin zgužvan
harmonijum pokisao još za vrijeme pljuska,
exorcist extrovert exemplar Eddard stark .
Vasilij slika drugojače, on često okiva topole,
denge groznica, geezer sa keychain osmjehom
Vancouver u doba mogućeg otcijepljenja, revolt,
Lazarusov stinkin’ coffin, cuffs muzzle leggings
lizard snake azimuth ozone layer thin enough to breathe
through.
Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.
Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019
Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019
Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.